Ovo je priča o posljednjem šibenskom meštru električnih aparata: On štima gitare, ali i pokvarene motore

Crknuo vam je alternator automobila? Ne možete pokrenuti ručnu bušilicu, kućni mikser ili neki drugi električni uređaj? Sve što vam preostaje je baciti pokvarenu kućnu tehniku na otpad i kupiti novu. Tako barem sugerira logika komercijalnog doba u kojem živimo.

A i ako niste u mogućnosti kupiti odmah novi uređaj, gotovo da nema mogućnosti da se u Šibeniku išta od pobrojanoga nekome može odnijeti na popravak, kako je to bilo ranije, kad su brojni meštri držali svoje specijalizirane servise, produžavali im radni vijek, a nama čuvali živce i novce u novčaniku.

No, kao što znate, danas jedva da je moguće popraviti i običnu vodovodnu cijev u kući, električne instalacije ili bilo što drugo, a kamoli uređaje, jer meštara nema, a ako ga i nađete vrlo je vjerojatno da će vam kazati kako je prezauzet i rasprodan do tko zna kada, ili da mu se izlazak na teren zbog - za njega - sitnog kvara jednostavno ne isplati.

Pa ipak, barem što se tiče nekih usluga oko popravka električnih uređaja, nade i pomoći još ima! Trebate samo potražiti radionicu Srđana Trojana, donijeti neispravno ili oštećeno, sačekati koji dan i sve bi trebalo biti u redu.

S koljena na koljeno

Trojanov otac Čedomil kao vrsni elektro-majstor radio je taj posao od 1968. godine, iz doba kad je u Šibeniku bio poznat i "majstor od struje“ Rozario Deković, s radionicom iza bolnice. Srđan je u tom poslu naslijedio ćaću 1996., i radio na više lokacija u gradu, da bi se naposljetku radionicu smjestio u obiteljskoj kući. U njoj živi sa suprugom Snježanom, kćerima Fredom i Karmen i sinom Augustinom Čedomilom.

U svoje vrijeme, Srđan Trojan je servisirao šibenski Poliplast, Reviju, hotele Solaris, neke gradske ustanove, a i sada radi u Vodicama, održavajući hotelske uređaje i instalacije.

Kad smo ga došli obići, iza stakala radionice što gledaju na ulicu dopirao je gotovo melodičan zvuk vrtnje nekakvog motora. Je li to zamjena za glazbenu kulisu u radionici?, našalili smo se ulazeći u Srđanov mali pogon.

Isključio je uređaj i odgovorio: “Mora biti poput glazbe i uhu ugodan. Baš kao i moji glazbeni instrumenti, stare gitare kojime se također bavim, vraćajući im njihov izvorni melodični zvuk", kazat će Trojan.

Naime, naš je sugovornik svirao bas gitaru "u raznim sastavima na zabavama i plesovima i u onima koje je vodio i Siniša Škarica, jedan od prvih šibenskih rokera“. Danas gitaru svira i njegov mlađi brat Alfred Fredi.

Poveznica između električnih uređaja i gitare je - u žicama. Dakako, nisu iste, jer mu za motore treba ona bakrena, raznih profila, koja mu služi za pravljenje namotaja elektromotora, takozvano viklanje.

- Žicu nabavljam iz Zagreba, to danas nije nikakav problem, zbori Srđan.

- Ranije smo morali kupovati uvoznu žicu iz Italije. A zapravo se radilo o domaćem proizvodu tvornice Elka koja ga je u Italiju izvozila, da bi onda mi to uvozili natrag!

Mali muzej instrumenata

Prešli smo potom u glazbeni studio gdje neki glazbenici i danas vježbaju kad dođu u Šibenik, ali i oni domaći, šibenski. U drugoj prostoriji, koja se doima kao mali muzej gitara, Srđan se predao zvucima gitara. Ondje su i one rijetke, s dva "vrata“, a svaka od njih, ističe Trojan, ima svoj specifični "timbar“.

Električne uređaje koje popravljam, vratio se Trojan na početak ove priče, današnji proizvođači u svijetu, posebno oni iz daleke Azije, prave tako da se u slučaju potrebe ne mogu rastaviti. Da bi se to ipak učinilo, valja ih na neki način i oštetiti i doći do "sadržaja“ kvara. A potom, kad se uređaj i ponovno proradi, dobrom improvizacijom sve vratiti u prvotno stanje. Sve s puno upornosti i domišljatosti...