Crveno i zeleno tradicionalne su boje Božića. Ponavljaju se na ukrašenoj jelki, blagdanskom posuđu, vijencima na kućnim vratima, crveno-zelena božićna zvijezda u ovo doba godina u mnogim je kućama neizostavna lončanica, a u izniklu pšenicu u posudicama postavlja se crvena svijeća ili jabuka.
Neka istraživanja su pokazala da će većina ispitanika, kojima je zadano da naslikaju božićnu temu, prvo posegnuti za ovim dvjema bojama iz slikarske palete. Crvena i zelena komplementare su boje, unutar kromatskog kruga stoje jedna nasuprot druge i skladno se dopunjuju (poput žute i ljubičaste ili plave i narančaste).
S blagdanskom kombinacijom ovih boja ujedno je nemoguće pogriješiti, premda, nekima s vremenom i dosade pa iskušavaju nove mogućnosti. Ove godine je, kažu u trendu ružičasta i bijela, ali, crveno-zeleni spoj nije lako srušiti s trona. Povijest mu je veoma stara, a ujedno potječe iz prirode u kojoj u ovo doba godine ima efektne božikovine tvrdog zelenog lišća i crvenih bobica.
Božikovina i bršljan
Smirujuća zelena je boja koja označava prirodu i život općenito, boja je nade, mladosti (ne kaže se uzalud nekome da je “još zelen”), obnove, rasta, vode, plodnosti i novog života. U novije vrijeme koristi se mnogo u kampanjama za zaštitu prirode i na ambalaži ekoloških proizvoda.
Međutim, još u drevno doba su Skandinavci u ovo, najtamnije doba godine ukrašavali kuće božikovinom, bršljanom i ostalim zimzelenim biljkama najavljujući tako novi prirodni ciklus.
Stari Rimljani su za vrijeme Saturnalija, raspojasane fešte koja je ubijala zimsku depresiju, darivali jedni druge voštanim svijećama i zelenim grančicama. Značenje je bilo – sunce se ponovno rađa i priroda se obnavlja. Tek kasnije se blagdan Božića ustalio u vrijeme ovog starog rimskog blagdana i pomalo ga istisnuo.
Crvena boja ima mnogo snažnih značenja: između ostalog energiju, vatru, strast, ljubav, ali i mučeništvo.
Ne nalazi se slučajno na prometnim znakovima, na semaforima (gdje se smjestila i zelena), te na pakiranjima prehrambenih proizvoda koji žele privući pozornost. Navodno potiče i apetit.
Beskrajni ciklus
Kako su se, dakle, te dvije boje našle u božićnoj tradiciji? Ne zna se točno, ali neki znanstvenici tumače kako ujedinjene predstavljaju Kristovu muku i smrt na križu (crvena) te uskrsnuće i život vječni (zelena). Beskrajni životni ciklus predočen je u obliku vijenca kojeg često nalazimo na kućnim vratima, a mnogo je stariji ukras od božićne jele koja je relativno novog datuma.
Također, čuje se i jedna teorija koja ima veze s davnim kazalištem. U srednjem vijeku popularni su bili crkveni mirakuli, predstave koje su se izvodile na trgovima pred crkvama, a radnja se temeljila na biblijskim prizorima i legendama o svecima i mučenicima.
U to vrijeme malo je ljudi znalo čitati i pisati; pa, kako su u samim crkvama imali na uvid oslikane biblijske prizore, tako su ih na trgovima dočekivale “žive slike” na pozornicama i zorno predočavale vjerske sadržaje te prenosile moralne poruke.
Negdje između 13. i 14. stoljeća počele su se te izvedbe davati na narodnim jezicima, umjesto na latinskom kako je ranije bilo uobičajeno. U 15. stoljeću na našoj, jadranskoj obali zabilježeni su prvi mirakuli na hrvatskom jeziku.
Jabuka i bor
Navodno je u Europi u vrijeme tih izvedbi na trgovima, upravo na Badnjak često bila na repertoaru starozavjetna priča o Adamu i Evi, koji su unatoč zabrani pojeli voće sa stabla spoznaje dobra i zla pa su stoga protjerani iz rajskog vrta.
Jabuka je zimi bilo, ali “scensko” stablo, da bi bilo efektno, moralo je biti zeleno pa su se koristili borovi i drugo zimzeleno drveće.
Ovu kombinaciju ljudi su pomalo unosili u svoje domove, prvo u obliku ukrasa i vijenaca na vratima i kaminima, a mnogo kasnije ponovili su je na božićnoj jeli.
I danas je ponavljamo. No, nešto fali? Naravno, malo zlatne. I ona je božićna boja, dodaje svečani ugođaj, a uz to simbolizira jedan od darova koje su mudraci donijeli malom Isusu, samu zvijezdu koja im je pokazala put do Betlehema i rađanje novog svjetla.
