Obradovala sam prijatelje. Jutros sam dobila obavijest da je odlučeno da su Lapo, Zile i nećak Ljubo dobili ono. Lapo 180, Zile 200 i Ljubo 200. Javila mi je da sam jedino ja dobila tri - pohvalila se Josipa Rimac, kako su zabilježili istražitelji, članovima svoje obitelji koncem prošle godine, a onda je suprugu napomenula kako se posebno pobrinula da klesarski obrt Zile Željka Murića dobije puni iznos jer je on "baš bio korektan kad je radio ono gore za svekrvu".
Montirao joj kuhinju, stolariju, ormare...
Riječ je o dodjeli sredstava bespovratne potpore malim i srednjim poduzetnicima u programu Ministarstva gospodarstva. USKOK tereti Josipu Rimac da je od sada suosumnjičene Ane Mandac, pomoćnice ministra gospodarstva, tražila da poduzme sve što je potrebno da obrti njezinih rođaka i prijatelja iz Knina dobiju bespovratne potpore. Mandac je, kako je se tereti, na to pristala te je od Rimac preuzela njihovu dokumentaciju i uvrstila ih na listu.
Tako su Pekarna Ljubić i klesarski obrt Zile dobili maksimalne iznose od po 200.000 kuna, dok je Stolarija Lapić dobila oko 185.000 kuna. Vlasnik stolarije suosumnjičeni Nikola Lapčić joj je zauzvrat tijekom koronakrize od ožujka do svibnja ove godine izradio i montirao kuhinju, stolariju i ugradbene ormare u njezinoj vikendici u Vodicama, te kući u Kninu, po cijenama znatno nižim od stvarne vrijednosti. Ipak, ono što posebno intrigira u cijelom slučaju jest sumnja istražitelja kako je Josipa Rimac stvarna vlasnica nekretnine u Vodicama, formalno uknjižene na njezina oca Josipa Čulinu.
Nije prvi put da se tajnovita 'vikendica Josipe Rimac' spominje u javnosti, u ovakvom ili sličnom kontekstu. Još prije šest godina, ta je 'vikendica' došla u žižu interesa javnosti, 2014. godine, kada je tvrtka Visoko potkrovlje iz Žrnovnice u Kninu gradila 'potporni zid dužine 30-ak metara, visine dva metra i debljine oko 20-ak centimetara koji će koštati 557.209,68 kuna, s PDV-om'. Tako visoka cijena, špekuliralo se tada, uzrokovana je time što je dio radova zapravo odrađen na 'obiteljskom ljetnikovcu' Josipe Rimac u Vodicama, što je i tada bio predmet uskočke istrage. 'Ne daj Bože da je ista firma koja je gradila potporni zid u Tomislavovoj bilo što radila na kući moga oca u Vodicama', kazivala je tada Josipa Rimac za Slobodnu Dalmaciju, tvrdeći da je obiteljska kuća u Vodicama, kojoj je vlasnik njezin otac Josip Čulina, kupljena 2002., znatno prije negoli je ona postala gradonačelnica, dok je sporni zid građen 2010.
- Najviše me boli kad mi se dira u oca koji je godinama radio u Nizozemskoj i mukotrpno, svojim radom, stekao sve, a ne pozicijom bilo koje od svojih kćeri! - kazala je tada Josipa Rimac. U spomenutoj 'vikendici', odnosno kući koja se vodi na oca dojučerašnje državne tajnice, Josipa Čulinu, a neki kažu i na njezinu sestru, danas nema nikog. Nitko se ne javlja kad pozvonite na njezina vrata u dugoj Zatonskoj ulici u novom dijelu Vodica, na predjelu zvanom Mličevac, u kojem ima na desetine, pa i stotine kuća sličnih njoj, čak i većih i raskošnijih, podignutih u zadnjih dvadesetak godina, u vrijeme intenzivnog turističkog buma.
'Da me niste slučajno spomenuli!'
Nema ni kućnog broja, ili ga barem mi nismo uspjeli vidjeti. Zato nam susjedi pri potrazi i nisu bili od velike pomoći - većinom su zatvorene, vlasnici su im 'iz' ili 'u Zagrebu', izvan Vodica, a od onih rijetkih koje pripadaju domaćim ljudima dobivali smo isti ili sličan odgovor, 'Josipa Rimac? Vi to ozbiljno? Ma, dajte, ostavite me na miru. Nemojte me uvlačiti u te predizborne piz....'. Znate kako je to kod nas, 'svi sve znaju, a nitko ništa ne zna? A znate i vi novinari sve, samo tražite nekog kome ćete to metnit u usta. Da me niste slučajno spomenuli!', kazao nam je jedan.
U svakom slučaju, iako sad u njoj nema nikoga, vele nam Vodičani, kuća se koristi preko ljeta, kad u njoj borave Josipa, ili neke od njezinih sestara s obiteljima. Ispred trgovine 'Brundo', koja služi kao mjesto na kojem se popije piva na zidiću, 'da nisi slikao slučajno!' - jedan nam veli da se u kući do prije kojih mjesec dana i radilo, gletalo se, gipsalo, keramičari su radili. Prolazili su auti, majstori su izlazili i ulazili. Ali, tako je bilo i prošlih godina. - Vidjeli ste betonske kocke što su postavljene ispred ulaza? Uvijek se tu nešto radilo, obnavljalo!
'Kakva bih vrata? Besplatna!'
Drugi su nam, pak, ispričali kako se jedne godine, kada se kuća tek gradila, odnosno dograđivala, susjedi zvali i policiju, jer je pikamer rušio balkon u vrijeme kada su bili zabranjeni građevinski radovi, pa su negodovali neki od obližnjih gostiju. Bilo je to u srpnju, a radovi su zabranjeni od 1. lipnja. Sad su se i toga prisjetili, bio je i to, vele, znak da kuća pripada nekom važnom i bitnom, koga ne obvezuje baš uvijek odluka o komunalnom redu.
Odnos koji je Josipa Rimac imala s obrtnicima obuhvaćenim istragom možda najbolje oslikavaju njezine riječi koje su zabilježili istražitelji. Prepričavajući kako ju je "Lapo" pitao kakva bi ona vrata željela ugraditi, Rimac je kazala kako mu je odgovorila: "Ja bih besplatna", nakon čega ga je, kako je rekla, pitala želi li možda da ona njemu naplati za svaki poziv za natječaj, pa da vidi što je skupo.