Lovkinje tragale za veprovima i Winnetouom kod kanjona Zrmanje

Postoje dame s velikim "D", a možete zamisliti kakve su žene u pitanju kada je ovo "Dama" podvostručeno? E, to su nesvakidašnje žene, lovkinje iz udruženja Dama Dama koje okuplja nešto više od dvadesetak članica od ukupno samo 60-tak pripadnica ljepšeg spola u nas koje se bave lovom, od pradavnine isključivom djelatnošću muškaraca. U Hrvatskoj je lovkinja dakle, tisuću puta manje nego lovaca, a ime njihove udruge Dama dama u ovom slučaju zapravo je dosjetljiva igra riječi, jer je to latinski naziv za jelena lopatara čija je silueta izvezena na njihovom zaštitnom znaku, šalu nježno narančaste boje, vrlo "šik" dodatku odore ovih lovkinja.
Osam njih gostovalo je protekle subote u komercijalnom lovištu Bukovica kojim gospodari tvrtka Diana Zadranina Željka Bušića i po dobrom običaju sredinom siječnja priređuje veliki novogodišnji lov na divlje svinje u kojem je ovaj put sudjelovalo više od 70 lovaca. Pri tome je Bušiću od velike pomoći družina Šibenčana na čelu s lovnikom Goranom Plenčom, inače poznatim šibenskim poduzetnikom: oni već godinama love na ovome 30 tisuća hektara velikom prostoru kamenjara prošaranog kraškim poljima uz Krupu i Zrmanju nadomak Obrovca uz rubne padine Južnog Velebita na granici s Likom. Više od 20 posto površine ovog lovišta do kojeg se iz Šibenika stiže preko Kistanja i Đevrsaka nalazi se u Šibensko-kninskoj županiji, saznajemo od Željka Bušića na zbornom mjestu pored kamene crkve u zelengradskim Miletićima, pustom zeselku od svega nekoliko duša.

Crkva, kulisa od kamena

To je zdanje, zapravo preostala kulisa iz davnog filmskog serijala o Winnetou snimanog u ovim predjelima oko kanjona Zrmanje i na Krki. Kao na filmu i toga su hladnog jutra na -7 stupnjeva gorjele vatre a na stolu je uoči lova bila ponuđena okrjepa – fritule i druge slastice s kapljicom dobre šljivovice koju su donijeli gosti iz Novske, a došli su i prijetelji iz Ludbrega.
Gospođe inače, imaju svoja matična lovačka društva, a "Dama Dama" je ekskluzivno žensko lovačko udruženje bez vlastitog lovišta, no lovkinje su se ovako organizirale 2005. u prvom redu radi promicanja lovstva i lovne kulture među najmlađim naraštajima, predškolcima i osnovcima što im je, uz povezivanje domaćih lovkinja i kolegica u međunarodnim lovačkim organizacijama najvažnija misija, govori nam predsjednica Anita Bračun netom prije nego što je lovački skup na poziv lovnika Gorana Plenče utonuo u tišinu, slušajući pozdravne riječi Željka Bušića, potom i Mladena Balića, potpredsjednika Hrvatskog lovačkog saveza.

Domaja vukova i poskoka

Od lovačkih dužnosnika u Bukovici je gostovao i Damir Perić, predsjednik ŽLS Zadarske županije, a ministarstvo poljoprivrede predstavljao je viši lovni inspektor Josip Nekić.
Naposljetku je i Plenča, kao lovnik ili vojnim riječnikom, glavni zapovjednik, rekao svoje o pravilima lova i rasporedu ljudi na čekama i "štandovima" te predstavio jedanaestoricu pogoniča junacima dana. Njihov je zadatak, zajedno s psima, pokrenuti divljač iz negostoljubive šikare graba i hrasta medunca koja izbija doslovce iz živoga kamena u tome ljutom, surovo lijepom kraju netaknute prirode. Uistinu, treba biti junak za probijanje karakterističnim vapnenačkim gredama iz kojih šiklja toliko gusto raslinje da svlači odjeću sa čovjeka. To je bez premca najsuroviji lovni teren u zemlji, domaja vukova, poskoka, divljih svinja, jarebica kamenjarki i zečeva, a livadama oko Gagića i Miletića tumara i osamdesetak krava na slobodnoj ispaši koje uzgaja jedan od seljana. Psi nestrpljivo, potiho cvile žudno njušeći zrak, neustrašivi i kada je pred njima vepar velik kao automobil.
Dame su dakako, imale počasna mjesta na štandovima, a lovci u drečavim odorama, radi sigurnosti u lovu, nakon dva i po sata lova podigli su svinje sa legala i odstrijelili jedanaest primjeraka. Dan-dva prije, izvidnice u lovištu bile su pune sumnji, uvjerene da su se svinje premjestile na druge terene, jer nisu naišli na trag, no takav je lov, često neizvjesnog ishoda do samoga kraja. Srećom, nad nazubljenim vrhovima ćaće Velebita, koje se u Bukovici gleda na svakom koraku, nije se rađala bura i cijeli dan bila je bonaca; prave toplice za svakog tko je makar jednom iskusio ovdašnju buru!
Gošće nisu naposljetku, ogaravile svoje puške, jer ni jedna svinja nije izašla na neku od njih, no kako su oduševljeno govorile kasnije, uživale su u prekrasnoj prirodi Bukovice gdje su do jedne bile prvi put, a Branimira Seka Zimić ushićeno je govorila o ljepoti krupnog srnjaka koji joj je došao na štand. Začudilo ih je koliko divljači ima u toj surovoj pustoši.
– I da je dopušten hitac na srnu, ne bih pucala u tako krasnu životinju, priznala je dodajući da je lovkinja postala uz supruga, poput njihove predsjednice Anite Bračun i većine ostalih. Ana Cat Glaser svoga je muža, rođenog Njemaca upoznala u lovu kod Hamburga a već je bila lovkinja. Rodila se ljubav i zajedno su već 30 godina dijeleći istu strast i nakon stresne Njemačke već godinama žive u Mrkoplju, gotovo usred lovišta.

Suptilna razlika među spolovima

– Znate, ženski lov od muškog se razlikuje jedino po tome što je lovcima puno ugodnije i lakše pomokriti se nego nama, objašnjava Ana kroz smijeh, a Maja Slamar razlikama je dodala i čokoladu koju uvijek nose sa sobom za razliku od muških koji u predasima iz ranaca u pravilu vade pikantne kobasice i pancetu.
No zaključile su uglas, budući da Loivačka udruga "Dama Dama" nema vlastito loviše, zovu ih stalno u goste, toliko da se ne stignu ni odazvati svim pozivima. Poput ovih kolega lovaca s kamenjara zahvaljujući kojima su prvi put bile u Bukovici, većina iz "zelenih redova" pravi su džentlmeni! – visoka je damska ocjena većinskome dijelu populacije u lovačkim redovima.