Zavod za javno zdravstvo izdao je upozorenje po kojemu bi tijekom tri dana, pojednostavljeno kazano, bilo najpametnije ne izlaziti iz klimatizirana prostora barem u najvrući dio dana. Dužobalnom crtom Šibensko-kninske županije vrlo je velika opasnost od toplinskog vala, dok je u zagorskom dijelu umjerenija. Šibenske gradske ulice, međutim, nisu zbog toga opustjele.
Upravo smo radi dobivanja povratne informacije kako su meteorološku situaciju doživjeli građani i krenuli u ophodnju za najveće žege.
Za upozorenje, čini se, malo tko haje. U 13 sati, kada su snimljene ove fotografije, živa u termometru premašila je 33 Celzijeva stupnja (i vjerojatno se nije zaustavila), ali je grad "pulsirao" uobičajenim ljetnim ritmom.
– A šta ću, moram se zaletit u dućan. Kad sam izišla iz kuće, odma me je oblija znoj, al ovo je još dobro, malo i puše, pa se može disat – opravdala nam se zbog izlaska na vrući asfalt gospođa Mira.
– Nemojte me slikat – zamolila je skrušeno fotoreporterku Nikolinu.
– Sin bi mi poludija da to zna. Reka mi je da mu samo javim šta mi triba i da će mi donit kad se bude vraća s posla. Velike vrućine mogu dovesti do infarkta, a ja ionako imam problema sa srcem, pa se brine. A šta ćeš kad mi vrag ne da mira. Tila bi završit ručak, a nestalo mi je konšerve – rezimirala je slučajna sugovornica i zamakla iza kantuna u pravcu obližnje samoposluge.
Poljanom, odnosno onim dijelom koji nisu zaposjeli parkirani automobili i skuteri, điravalo se i osvježavalo sladoledom. I biciklistima, pretpostavljamo stranima, temperatura je bila baš po mjeri za vožnju do željena odredišta. Ni štekati kafića u blizini kazališne zgrade okrenuti suncu nisu, zapazili smo, posve opustjeli. Ugostitelji pokušavaju doskočiti velikim vrućinama – velikim ventilatorima koji istodobno hlade i vlaže zrak, dok turistima azijskih korijena za istu namjenu služe kišobrani. Pa i ne samo azijskima. Kroz Kalelargu, na prilazu katedrali svetog Jakova i pred šibenskom prvostolnicom ima svijeta. Doduše, manje je domaćih od stranaca, ali su se zato stranci, za razliku od naših, prigodno "naoružali" šeširima i bocama vode.
– Možete točno znati koji su domaći... Mi smo vam svi bili ka sir, još plaže nismo vidili. Triba se radit! A kad ćeš zaradit – ako nećeš sada – dobacio nam je sa štanda za prodaju bižuterije srednjovječni trgovac suvenirima. Taman smo ga zaustili još ponešto priupitati, kad je već tako blagoglagoljiv, kada mu je naišla grupa potencijalnih mušterija. Nismo mu htjeli kvariti posao, nego smo produžili dalje koristeći hladovinu zelene oaze ispred zgrade biskupskog ordinarijata. Dvije su gospođe zauzele stratešku poziciju pod jednim stablom, rastrle dekice i izvadile iz borša sokove. Nešto dalje, pred ulazom u muzej, mladi bračni par s djetetom isto se privremeno smjestio u hladovinu, tek toliko da se namaže nekim preparatom sa zaštitnim faktorom. Muškarac se doslovno "umio" u kremi. I ispred hotela "Jadran" sklonile su se od žege u debelu hladovinu dvije grupice turista. Baš kao na kakvoj livadi, posjedali su na ručnike i ugodno ćakulaju. Osobito je prirodna hladovina godila gospođi u invalidskim kolicima.
– Ajte, ljudi moji, pa nije život sta ako je vruće! A ko bi nama ugodija. Prije par dana nema ko nije brontula da kakvo je ovo lito, da je lipše bilo u petom misecu, da je more friško... a sad kad je došla vrućina, opet nam ne paše. Ja, na primjer, napravim u kući promaju i onda sve pozatvaram i upalim klimu. A nekad, za uštedit struju, odem s prijateljicom napravit đir u trgovački centar i zadržim se na kavi uru-dvi. Di ćeš bolje – poučila nas je gospođa Ankica. Upravo je dočekala gošću koja će kod nje, u apartmanu biti tri dana.
– Evo, morete me slikat s leđa. Nemojte lice, nisam se uredila, pa će me prijateljice oštracati... – dodala je, zgrabila gošćin kufer i, kako je rekla, okrenila nam leđa. Zato smo uspjeli slikati gošću u podnožju skala. Ona i nije znala o čemu se tu zapravo radi.
Na povratku iz kružnog đira prošli smo kroz đardin u kojemu smo zatekli tek pokojeg umirovljenika i dvije radnice "Zelenoga grada" u kratkom predahu. Fontana nije radila. Kod Poljane smo snimili dugu kolonu vozila, čisto kao ilustraciju gradske dinamike i usred najveće zapare.
Ostalo nam je tek nazvati dr. Nina Brajkovića, šefa Objedinjenog hitnog bolničkog prijema šibenske Opće bolnice, i provjeriti je li se toplinski val odrazio na broj pacijenata koji su zatražili liječničku pomoć.
– Stanje je redovito. Nema sad nekih posebnih iznenađenja. Zadnji tjedan srpnja i prvi tjedan kolovoza su špica sezone i ne mogu kazati da posla nema – dođu stariji ljudi kojima ovo vrijeme ne odgovara s obzirom na njihove kronične bolesti, događaju se i prometne nesreće, ima i slučajeva pretjerane konzumacije alkohola i tako tih, za sezonu uobičajenih, intervencija, ali sve je to u standardnim brojkama – koncizno je referirao dr. Brajković.
I mi bi, poput njega, mogli zaključiti da je u Šibeniku, unatoč najavljenom toplotnom valu stanje – redovito. Samo neka tako i ostane.