Maja Gnjidić Verdecchia kandidatkinja je za prestižnu titulu: djetinjstvo je provela između 'gornjih' i 'donjih' ljulja na Bualama te na Šubićevcu i sa Šibenikom u srcu otišla u svijet

Šibenčanka Maja Gnjidić Verdecchia nikada nije prestala vjerovati u snagu ljubavi. Zbog ljubavi je prije nešto više od 20 godina otišla iz Šibenika, zbog ljubavi pokrenula Facebook grupu "Iz Šibenika si, ako…", a zbog ljubavi i vjere u dobrotu tijekom Domovinskog rata uključila se u brojne humanitarne akcije i pomoć za rodni Šibenik i županiju.

Naposljetku, s puno ljubavi pokrenula je i izbor za Najljepšu mamu Hrvatske, natjecanje koje, reći će, nije tek puki izbor ljepote, nego prvenstveno ima za cilj osnažiti žene da rade na sebi i razvijaju svoje samopouzdanje. Sve to nije ostalo nezapaženo, a Maju Gnjidić Verdecchiju "koštalo" je i kandidature za Šibensku grandecu.

– Djetinjstvo sam provela između "gornjih" i "donjih" ljulja na Bualama te kasnije na Šubićevcu. Tada sam mislila da me nitko neće uspjeti nagovoriti da napustim grad s morem i da odem živjeti negdje drugdje. Ali, "nikad ne reci nikad". Prije 24 godine zbog ljubavi koja se dogodila kada sam to najmanje očekivala, otišla sam iz Šibenika, ali Šibenik nije nikad iz mene – kazuje Maja.

Danas živi i radi u talijanskom gradiću Monte San Giusto, nedaleko od Ancone gdje se sa suprugom Luigijem bavi turizmom, osobito ruralnim, te uspješno vodi jednu vinariju i upravlja s nekoliko seoskih vila.

Svog supruga, prisjeća se, upoznala je ratne 1993. godine kada je kao predsjednik humanitarne udruge "Croce Verde" iz Monte San Giusta došao s grupom volontera u Šibenik, kako bi uručili humanitarnu pomoć Centru za odgoj i obrazovanje Šubićevac. U to je vrijeme pomalo govorila talijanski pa se neobavezna konverzacija s talijanskim humanitarcima pretvorila u poziv na suradnju.

Počelo je s humanošću

– Humanitarna udruga "Croce Verde" djelovala je u sastavu talijanske Nacionalne udruge javnog pomaganja (ANPAS), koja je tada odlučila nastaviti s humanitarnom pomoći na šibenskom području, pa mi je "Croce Verde" ponudio suradnju te me uputio na otvaranje drugih predstavništva u Hrvatskoj. Tako postajem službena predstavnica udruge, a pomoć za Šibensko-kninsku županiju stizala je 2-3 puta mjesečno. Surađivalo se s tadašnjim Centrom za socijalnu skrb, s Uredom za izbjeglice, bolnicom, punktovima u Rogoznici, Tisnom, Žaboriću te s organizacijom "Save The Children". Zahvaljujući toj suradnji uredili smo novi dječji vrtić u Skradinu, a za štićenike Centra u Bratskom Docu nabavljena je i instalirana kompletna oprema za farmu koka nesilica – prisjeća se Maja.

Odlazak u Italiju i vjenčanje s Luigijem, za Maju nije značio kraj veze sa Šibenikom. Sjećanje na rodni grad, uspomene na vrtić i školu, prve simpatije i ljubavi potaknuli su je da na popularnoj društvenoj mreži pokrene grupu koja bi slična sjećanja željela dijeliti među sobom. Bilo je to prije pet godina, a slične grupe tada su u Italiji, kaže Maja, nicale kao gljive poslije kiše.

– Bilo je to 2014. godine, 7. veljače, nešto prije ponoći, kad sam pomislila kako bi bilo lijepo takvu stranicu otvoriti i za Šibenik. Otvorila sam grupu, objasnila o čemu se radi i u razmišljanjima kako bi stranica mogla imati i do 200 članova, ugasila telefon i zaspala. Ujutro sam imala što vidjeti. Bilo je više od 500 upisanih članova i 100 zahtjeva za upis. Tako je sve počelo... Moram priznati da je u prvih 12 sati postojanja grupe bilo više od 900 notifikacija i e-mailova, borila sam se satima sve to staviti na svoje mjesto, ali nije teško ako ti se srce veseli, jer vidiš da je odaziv veliki i da su ljudi sretni, da se prisjećaju svoga djetinjstva, tradicije, likova iz Šibenika koje smo toliko puta spomenuli u grupi. Bili smo prva takva grupa u Hrvatskoj. Jasno, nisam niti pomislila da će imati ovakav odjek. Pretvorila se u tinel gdje su se ljudi rodom iz Šibenika, a i oni koji ga vole, povezali, pronašli i gdje pričaju o svakidašnjim temama, pišu pjesme... Ponosna sam na tu grupu jer je ona tajna nit koja je povezala ljude koji su iz različitih razloga tisućama kilometara daleko od svog rodnoga grada. Danas grupa broji oko 12 tisuća članova, ja se "ubacim" tu i tamo, kako mi obveze dopuste, no glavni moderator je Darko Relja Ritmo.

U Šibenik je Maja dovela i natjecanje "Miss mama", kao nacionalni izbor žena koje su majke, ali ih to ne sprječava da budu svestrane i potvrđuju se na različitim planovima u životu.

– Počeli smo kao "Miss mamma" pod talijanskom licencijom, no kasnije to postaje izbor za Najljepšu mamu Hrvatske. Željela sam pružiti mamama jedan trenutak, jedan dan koji je samo njihov, jer potrebno je uzeti predah, pokušati i okušati se u nečem novom, možda ostvariti skoro zaboravljen san ili želju. Možda već godinama imaju hobi koji će moći prikazati i time pokrenuti novu karijeru, a možda će samo darovati jedan dan sebi i nastaviti s osmijehom gdje je stala. Prikazujemo i osnažujemo majke kako bi skupile hrabrost i stvorile sigurnost i samopouzdanje za nove izazove – zaključuje Maja.