Šibenski akademski snimatelj Tomislav Krnić u posljednje je vrijeme rjeđe u Šibeniku, ali zato ga ima po cijeloj Hrvatskoj. Od Međimurja i Turopolja, preko Zrmanje i Paklenice do hrvatske Sahare u blizini Đurđevca, Korane i Psunja, Krnić s redateljem Filipom Filkovićem Philtzom trenutačno snima treću sezonu popularnog serijala "Lovac na bilje" s najpoznatijim hrvatskim "šumskim kuharom" Antonom Rudanom u "glavnoj ulozi".
Prije dva tjedna pak, u nedjelju navečer u primeu timeu na Prvom programu HRT-a počelo je emitiranje nove dokumentarne serije "Dulum zemlje", na kojoj je, uz Filkovića kao scenarista i redatelja, Krnić radio kao koscenarist i snimatelj dok produkciju potpisuje Tamara Babun i zagrebačka producentska kuća Wolfgang&Dolly. Serijal ima četiri jednosatna nastavka koji prate životne priče ljudi koji su se posvetili ekološkoj poljoprivredi, njihovim počecima, razočaranjima, ali i viziji, trudu i ustrajnosti u želji da uspiju.
Prva epizoda tako je donijela priču o kozaru i siraru iz Istre Alešu Winkleru, druga koju protekle nedjelje gledatelji nisu mogli pratiti zbog lokalnih izbora, te će biti emitirana ove nedjelje, posvećena je mladom Goranu Vrabecu iz Hrvatskog zagorja, koji je postao najveći hrvatski uzgajivač ljutih papričica, dok treća otkriva kako je u zadarskom zaleđu nastala Šinjorina Smokva Sandre Babac. Posljednja, četvrta epizoda gledatelje će odvesti na Pelješac i upoznati ih s obitelji vinara Denisa Bogoevića Marušića, koji svoje vinograde obrađuje po principu biodinamičke poljoprivrede, što je, reći će Krnić, u Hrvatskoj još uvijek rijetkost.
Može se, ipak
– Ideju za ovaj projekt imali smo još prije nekoliko godina. Željeli smo ispričati neke pozitivne priče, pokazati kako se, unatoč teškoćama, ipak može uspjeti. Dosta sam putovao i radio po cijeloj Hrvatskoj i na terenu smo vidjeli da ima ljudi koji uživaju u tomu što rade, koji su se, zahvaljujući viziji i entuzijazmu, potvrdili kao uspješni u svojem poslu. Ljudi obično shvaćaju da je uspjeh kad imaš puno novca.
Ovdje nije riječ o financijskom uspjehu, to je puno šire i ključ svega je pronaći sklad. Nakon što smo svoj projekt HRT-u dvije-tri godine bezuspješno prijavljivali, na kraju je upalilo. Ponudili smo osam priča, a u prvoj sezoni bit će prikazane četiri. Nadam se da će se serijal svidjeti ljudima i da će nastaviti i u drugoj sezoni – govori Krnić i dodaje kako su sve te priče, koliko god različite, u mnogočemu slične: akteri svih ovih poljoprivrednih putovanja kroz Hrvatsku u jednom su trenutku svojeg života odlučili napustiti urbanu sredinu i vratiti se zemlji. Njihove su priče poticajne, inovativne, svestrane...
Koze obitelji Winkler pasu na 250 hektara zemlje. Ali obitelj se ne bavi samo uzgojem koza, imaju siranu i prave sireve od nepasteriziranog mlijeka. Imaju i svoju konobu, a sireve prodaju i hotelima s pet zvjezdica te u delikatesnim trgovinama diljem Hrvatske. Uzgajivač čilija Goran Vrabec napustio je studij elektrotehnike da bi se posvetio papričicama. Danas ima više od 50 različitih proizvoda od čilija. Cijela je obitelj uključena u taj posao, sami sve rade, od poljoprivrede, prodaje do marketinga... Sandra Babac se sa suprugom i dvoje djece vratila na djedovinu u selo Poljica, u općini Vrsi kod Zadra.
