Uporno jugo ovih dana nije jedino u tko zna kojem navratu izbacilo na obalu gomile „materijala” iz mora, nego je otpuhalo ribu i prodavače s banaka šibenske Peškarije.
Ribarske posade nisu plovile po divljem moru, ili su to bili malobrojni, s većim brodovima, pa je danas, na Veliki petak – ponuda bila malešna i tanušna.
No oni koji su znali izabrati opet su se kućama za svečanu trpezu uoči Uskrsa mogli vratiti s dobrom divljom ribom za poštenu cijenu ako im nije bilo do brancina i orada iz uzgoja koje se moglo naći za 14, 16 i 18 eura, ovisno o veličini (orade), dok su brancini koštali 11 i 25 eura. S time da su ovi jeftniji bili brancinići najprije za friganje, a ovi skuplji dobri komadi od kila.
-Ma vidite ih gospođo! Ciplji oštrice iz Prukljana, jutros uvaćene, to van je med! - izvikivao je prodavač Mate Rak otkrivajući mušteriji kao krv crvene branče lijepih cipalja za pristojnu cijenu od 6 eura. I uzela je gospođa, nije se prevarila. Mate je inače, član ribarske ćurme iz Mandaline, ne samo ribar na maloj plivarici ili s mrežom cipljarom kao toga jutra, nego je i vješt udičar.
I zato je nestrpljiv – za ne reći nezadovoljan - što još uvijek u kraju, na njegovoj pošti, nema orade i brancina, koje najradije lovi.
Tik do mandalinskog banka je prodajno mjesto Luke Bogdanovića, a na njemu uvijek ljubazna Neda, koja je danas istaknula lijepe salpe, mjera taman za gradele. Osam eura, sasvim pristojna cijena za ribu kojoj Talijani u jednoj izreci s pravom tepaju da je „prava gospođa, koja prija u svakom štađunu”. I jest, naročito u svibnju, kada joj počinje mrijest i nabuja trava kojom se isključivo hrani.
Najvažnije je što prije očistiti joj obilati drob i dobro prstima očistiti unutrašnju, crnu opnu s „pancete” koja zagorča okus ukoliko se ne ukloni. Kod ciplja je postupak jednak: za spomenutu oštricu, oduvijek cijenjenu u Šibeniku davno je s dobrim razlogom skovana usporedba: „Cipalj je dite brancina!”
Čujem preko uha, kako jedan kupac savjetuje drugog da bi na njegovom mjestu najprije uzeo friškog ciplja ili salpu. Potpisujem, naročito u današnjoj ponudi!
Samo jedan banak nudio je koćarsku ribu, manje mole, molete, kozice i škampiće.
Glavonošce najradije ne bih spominjao, budući da nisu bili nimalo reprezentativni.
-Ako ti lignja izgleda oguljena, ka da su je razvlačile mačke i pasi, ako se iz kašete dosta cidi... Ne uzimaj, bilo je u ledu! - čujem opet preko uha jedan prijateljski savjet. I sipe su izgledale jednako kao lignje – da ne ponavljam kako i to su bile jedine dvije vrste glavonožaca u jutrošnjoj ponudi, pa ako prođe, prođe! A cijena od 20-25 eura nije baš „prava sitnica!”
Za oveće se šampjere tražilo i 35 eura, za dobre škampe, gotovo od pedlja i 40... Bilo je gužve oko ta dva-tri banka, no jagme za najskuplje bokune baš i ne.
I na Facebook stranici „Ribarnica Meterize i Baldekin” jutros je osvanula fotografija skromnog izbora ribe na ledu s popratnim tekstom i crvenim srcem upućenim ribarima i kupcima: „Ponuda u skladu s vremenskim uvjetima. Uzgoj – orade i brancini, divlje – cipli.”
Kada smo već kod te tvrtke obitelji Arambašić s dva prodajna mjesta – u kiosku na Baldekinu, te u prodajnom prostoru na Meterizama - podsjećamo da u Šibeniku nema boljih uvjeta prodaje ribe, po istoj cijeni kao na komunalnoj Peškariji. Ribi koja ne pliva, mjesto je na sitnom ledu, unutar otvorenog frižidera! – njihovo je pravilo, uvijek na zadovoljstvo kupaca.
Uostalom, Veliki petak je i sjetimo se one „da nije u ‘ilu, nego je u dilu.” I skromna konzerva tunjevine s dva-tri leša krumpira bogu neće biti mrska. Nek je srce čisto!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....