Otkrivamo zašto Željko Krnčević, ravnatelj šibenskog Muzeja, ne drži tuke nego tiće, i to ne bilo kakve...

Može Željko Krnčević Pigo osvojit i dogodine prvo misto i zlatnu medalju za svoje grlice na svjetskom prvenstvu za tiće, njegovi će sugrađani svejedno dočekat s istin pitanjen - "A šta lipo ne držiš tuke, ka i sav normalni svit. Pa bi se lipo skupili kod tebe u polju oko Božića i Nove godine, Sveta tri kralja i u ostale blagdane…"

Eto, tako su ga dočekali i ovi put kada su se njegove feos grlice u kolekciji od četiri tice okitile zlatnom medaljom, dok mu je kolekcija Rheinlandera na Svjetskom ornitološkom prvenstvu osvojila brončanu medalju, odnosno treće mjesto. U konkurenciji ptica iz cijelog svijeta, od svega onog najboljeg što su uzgajivači uspjeli uzgojiti ove godine!

"Crvene" oči i ogrlica

Onima koji nisu išempjani u tiće teško je zapravo i objasniti koliki je to uspjeh. Teško im je objasniti i po čemu se uopće feos mutacija grlice razlikuje od ove domaće - po "crvenim" očima i "ogrlici" oko vrata u kontraboji. Jel da sad znate puno više, a?

S druge strane, to da je Željko odgojija svjetske šampione i nije neko čudo. Jer, s tićima se sadašnji ravnatelj šibenskog Muzeja zarazio još dok je bio mali. Drži ih otkad zna za sebe. Počeja je kako se u Dalmaciji obično i počinje, s grdelinima u ričamici, a poslin se nastavilo s kanarinima i zadnjih desetak godina "malo ozbiljnije" sa svim drugim pernatim blagom Božjim sa svih strana svita.

Rheinlanderi su, recimo i to, jedna friško priznata raca kanarinaca, stvorena i standardizirana u Njemačkoj od njihovih uzgajivača.
- Iman tako u polju kod Zatona jedan avijarij - tako se stručno zove misto di se drže tići. Zvuči lipše nego po šibensku "kokošinjac" - di držin grlice, a u gradu iman jednu staru kužinu od pokojne tete u kojoj držin kanarince za parenje. Držin kanarince boje i kanarince stasa, razne vrste, pjevajuće papige, papige nimfe, rižarice… Sve skupa, ima ih tridesetak.

Dvi vriće spize

Kolko misečno spize na njih potroši?
- A biž … dvi vriće.
- Kolko je to?
- A 50 kili … ti stvarno oćeš u detalje, samo da ovi moji zajebanti kad pročitaju opet počnu - "A kolko si tuka moga odranit s 50 kili šenice i kukuruza misečno. Al nije ni šenica ni kukuruz, nego specijalna mješavina iz Belgije, a vitamini, jajčana hrana kad imaju mlade, a pripreme za sezonu parenja već počinju ovih dana, produžava in se vrime osvitljenja, odnosno trajanje dana na tajmer… Ima tu tih caka kolko oćeš. Kad počne maslačak po polju, onda in ga iden brat jer in on puno dobro čini. Eto, more bit da je i u tome tajna šampiona, ko zna… - smije se Željko, kojeg svi u gradu znaju kao Pigu.
A Pigo je, osim što je kao arheolog stručnjak za srednji vijek, baš pravi renesansni čovik. Sve ga zanima, u sve se šesti i svugdi ga ima...
- Dugi niz godina bavin se fotografijom, ima san cili niz izložbi, to mi je isto tako velika ljubav i strast, pa maslinarstvom… Pa sad s mojim prijateljen Matkon Jakelićen držin kod njega i s njin košnice, pčele, i s tin san se počeja bavit. I malo san se počeja bavit i s gljivarstvon, skupljat gljive.

Prirodni pripravci

- E, to je već lip hobi, rekli bi u Šibeniku za sve šta se more izist. Jel ideš po trgovačkin centrima i gledaš koje su gljive na akciji… - pitan, ali Željko se ne da...
- Ma šta ti je, sve su gljive jestive. Istina, neke samo jedanput. No, šalu na stranu, ima kod nas u Šibeniku i Dalmaciji pet, šest vrsta gljiva - vrganj, prirodni šampinjon, smrčak, slinavka…
- Aj nećemo dalje o gljivama, to sa slinavkom mi baš ne zvuči nešto njami-njami...
- Nu tebe, najbolje da po šumi rastu papršnjaci, pa da njih beren… - uspija san napokon izbacit iz šina Krnčevića koji dugi niz godina vodi i na TV Šibenik serijal "Gurmanske ćakule". Eto, baš ovih dana snimaju u Pakovom selu, sa Sinišom Gulinom, Tomom Gostijanovićem i Đurom Erakovićem…
- A, bravo, sitija san se, počeja san se bavit malo i biljkama, jer kako iđen stariji sve mi više triba ovih prirodnih pripravaka, dekota i uvaraka, svaka vrsta trave ti služi za nešto. I svaka biljka liječi neki organ…
- E, i moj dida Ljube je infiša u bilje. I on radi otopinu od jedne biljke, i pije je tokon cile godine, i uvjeren je da mu puno dobro čini. Uvečer piva ka grdelin od nje...
- A od koje? - zainteresira se Pigo.
- Od vinove loze! - velin ja.