Evo kako izgleda jedan "običan" dan u našem Đardinu: Bandiću, dođi vidit šibensku Adventuru! (FOTO)

Zove me žena da di san. Pa jesan reka da iden do Adventure! Pa zato te i zoven, veli ova moja, jer da san reka "eto me za po ure!". Pa di za po ure, pa nije ovo "pola ure kulture". Nego je ovo Adventura – a ona traje vikendom do ure! – Eto, tako je uz glasan smijeh i odobravanje ekipe – "E, dobro si joj i reka. Ako si reka!" – prepričava zgode iz bračnog života naš šibenski Al Bundy uz bocu i papirnatu čašu domaćeg piva najšibenskijega mogućeg naziva – "1066". "Pivo koje ima priču", reklamira ga gazda – pardon suvlasnik, jedan od trojice vlasnika druge craft pivovare u gradu Vedran Škugor, a da je tako potvrđuju nam i gosti. "Je, pivo ima priču, pa ta priča uđe i u te kad popiješ prvu bocu. Ali nakon druge počneš mucat, a nakon treće ostaneš bez teksta", smiju se dečki. A to znači da im se pivo sviđa, što je najbitnije. Da nije tako, ne bi bilo gužve pred drvenom kućicom "Pivovare 022" koja, kako nam je stručno objasnio gazda, potpomognut konobarom Paškom Zoričićem, u ovom pivu pravi dobar hibrid između alea i lagera – od lagera zadržava karakter, a od alea dobiva voćnost. I što ga više piješ to je – bolje, vele nam dečki. Koje očito nije fascinirala stara reklama – "Pij malo, pij dobro". Njima je očito draža ona znamenita televizijska – "Kad piješ umjereno, moš pit kolko oćeš".

U svakom slučaju, piće i iće na Adventuri dobro ide, i pivo, i kuhano vino, i rakija medica. To valjda ide uz blagdansku, božićnu atmosferu, što se već od prošle srijede ćuti u šibenskom đardinu na kilometre, privlačeći svit sa svih strana ko magnetom. Na otvorenju ih je bilo – brat bratu – oko pet tisuća, što je iznenadilo sve osim organizatora. Valjda, kao snijeg u prosincu zimsku službu?
– Pa, nije nas iznenadilo, spremili smo se mi dobro, baš zato da nas ništa ne iznenadi – veli nam Zoran Erak iz Tvrđave kulture Šibenik, koji je točno polovica organizacije – druga, bolja polovica je, veli, Morana Periša.
– Je li ovo stvarno najbolji Advent u Hrvatskoj, poslije Zagreba, koji je, evo, treću godinu zaredom, proglašen najboljim u Europi? – provociram ga malo, ali nije ni Zoran pao s kruške, ne da se on. – Nije na meni da ja takvo što kažem. Neka to drugi kažu. Ja sam zadovoljan kad vidim da iz godine u godinu napredujemo, da ima sve više svita, programa, događanja – skromno nam i pametno priča Zoran.

Vidi se da je zanat izučija kod Keke na MDF-u, još ka dite. Uostalom, ako lažemo mi, koze, ne lažu rogovi. Da nije šibenska Adventura prišla granice Šibenika i županije, ne bi ni gradonačelnik Željko Burić usrid đardina davao izjavu uživo se uključujući u program RTL-a.
S njim je i Mirjana Žurić, pročelnica za društvene djelatnosti, Adventura je i njezin resor, pa zajedno s poteštatom obilazi štandove, gleda je li sve na svome mistu. Ako šta ne valja ispravit će se odma, a ako ne odma – onda dogodine. Za jednim od štandova su i Robert Podrug, direktor "Bikarca", i Novica Ljubičić, direktor "Čistoće", odnosno "Zelenoga grada".
– Eto, lani je bila zamirka da nema kanti za smeće, pa smo ih ove godine donili na vrime, da svit ima di bacit papire i čaše – veli nam Novica.
– Koliko ih ima? – mislimo na kante, naravno.
– Šta ja znam, otiđi pa pribroji. Kolko triba! – snalazi se brzo Novica. A za istim stolom, od pročelnice saznajemo da ona priča o Adventuri kao "prvom i jedinom plastic free eventu" u Hrvatskoj nije stavljena samo iz pomodnih, marketinških razloga.
– Lani na Adventuri – bilo je oko 50 tisuća posjetitelja – potrošeno je 90 tisuća komada papirnate ambalaže, odnosno najviše čaša za pivo i vino. A to znači da isto toliko plastičnih čaša nije zagadilo okoliš – ove papirnate se brzo razgrade. I sad zamislite koliko je to brdo plastike, 90 tisuća komada prošle i možda još više ove godine. I di bi bili kad bi naš primjer slijedili i ostali, pa i mi sami, u sličnim prigodama?' Da di bi bili, u Austriji, Švicarskoj, Švedskoj!

