– Nikada ni za što na svijetu ne bih dao ovo ime. Pa, nemate pojma kakva je privilegija zvati se - Omiljen. Dobio sam ime po stricu i jako sam zahvalan svojim roditeljima što su me tako nazvali. Bilo je dosta situacija kada sam se ljudima predstavljao i nisu baš vjerovali da je to moje pravo ime, ali sam ih na kraju uspio razuvjeriti – sa smiješkom priča Omiljen Vojinović.
U prvih pedesetak godina života, koliko ima, doživio je veliki broj anegdota vezanih uz svoje ime, ali jednu nikada neće zaboraviti. Još uvijek se prepričava iako su od tada prošle godine i godine.
- Kad sam bio mlađi, prišao sam djevojci koja mi se sviđala. Bila je svirka, bučno i gužva, jedva se čuo sugovornik. Prišao sam joj, pružio ruku i predstavio se – Omiljen, a samo sam čuo njen odgovor: "Meni nisi." – sa smiješkom se prisjeća Omiljen, kojeg jedino supruga zove drugačije – Ljubo.
Njegov slučaj je izuzetan, ali ne i potpuno jedinstven u Srbiji - piše Kurir.
Naime, posjetitelji Doma zdravlja u Čačku iznenade se kad čuju da tamo jednu od medicinskih sestara zovu Omiljenom.
- To ime mi je dala teta koja živi u Nišu. Uvijek sam bila jedina osoba s tim imenom i uvijek mi je to imponiralo. To je neobično ime za ovaj kraj - rekla je Omiljena Drulović.
Kaže da pri prvom susretu njezino ime izaziva različite reakcije kod ljudi, ali nitko ne ostaje ravnodušan.
- Ja sam iz Nove Varoši i tamo me svi znaju, ali kada sam stigla u Čačak svi su mislili da je to neki nadimak, ne shvaćaju to ozbiljno i često kažu da me netko sigurno mnogo voli, pa me tako zove - kaže ova medicinska sestra i prisjeća se zgode za svog prvog radnog dana na sadašnjem radnom mjestu:
- Kad su me upoznali s jednom kolegicom, rekla je: "Pa kako je već omiljena, tek je došla?!"
‘Jesi li naša?‘
Džemina Nikolić iz sela Gornji Ljubeš rođena je u siječnju 1968. godine i njezino ime samo po sebi nije toliko neobično, koliko razlog zašto joj ga je otac dao. Njezin tata Žarko proslavio je njeno rođenje kupovinom televizora "Gemini" - e, po njemu je i dobila ime!
Oduševljen tom kupnjom uređaja koji u to vrijeme nije bio baš svakom dostupan, odlučio je na originalan način sačuvati uspomenu na taj dan.
Zahvaljujući tome, Džemina je u životu doživljavala razne zgode i nezgode.
Prvi put je postala svjesna da joj je ime "čudno" kada je krenula u školu. Otac joj je bio zanatlija, često su se selili, neko vrijeme su živjeli u Sloveniji, pa je stalno morala objašnjavati zašto se tako zove.
- Zbog imena su mislili da sam muslimanka. Dok sam trenirala košarku, upoznala sam ekipu iz Majdanpeka čiji je član bio mladić islamske vjeroispovijesti. Odmah me pitao jesam li "njihova". Prvo mi nije bilo jasno zašto me to pita, a ja sam mu kroz smijeh objasnila da sam ime dobila po televizoru - ispričala je Džemina.
Ocu, kaže, nije zamjerila zbog tog imena, no priznaje da je često htjela da se zove drugačije.
Ženeva, Mašinka...
Pjesnik Duško Radović odavno je napisao "birajte imena za svoju djecu kao da će se jednog dana ulica zvati po njima", što današnji roditelji, povodeći se za modom, često gube iz vida.
Od vrlo neobičnih imena u Srbiji mogu se tako čuti: Savijana, Radijana, Preljub, Trandafil, Pravda, Ženeva, Apoleksija, Mašinka, Grana...
- Zakonom je zabranjeno djeci davati pogrdna imena i mi kao matičari smo dužni na to upozoriti roditelje, pa i zabraniti im ako moramo - napomenula je svojedobno jedna matičarka.
No, nije svako neobično ime i pogrdno. Evo, štoviše: Omiljen, Omiljena... pa ni Džemina.