Ništa ne bismo znali da prijateljice pretučene Vojne nisu betinsku žensku veslačku regatu Dlan & Veslo, koja se godinama održava 4. kolovoza, najavile pod sloganom “Sve smo mi Vojna”
Ona je Murterka, udana u Betinu. Ljeti radi na Slanici, u dućanu svoga oca na toj murterskoj plaži. On je murterski zet, muž njene rodice. Obitelj se posvađala oko neke zemlje. Tip je došao do dućana, počeo vikati, a onda ju je udario. Iz sve snage. Iz Šibenika su je vozili u Split na operaciju: tri prijeloma kosti lica, puknut zub, oštećen mišić.
I bilo bi kao da se ništa nije dogodilo, eto, još jedan tip razbio ženu, pa šta onda? Ipak smo mi u Hrvatskoj, tako vam je to u obitelji, budite sretne da ne morate hodati naokolo u burkama. Da se nisu Vojnine prijateljice pobunile i organizirale, i dalje bi bilo kao da se ništa nije dogodilo, samo bi Vojna Jušić ležala doma u krevetu, usred ljeta, puna boli i bijesa.
Za stvar se saznalo zahvaljujući Vojninim prijateljicama. One su učinile nešto iznimno, nešto neuobičajeno hrabro u ovoj zemlji: digle su glas, pobunile se. Ustale su protiv uobičajenog reda stvari: da se ženu pretuče i nikom ništa. Nikom da dlaka padne s glave. Ni onome tko ju je udario i teško ozlijedio, ni onima koji ne rade svoj posao. U policiji, općini, lokalnoj politici. Dragi Murterini i Betinjani, pa kako vam to može biti normalno?
Ništa ne bismo znali da Vojnine prijateljice nisu žensku veslačku regatu Dlan & Veslo, koja se godinama održava na najveću betinsku ljetnu feštu, Dan brganje 4. kolovoza, najavile pod sloganom “Sve smo mi Vojna”. Natjecateljice su nastupile u majicama s tim natpisom. “Ovogodišnja regata posvećena je tradicionalnom veslanju, majci gajeti i ženi, ovaj put jednoj zlostavljanoj ženi, koja je prošlog tjedna napadnuta i pretučena na svom radnom mjestu. Htjele smo je podržati i na svoj način dignuti glas protiv nasilja”, prenio je portal Rudina Press. Poziv na regatu potaknuo je novinare portala ŠibenikIN da nazovu policiju: glasnogovornica im je rekla da ništa ne znaju. Par sati kasnije ustanovila je da stvar ipak imaju u evidenciji, ali kao prekršaj javnog reda i mira. Kao da je Vojna prodala pivo maloljetniku, s maksimalnom kaznom do 30 dana zatvora. Kad ti netko slomi jagodičnu kost i vilicu to je remećenje javnog reda i mira? Da, kao većina prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama. Izvidi su u tijeku, poručila je šibenska policija.
Na regati je pobijedila Vojnina ekipa. Betina je mjesto kalafata, majstora brodograditelja. Regata se vozi na betinskoj gajeti, teškom drvenom brodu bez palube, prilagođenom potrebama otočana, kojima u predturističkoj eri glavni izvor zarade nije bilo ribarenje, nego zemlja. Gajeta se kretala na vesla, a veslale su žene. Vozile, tako one kažu. Vojna je redovito sudjelovala u regati. Dok je taj tip nije otpremio na splitsku kirurgiju.
Teško je zaustaviti nasilje nad ženama, pogotovo ako nikoga nije briga. Vojnine prijateljice zgrožene su, zapanjene, šokirane: kako je moguće da nešto takvo prođe bez ikakvih posljedica, ma i bez odjeka? Na radnom mjestu, na plaži sa stotinama turista. Lupi te, razbije ti glavu, ti se bolno oporavljaš tjednima, a njemu ništa. Ode na makjato, pa đir do Čigrađe da vidi šta ima. Stanje redovno.
Možda griješim, možda policija radi punom parom, ali problem je što javnost to ne zna. Time što ostavlja dojam da ne čini ništa nakon ozbiljnog čina nasilja na javnom mjestu policija ne ispunjava jednu od svojih glavnih funkcija, a to je odvraćanje od počinjenja kaznenog djela. Sad već svakodnevno neka žena završi na kirurgiji jer je kakav mladić izgubio živce. A policija “provodi izvide”. Jesu li ga priveli, ispitali? Jesu li podnijeli kaznenu prijavu, možda tražili pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela? Jer i dalje je vruće, tko kaže da neće opet izgubiti živce?
Od policije očekujemo da nas zaštiti. Ako to ne možete, jer imate previše posla boreći se da što manje afričke sirotinje dođe do Njemačke i Švedske, onda nam to recite. Ministre Božinoviću, izađite na televiziju, upozorite turistkinje i domaće da iz kuće izlaze na vlastitu odgovornost. Da nam u kućama ne možete garantirati sigurnost, to već znamo.