Među sedam kandidatkinja za „Šibensku grandecu 2022.“ je i profesorica violončela Vanja Bošnjak, koja u šibenskoj Glazbenoj školi Ivana Lukačića radi već 30 godina. Prije toga je zajedno sa suprugom dugo svirala u orkestru Opere splitskog HNK. Devedesetih godina u Šibeniku nije bilo lako dobiti profesora violončela, pa je Vanja godinu dana jednom tjedno putovala iz Splita, u kojeg se na nagovor šibenskih kolega s obitelji doselila 1991. godine, dan prije napada na Šibenik. Tjedan dana prije stigao je kamion sa stvarima, a obitelj Bošnjak je život u Šibeniku započela u skloništu.
- Dok smo bili u Splitu imali smo problem s čuvanjem djece, što smo dolaskom u Šibenik odmah riješili, a došli smo i zbog rješavanja stambenog pitanja. Bili su to glavni razlozi našeg odlaska iz Splita. Međutim, stambeno pitanje do dana današnjeg nije adekvatno riješeno. Ali, nije bitno…sad smo se već naviknuli. Suprug je predavao trombon, a ja violončelo - govori profesorica i dodaje da nije požalila što je došla u Krešimirov grad iako u početku nije bilo lako, jer se našla u sredini koja teže prihvaća ljude sa strane. Iako povučena i tiha, nije se dala „slomiti“ već je svu svoju energiju usmjerila prema svojim učenicima kojima je jako posvećena.
Osvojenih oko 90 nagrada
Zaljubljenica u glazbu i violončelo, odgojila je generacije šibenske djece, za koju u razgovoru govori „moja djeca“, poticala ih, hrabrila, podučavala i izvan nastavnih sati, vodila ih na natjecanja, dijelila s njima tremu, ali i radost i ponos nakon brojnih osvojenih nagrada na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima. Raduje se svakom njihovu nastupu, bilo da je riječ o koncertu ili tek kratkoj svirci na otvorenju neke izložbe, promociji knjige, događaja ili manifestacije… I radit će to do kraja ove školske godine, a onda profesorica Vanja odlazi u mirovinu. Hoće li mirovati?
- Posvetit ću se više djeci i unučadi. Moje kćerke i sin danas su odrasli ljudi, ali su bili jako ljubomorni. I dan danas mi znaju reći da sam s njima vježbala koliko sam to činila s tuđom djecom, da bi oni bili tko zna gdje. Ta moja predanost išla je malo i na štetu obitelji, ali kako sam rođena s odgovornošću, na poslu dajem sve od sebe. Eto, pokušat ću to nadoknaditi kao baka četvero unučadi, dvije curice i dva dečka – uz osmjeh će Vanja. Dodaje da će nastaviti raditi i sa svojim uspješnim učenicima.
Sve te godine rada u Glazbenoj školi uglavnom je, nastavila je, imala dobru suradnju s roditeljima premda ne može zaboraviti i neke neugodne primjere. S mnogima je razvila i ostala u prijateljskom odnosima. Sav njezin trud urodio je plodom i gotovo da nema natjecanja iz violončela s kojeg se vraćaju bez priznanja.
- Zapravo, u 26 i pol godina rada u Glazbenoj školi, jer sam tri godine bila na porodiljnom i pola godine na čuvanju trudnoće, sa mojim vrijednim učenicima i njihovim roditeljima koji su se puno žrtvovali i financijski i vremenom, osvojili smo oko 90 nagrada. Nadam se da ćemo do kraja školske godine na natjecanjima na koja planiramo ići, doći do okrugle brojke – 100. Ne idemo mi na natjecanja isključivo zbog rezultata, to je prije svega poticaj djeci da više rade i zavole to što rade, da se susreću s drugom djecom. Na natjecanjima i seminarima imaju priliku upoznati vršnjake iz drugih krajeva Hrvatske i stranih zemalja ako idu na međunarodna natjecanja. To su prekrasna iskustva, stječu se prijateljstva za cijeli život. Roditelji iz prethodnih generacija i sami kažu da je to jako obogatilo živote njihove djece kao i njih osobno, jer su i sami bili involvirani u sve to – kaže Vanja.