Mještani su ih u početku, kad su skupljali smokve, gledali kao čudake. Sada proizvode poznati pekmez Šinjorina Smokva i nude cijeli paket proizvoda od smokava. Naposljetku, tu su i Denis, Maja i Mile, vinari iz Prizdrine na Pelješcu koji proizvode biodinamička vina. U Hrvatskoj ta mala vinarija nije baš poznata, ali jest u svijetu. Krenuli su od nule, a danas se njihova vina nalaze u restoranima s Michelinovim zvjezdicama i po cijeloj Europi – govori Krnić, ističući kako su priče aktera serijala "Dulum zemlje" na neki način i njegovo osobno iskustvo.
Najuspješniji ugostitelj među snimateljima
Krnić je iza kamere već 25 godina. Snimati je počeo i prije nego što je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, još kao srednjoškolac u šibenskoj produkcijskoj kući Digital film, da bi kasnije neko vrijeme radio i kao snimatelj u šibenskom studiju HRT-a.
Otisnuo se potom u "slobodnjačke" vode te je odradio brojne spotove, namjenske filmove, reklame, dramske serije, sitcome, dokumentarce, među ostalim i sa šibenskim novinarom i redateljem Ivanom Živkovićem, drugu sezonu "Najvećih svjetskih fešta" s Robertom Knjazom i kulinarskog serijala "Slatka kuharica", kao i "Vjetar u kosi" s Aleksandrom Stankovićem...
U podužem popisu njegove filmografije naći će se i kratki znanstvenofantastični igrani film "Posljednji bunar", koji je radio također s redateljem Filkovićem, a prikazan je na 70-ak festivala diljem svijeta te je osvojio čak 20-ak nagrada.
No, Krnić se s uspjehom okušao i u ugostiteljskim vodama, a glas o obiteljskoj konobi "Vinko" u Konjevratima pronio se daleko izvan Šibenika. Prije 17 godina njegov se otac, do tada uspješan i poznat šibenski trgovac, našao na poslovnoj prekretnici i, baš kao i akteri serijala "Dulum zemlje", morao je sve početi iz početka.
– To obiteljsko iskustvo bilo mi je impuls da zajedno s Filkovićem ispričam pozitivne priče. Od jedne obične pečenjare, kakva je bila te 2004. godine, stvorili smo renomiranu konobu. To je iskustvo optimizma i vizije koju su imali otac i majka. Doveli su to do jedne razine, onda smo uskočili ja i supruga Martina, a pridružila se i moja sestra i njezin suprug. Sada je to uhodani obiteljski posao, a moja je uloga danas više savjetodavnoga karaktera. Mislim da je teško stvarati visokokvalitetno društvo ako ne znamo proizvoditi hranu. Ili sretno društvo ako ljudi ne znaju što je sreća, a ona velikim dijelom počinje od obiteljskog stola i tu vidim vezu s hranom. Hrana i sitost kao kontrapunkt gladi i neimaštini. Način na koji ja o tomu mogu govorti je da tu priču ispričam kroz pokretne slike. U tome sam se našao i to najviše volim – govori Krnić i otkriva kako sada priželjkuje neke nove projekte, prije svega dobre dugometražne igrane filmove.
Ljudi su put
U međuvremenu, skoro će biti završen i njegov autorski dokumentarac koji je snimao na Caminu de Santiagu.
– To je putopisni dokumentarac koji radim s producenticom Tamarom Babun. Kada sam 2018. otišao na Camino, nisam ni znao što me tamo čeka. Krenuo sam usred zime. Sam. A kako baš nisam sklon tome da budem ispred kamere, tako sam ljude koje sam na tom putu sreo i upoznao pitao bi li sudjelovali u mom dokumentarcu. Svi su prihvatili: otac i njegovo troje djece iz Brazila, student iz Japana, Irkinja, Nijemci, Švicarci... ljudi iz deset zemalja s tri kontinenta. Iz njihovih priča vidi se kako su ljudi u biti svugdje isti i koliko su kulturološke razlike i granice među nama nevažne i nepotrebne – zaključio je Tomislav Krnić.