U tim zemljama s razglednice može bit da bolje idu i božićni ukrasi, što ih u kućnoj radinosti izrađuje i u jednoj od kućica nudi Marija Lokas.
– Ne mogu se baš pohvalit nekom prodajom, ali ja to ionako volim radit. To mi je apaurin od svih stresova. Svi ovi božićni ukrasi što ih vidite su mojih ruku djelo – veli nam Marija, koja veli da na Adventuri najbolje ide iće i piće, osobito tekuća problematika. Drugim riječima, Šibenčani koji svraćaju na Adventuru više se vole malo uneredit, nego što misle o uređivanju stanova.
– Ma oće oni i to, samo u zadnji tren. Mi smo takvi svit. To će tamo za Badnji dan, daj šta daš. Imamo mi iskustvo od lani – veli nam Marijina kolegica "priko puta" Jadranka Skelin koja prodaje istu "robu" – božićne ukrase Udruge likovnih amatera "Tempera", njih šestero. Pored Jadranke tu su i Sandra Dodig, Dolores Bujas, Ina Stojanović, Suzana Karađole i Tatjana Bilić. Ipak, ove je godine i srida, prvi dan Adventure bila ludnica. Tada se najviše i prodalo.

Najmlađih, naravno, najviše je bilo oko vila, čarobnica, baka mrazova, i didova, jednoroga, krampusa i svih ostalih bića iz bajki u koje se i ove godine maskirala vesela božićna družina iz obiteljske firme "Luna", pod umjetničkom palicom Nataše i Saše. Saša je na svojim štulama visok čak 220 centimetara pa se, veli, čim prođe Adventurica preporuča za branje maslina i popravak krovova. Među djecom – svojom, Lotom i Gabrijelom – je i Miss mama Hrvatske Jelena Živković. Tu je s prijateljicama Dinom i Matejom, a Mateja je u đardin izvela i svoju malu Emu.
– Ovaj park je savršen za jedno ovakvo događanje. Sve je na jednom mjestu, intimno, kao da si kod kuće, u dnevnom boravku. Super je! – veli nam missica.
– Ti mater, ne moš više ni u grad izać bez rječnika, il baren "Google translatora" – zujao je jedan pokraj nas.
– Gledan da bi nešto prigriza, vidin gužva, svit čeka, pa velin – ajde, iden i ja kad se svak gura. Kad ono, umisto kobasica piše "chimney cake". A na drugome mistu u Azimuta – Picco Puff. Ajde, mislin se, more i pica, kad ono – to su neke nizozemske palačinke. Moš mislit kolike su kad ih ima deset za 15 kuna – veli nam prika. Kako se ono reče – podaci poznati redakciji.

Uto je već počinjala i svirka, "Mayalesi", koje je prije potirala kiša, znak da se prekine s pričom i mnoštvo počne njihati u ritmu "tam tama" – dok nije počela kiša. I tako će top biti sve do prvi prvog 2018. kada je predviđeno zatvaranje ovogodišnje Adventure, s Nenom Belanom i njegovim "Fiumensima", nakon što Krešimirov grad uplovi u najluđu noć u godini s "Dubioza kolektivom" i "Elementalom"...