Kandidatura za grandecu jedino javno priznanje
Profesorica Vanja je dala cijelu sebe u svojem pozivu, radila i izvan radnog vremena, ali za to nije dobila niti jednu nagradu, niti u školi niti u zajednici kojoj je tako mnogo dala. Jedino što je jako kasno, tek prije godinu dana, dobila titulu profesora mentora u struci. A trebala ju je dobiti prije desetak i više godina i prema rezultatima koje postiže mogla je danas nositi titulu profesora savjetnika.
- Ne volim se gurati i u tom smislu sam dosta pasivna. Zato sam, vjerojatno, tako i prošla. Zbog svega toga kandidatura za grandecu me jako iznenadila. Ne volim se eksponirati vani i najsretnija sam u razredu s učenicima, rezultati mog rada su vidljivi i uvijek želim istaknuti moje učenike. Nisam odmah pristala, a onda me kolegica Gordana Pavić, koja je bila među kandidatkinjama prve godine za izbor „Šibenske grandece“ nagovorila. Naime, smatram da ima puno drugih žena koje su daleko više od mene involvirane u život grada. Ne mislim da ću biti izabrana za „Šibensku grandecu“, ali Gordana mi je rekle da je to jedan lijepi događaj na kojem se ugodno osjećala i koji će pamtiti cijeli život. I zbog toga sam na kraju prihvatila kandidaturu – rekla je na kraju profesorica Vanja Bošnjak.
Najuspješniji učenici
S ponosom govori o sadašnjim i bivšim učenicima koji su posebno uspješni i izabrali su glazbu kao životni poziv, ali i o onima koji glazbu nisu izabrali za svoju profesiju, a ipak se nisu potpuno ostavili violončela.
- Posebno nadareni učenici pojave se svakih desetak godina. Posljednja generacija su Nina Lucia Perina, Katarina Mileta i Lovre Tunuković. Lucija mi je najuspješniji đak i mislim da će se i u svijetu čuti za nju. Dolazi i četvrti naraštaj, a to je Antea Čvorak, učenica 5. razreda osnovne glazbene koja je nedavno dobila godišnju stipendiju od Marina Čilića. Imam prvašicu Luciju Rudan koju vodim na natjecanje. Tek joj je osam godina, ali želim ju potaknuti da više vježba. Lovre je sad 2.razred Srednje glazbene škole i njega također vodim na natjecanje. On namjerava nakon završetka srednje, školovanje nastaviti na Glazbenoj akademiji, a o tomu razmišlja i Antea, kojoj je Nina Lucija uzor – rekla je Vanja.
Sviraju u raznim prigodama
- Moji učenici ne sviraju samo čelo, sviraju i komornu glazbu tako da smo često pozivani na razne događaje. Među ostalim, moji su učenici svirali u glazbeno plesnom performansu „Zvuci i sjene“ u šibenskom kazalištu u suradnji s plesnom udrugom Sjene i koreografiji Zorane Mihelčić. Svirali su sa Šibenskom narodnom glazbom, sa zborom Kolo, na 2. Srednjovjekovnom sajmu, na Danima turske kulture, na manifestaciji Life is Light, na MDF-u. Imali smo i suradnju s Ugostiteljsko-turističkom školom, raznim župama, Osim u Šibeniku nastupali su i u drugim gradovima: Zagrebu, Splitu, Poreču, Zadru, Dubrovniku, Čakovcu, Kaštelima i drugim mjestima. I sama sam bila solista u raznim prigodama, svirala s kolegama. Bilo je puno toga, teško se svega sjetiti. Svašta smo prošli, a kako je moj muž vodio glazbe ne samo u našoj županiji već i izvan nje, moji su učenici nastupali s njima i na taj način bila uključena u život zajednice. Dali smo koliko smo mogli od sebe – reče Vanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....