Novi detalji vještačenja tragedije na Kornatu: Prije eruptivnog požara vatrogasci su osjetili miris eteričnog ulja, ta su ulja planula u roku od dvije sekunde u kombinaciji s travom i vrućom podlogom

Osim zastrašujućeg huka, koji je opisao jedini preživjeli Frane Lučić, vatrogasci su neposredno prije nailaska fatalnog požara s eruptivnim efektom u klancu iznad uvale Šipnat na Kornatu 30. kolovoza 2007. mogli osjetiti miris eteričnog ulja.

Samo im je taj miris mogao ukazati da se na mjestu kojim su hodali prema vatrogasnoj kruški događa nešto čudno, jer se plinska smjesa koja se duže vrijeme taložila u klancu i erumpirala ne može vidjeti u zraku. Ono što su mogli osjetiti bilo je oslobađanje pirolitičkih plinova, odnosno zapaljivih eteričnih ulja iz kadulje, kovilja i grmlja divlje kupine.

– Ta ulja, koja imaju zapaljiva svojstva, planula su u roku od dvije sekunde u kombinaciji s travom te vrućom podlogom. To su bile samo komponente požara s eruptivnim efektom u kojem se razvila temperatura visoka oko 2000 stupnjeva – rekla je Marina Mlakar, vještakinja kemijske struke iz Instituta "Ruđer Bošković", jučer u nastavku suđenja bivšem šibensko-kninskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici.

Zbog čega je unatoč ekstremno visokoj temperaturi na mjestu stradavanja ostalo puno predmeta koji su izgledali kao da uopće nisu dirnuti toplinom, poput vatrogasnih kaciga, objasnila je time što temperatura, iako ekstremna, nije bila jednaka na svim mjestima.

– Na nekim mjestima temperatura je bila 2000 stupnjeva, a na nekima kudikamo manja. Temperatura je u jednom dijelu bila visoka, ali je vrlo malo trajala, zbog čega neke kacige nisu oštećene – rekla je.

Jesu li u stvaranju više temperature na mjestu stradavanja ili na stradavanje vatrogasaca u bilom kojem smislu utjecale benzinske pare, odnosno kanistar od 20 litara benzina i vatrogasna pumpa koje su nosili, zanimalo je suca Borisa Radmana.
– Nakon tragedije, nažalost, nije nikada izmjerena količina benzina koji je ostao u kanistru – rekao je Radman.

Mlakar to nije mogla komentirati, ali je objasnila da je višak para iz kanistra tog dana mogao izići jedino kroz odušak na čepu, te da su te pare, ako su se zapalile, mogle povećati temperaturu samo lokalno u krugu od metra, i to za 300 stupnjeva.

– Prema slikama s očevida, nema tragova gorenja benzinskih para jer je na samom kanistru i dalje čep. Kanistar u jednom dijelu nije pocrnio jer je najvjerojatnije bio naslonjen na stijenu. Pare su mogle ići jedino kroz taj odušak, a na pumpi nema tog crijeva – rekla je vještakinja.

Većina vatrogasaca tog dana na Kornatu nije imala odjevene vatrogasne jakne, nego su ih nosili pod rukom, kao i kacige. Jedino je Frane Lučić na sebi imao vatrogasnu jaknu adekvatnu za požarište.
– Dva vatrogasca nisu imala jakne, nego svečana vatrogasna odijela s kacigom – rekla je.

Oca stradalog vatrogasca Igora Marinovića zanimalo je gdje su nakon nesreće nestale bijele kacige stradalih vatrogasaca.
– Vatrogasci su imali starije bijele i novije crvene kacige, s tim da je pet bijelih nestalo nakon nesreće. Gdje su nestale sve bijele kacige? – pitao je Marinović. Mlakar je rekla da na fotografijama nije primijetila ni jednu bijelu kacigu, nego samo crvene, koje su vatrogasci nosili prije stradavanja.
– Ima razloga zašto su kacige nestale – rekao je Marinović.

Sudski medicinski vještak Davor Mayer rekao je kako bi zaštitna vatrogasna odjeća reducirala opekline i odbila od tijela dio topline, ali da bi unatoč tome nastale tzv. inhalacijske ozljede, na koje zaštitna odijela i kaciga ne mogu imati utjecaja.

– Radilo se o ekstremnim temperaturama i kašnjenje spašavanja nije imalo utjecaj na konačni smrtni ishod – rekao je, objašnjavajući da stupanj opeklina i postotak površine tijela zahvaćen opeklinama nije jedini činitelj koji utječe na vjerojatnost preživljavanja.