Don Ivan Turić opet napada. Srećom, ne malu djecu, nejač koja se ne može obraniti, nego odraslu čeljad.
U posjedu smo, naime, videa iz kojeg se jasno vidi kako je don Ivan Turić prošle nedjelje - dobro, datum se ne vidi, ali naš izvor tvrdi da je u pitanju bila nedjelja 20. lipnja - otvorenim gardom napao imotske svatove. I to iznenada, jednom crno-bijelom slikom i jednom veselom pjesmom. A svatovi, što će, digli ruke u vis i prihvatili. I sliku i pjesmu. Da ne kvare veselje. A tko je, uostalom, još vidio svećeniku se suprotstavljati. U Dalmatinskoj zagori, posvjedočit će svi do jednoga na ovome piru, većega grijeha od takvoga nema.
Don Ivan Turić širi halju. Sveti je čovjek, poput Mojsija. I bradu ima. A u rukama mu Jure i Boban. Jure Francetić i drug mu Rafael Boban. Očito friško skinuti s nečijega zida. Nad njima crna zastava na kojoj piše "Za dom spremni", a svud uokolo soundtrack iz onog starog filma, snimanog četrdesetih godina prošlog stoljeća diljem Bosne i Hercegovine.
Svatovi cupkaju. Harmonika ih goni, ali uzalud, prizor je beskrvan, nedostojan čovjeka koji ga je poveo. Ni angažman gospođe u žutoj bluzi ne pomaže. Jedva da se itko oznojio ispod pazuha. Sve sami puljci. Tu su, a kao da nisu. Pjevaju o hrvatskim junacima, a misli im lutaju po švedskome stolu. Mladi i mlada posebno su nezainteresirani. On joj toči rakijicu, a ona ispija. Isto bi im bilo i da Parni valjak svira. Tek poneki gost sve snima mobitelom. Nikad ne znaš kad mu snimka može zatrebati.
Zovemo don Ivana. Da ga pitamo je li razočaran. Možda i ljut. Bijesan. Možda je zažalio što je sa svetom slikom, kao biserom pred svinjama, u svatove banuo. Jer, ako malo bolje pogledate i poslušate, neki, božeprosti, ni riječi kako spada ne znaju. Pomiješali su kitice kao lončiće i sad jadnoga don Ivana javno sramote.
Pozdravljamo ga s "faljen Isus", ali ne javlja se. A dok se ne javi, ajmo malo o njemu, da se podsjetimo na njegovu znamenitost. Koja ni od jučer, dapače.
Nadbiskupija Galveston-Houston iz američke savezne države Teksas na svojoj je internetskoj stranici prije dvije godine objavila popis svećenika koji su na "vjerodostojan način optuženi za seksualno zlostavljanje maloljetnika". Na tom popisu, na užas domoljuba koji poput Vrsaljka snuju na šahovnici uvjereni kako od Boga odabrani Hrvat nije u stanju počiniti takav gnjusan čin, našao se i don Ivan Turić iz Zagvozda.
Prema podacima koji su priloženi uz popis, Turić je tijekom boravka u SAD-u službovao u crkvama sv. Franje Asiškog u Houstonu, sv. Mihaela u Lake Jacksonu i sv. Vincenta Pavla u Houstonu, a tamošnje svećeničke ovlasti ukinute su mu 1977. godine. I to je činjenica. Koju don Ivan, danas 81-godišnjak s prebivalištem u Imotskom, negira.
"Nikad nisam bio optužen i nikad nisam bio ni u kakvim problemima, no danas možeš očekivati svašta, pa i da me stave na neki popis. Za taj popis ja nisam čuo, niti vidio, niti znao", rekao je don Ivan za 24 sata, dodajući kako je pedofilija najgora seksualna sklonost koju čovjek može imati.
Nakon "izgona" iz SAD-a, zapravo bijega jer mu je prijetilo uhićenje, don Ivan se skrasio u staroj, dobroj Argentini, drugoj domovini mnogih pravovjernih Hrvata, da bi se u Hrvatsku, kao svećenik za kojim se ne vuku nikakvi repovi, vratio 1996. godine gdje ga je otvorenih ruku primio tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić. A don Ivan mu je zahvalio sveudilj propovijedajući.
Mediji su tako 2010. godine objavili kako je u Župi Biokovskoj, na misi služenoj povodom otkrivanja spomenika žrtvama četničkog pokolja u Rašćanima, veličao ustaštvo. Antu Pavelića je (ne samo) tom prigodom nazvao dobročiniteljem hrvatskog naroda, a iznio je i podatak kako je manje zločina počinjeno pod ustaškom nego pod partizanskom kapom.
"Godine 1941. Hrvatsku su stvorili Hrvati s našim poglavnikom i ustašama. Četnici su nas htjeli poubijati, da nas nema. Tito i partizani su im u tome pomagali", grmio je s oltara, prenijela je Slobodna Dalmacija, don Ivan.
"Josipović kaže da je partizanska kapa lijepa, a ja mu poručujem da je ljepša ustaška", prisnažio je svećenik koji je na službi u Župi Biokovskoj ostao do 2016. godine, kada ga je umirovio Marin Barišić, još jedan splitsko-makarski nadbiskup koji nikada nije smatrao potrebnim komentirati, a kamoli sankcionirati, don Ivanove istupe.
Baš kao što nikada nije komentirao ni činjenicu da se don Ivan Turić našao na popisu 300 katoličkih svećenika optuženih za zlostavljanje djece u Sjedinjenim Državama, a kojega je potvrdio kardinal Daniel DiNardo, predsjednik američke Konferencije katoličkih biskupa.
"Teksaški biskupi odlučili su objaviti imena tih svećenika jer je to ispravno i pravedno te može ponuditi iscjeljenje i nadu žrtvama", rekao je američki kardinal.
Hrvatski kardinal nije rekao ništa. Možda i zato što je optužba protiv don Ivana Turića, a bila je riječ je o "dodirivanju genitalija djeteta mlađeg od 17 godina", odbačena 1980. godine uz obrazloženje da je optuženi nedostupan pravosuđu. Ipak, njegovo ime trajno je ostalo na popisu "svećenika pedofila".
Don Ivan, recimo i to, u Imotskom ima veliku, kamenu kuću koju lokalci zovu Turića dvori. U njenim odajama nalaze se vrijedne umjetnine čineći ih pravim muzejom koji je u siječnju 2018. posjetila i aktualna ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Ministrica je izjavila da je oduševljena viđenim i da će učiniti sve u smislu restauracije nekih umjetnina. Odnosi li se to i na sliku koju je don Ivan u nedjelju donio u svatove nije nam poznato. A možda je njezina restauracija već i završena.
Zovemo i dalje don Ivana. Predstavljamo se kao Jure. Pokušavamo i sa Boban. Ni to ne pali.
Pritajio se. Dok opet ne napadne.