Sve sam mislila – doći ću u Zlarin na "latinsko idro" kako je i red i kako sva ta čeljad s kraja na kraj pomorskog dijela županije zasluži. Ispratit ću ih u tri popodne sa Šarine rive put regatnog polja tu negdje, okolo-naokolo Zlarina, i čekati da se prvi vrate – kad već ne idem na more.
Ali vraga! Kad sam čula zapovijed "Ukrcivaj se!" Jadrana Jerata, noga se nekako sama pružila i kao "izasna" zakoračila s rive na provu murterskog leuta "Jaruh" – a nekako mi je podsvijest govorila da će boravak na moru, po tom vrućem danu bez vjetra, biti najkraći upravo na Jaruhu.
Rezultati kažu da su bili najbrži brod regate (premda se za malo više od pola rute htjelo dva sata!) i, samim tim, prvi među leutima.
Ali ostavimo se tren rezultate i recimo da je na startu bilo 35 ponajviše gajeta (29), leuta (4) i kaića (2).
I kako to uvijek radimo – treba pozdraviti novi brod među svojima, ujedno i novi zlarinski brod (ovdje su još bile gajete Kalinićeva "Vira", Alfierova "ŠB4294" i Ljubin leut "Palma"), pozdravimo, dakle, leut Velibora Krasića s imenom "Martin", pa je tako Zlarin dobio i jedan Martin-brod... To je po unuku, a pomoćni brodić (lipši od ukrasa za tinel...) nosi ime unuke Mariete, pa sad didu samo preostaje da, na tragu betinskih gena po materi, izdilja lantinu i sašije latinsko idro i trenira s obiteljskom posadom Martin-broda...
I sad treba sve to, tih 35 nabrijanih posada (puta u prosjeku bar troje-četvero na brodu, a već svi pivaju i vesele se kao da im je prvi put...), dovesti i poredati na startnu crtu i krmom vezati za zajednički konop – jer takav je u Zlarinu start. Reć' bi – taj start ne može proći bez materijalnih šteta i ljudskih žrtava, naročito kad je više vjetra, ali sve se to na koncu rasplete i svi na koncu, aj dobro! – uz koju nježnu beštimju i povik – kliznu po ruti koja je objašnjena na sastanku kormilara.
Pokraj nas kao u kakvom ladanjskom prizoru promiče čuveni kaić betinske obitelji Fržop, kalafata Ante, a ispod lijepa šešira vozi se u kaiću istoimena Marinka, glavna Fržopova životna mornarica.
Najbrojniji su Murterini i Betinjani, friško je bila i jezerska regata pa su Jezerani još u brivi dobrog raspoloženja od svoje fešte prispili na zlarinsku. Kažimir Klarin vozi se na "Kolindi", ali nazvanoj tako puno prije zadnjih predsjedničkih izbora – po vlastitoj 'ćeri.
Na Zlarin je s Hvara potegla i posada "Lesne" s Brankom Kiriginom na timunu i slikarom Darkom Šešom i direktorom starograjskog Muzeja Aldom Čavićem u posadi.
Pa tu je i Nikica Bujas s posadom gajete "Gaj Krapan" i krapanska gajeta "Spuga" kormilara Frane Jarama. Oni treniraju za četvrtu krapanjsku regatu na latinsko idro, evo već u srijedu, to jest – sutra!
Moćni "Jaruh" obitelji Željka Jerata iz Zlarina spasio me je opeklina i lešavanja na moru bez vitra i brodu bez tende.
Prvi smo prošli kroz skraćeni cilj, koji je pokraj Sestrice u malenu gumenjaku držao Neno Bjažić.
Malo ih je završilo zlarinsku regatu bezvjetrice. Ali svi smo se uredno našli oko odlične trpeze koju je priredio Yacht club "Zlarin" – kao i uvijek...
A sada dan stanke pa pravac – Krapanj: utorak uvečer ženska veslačka, srijeda popodne Latinsko idro. Tako mnogi nisu ni vraćali brodove, nego ih samo preselili na Krapanj, u toj – nadajmo se – divnoj plovidbi bez kraja!
Rezultati:
Gajete:
1. "Godulica", MU 229, Krešimir Papeša
2. "Sirotica", MU 485, Damir Ćorkalo
3. "Baba Ivanica", TI 777, Ivica Meić Sidić
Leuti:
"Jaruh", MU 111, Željko Jerat
Kaići:
1. "Marinka", MU 906, Ante Fržop