Bili smo na 11. zlarinskoj brudetijadi: Da se dignit iz groba mnogim zlarinskim babama, pa vidjeti da su Line koze skuhale najbolji brudet

Da se digniti iz groba mnogim zlarinskim babama koje su svoje unuke, kad bi došle na ljetovanje, na dnevnoj bazi častile epitetima poput „lina kozo, šta nisi ovo... lina kozo, šta nisi ono...“ - bi li vjerovale da su njihove line koze skuhale najbolji brudet na ovogodišnjoj, jedanaestoj zlarinskoj Brudetijadi?

- Halo, dobar dan, jeste li vi lina koza? - pitam telefonom Mirnu Jelavić, po majci Zlarinku, po ocu Dubrovčanku, a Mirna mirno odgovara: „... Je, je, ja sam najlinija koza.“

Ekipa pobjednica Brudetijade nosi, naime, ime Line koze, a u njoj su kuhale, osim najlinije Mirne, još i line koze Ivana Jelavić, Dunja Petrinjak i Sonja Petrinjak, a pridružio im se i jedan kozac koji je, onda, po prirodi stvari, lini jarac, Luka Čulina.
Ime je njihova čista evokacija zlarinskih djetinjstava.

Neveliko stado linih koza brudet je spremalo na Šarinoj rivi, a drugih deset ekipa - ukupno 12 koliko zlarinska Brudetijada ima ljeta - kuhalo je ove godine - kojekuda.

- Da nismo disperzirali ovu našu Brudetijadu, potonio bi Fingac di se do sada održavao, koliko je svita bilo. Ali, željeli smo se vladati po nekim novim pravilima života koje nam nameće pandemija tako da se ove godine kuhalo na 12 zlarinskih lokacija - govori direktorica TZ-a Zlarin Katarina Gregov, koja je svojim rukama izradila nagrade za pobjednike: drvene daske iliti „tajere“.

- U vrijeme kad se moramo udaljiti jedni od drugih, mi smo se približili našim rivama i drugim mikrolokacijama koje čuvaju našu povijest. Neke su spomenici kulturne baštine, a neke su samo u očima mještana značajne i autentične, to su mjesta na kojima se danas spaja staro i novo. Naši su gosti na taj način šetali otokom i upoznavali ga - govori Katarina.

Turistička zajednica koja je pokretač ukupnog društveno-kulturno- zabavnog života na Zlarinu ljeti, a i inače, smisao je pronašla i objasnila na virtualnoj izložbi starih zlarinskih razglednica, snimkama nastalim od 1900. do 1950. to su upravo ti mali kvartovski motivi i vedute na kojima se na ovogodišnjoj brudetijadi kuhalo: od Oštrice, preko zlarinskih mula -svaki sa svojim imenom - do Donje bande i gore u „duboko kopno“ na Rudini i Leroju.

Dva grmalja

A najbolji su bili...a najbolji su bili... i najbolji brudet od ugora skuhali - otkrili smo odmah u početku - Line koze.
- Stavili smo i dva grmalja šta su ih uhvatila i donila dica i pred kraj malo kozica. To su sastojci za javnost - govori Mirna Jelavić.

Znači, ništa od otkrivanja tajnog sastojka - nezaobilaznog i vrlo maštovita novinarskog pitanja na koji odgovor uvijek glasi otprilike:„Aaaaaa!!!... Tajni sastojak???... To ne može...“
Citat najoriginalnijeg među dijalozima - završen.

Za Šarinu rivu uz Line koze vezani su mnogi Šibenčani kojima je Brudetijada omilila, netko je donio ovo, netko ono, vrcale su boce vina i - „nikoga nismo odbile, sve smo prihvatile“ - kažu Line koze. Di neće.

A treći, to je ekipa Ugorići u kojoj su s pomoću Božjom - jer tko zna što bi bilo da nisu imali svoga zastupnika tamo gore... - kuhali: zlarinski župnik don Spomenko Bagarić, Ive Tabulov Muce, Goran Šarić i Dragan Miroić, a pridružio im se i Učkomir Tabulov..

Don Spomenko kaže da su toj muškoj ekipi kasnije, srećom, došle njihove supruge, a brudet su kuhali čisto od ugora - to je i inače osnova koju svatko može obogatiti po svome:

- Uglavnom, pijat koji smo odnijeli žiriju zaslužio je treće mjesto bez mita i korupcije, a kozice smo dodali tek nakon što smo odnijeli žiriju na kušanje - kaže don Spomenko.

On sam hvali brudet ekipe Rudina s Rudine, spremali su po receptu pokojne Mire Vukov, mame Damira Vukova Kalabreža, člana Rudine.
- Ja sam od 12 lokacija obišao četiri i kušao brudete i meni su svi bili za prvo mjesto - govori don Spomenko.

Tajni sastojak

Čvrsto vjerujem, premda nisam kušala niti jedan, kako nećeš vjerovati don Spomenku!?
Druga najbolja ekipa kuhala je na Donjoj bandi, zovu se Hrebi (Ne znaš šta je hreb??? Pa to ti je oni suhi panj od masline... A, hrib, suhi hrib... - prevodim ja lokalni govor na neki drugi lokalni govor, uglavnom nismo ostali izgubljeni u prijevodu) - a Hrebi su ekipa DVD-a Zlarin.

Zapovjednik Dario Gregov nabraja ekipu: Josip Furčić, Dragan Strelov, Mladen Šunjara, Leon Marković i on - kuhali su na Makalinu mulu.

- Samo ugor. Ni grmalj, ni škamp, ni kozica ni jastog - samo ugor. Čak je i tajni sastojak - ugor. I dobar opol. Čiji? Pa moj (tu sam se preporučila... ako treba, sjeckat ću kapulu dogodine na Brudetijadi - za kuhanje, bolje me zaobići nego sresti - sve bi im se prosiklo od moje ruke).

- Lani smo bili drugi od kraja - govori Dario - pa smo marljivo radili na sebi, mjesecima ha-ha-ha-ha... Bili smo malo izolirani, ali to nije omelo zabavu. Šta se natjecanja tiče - ovo je bilo dobro da nismo svi na Fingacu, ali nisi dodatno motiviran kad je protivnik na kilometar od tebe.

I sad za kraj ove virtualne šetnje zlarinskom Brudetijadom, jer i ja sam sve ovo skuhala iz donesenog materijala, ostavila sam moj zlarinski kvart Oštricu.

Ekipa šesnog i nadasve ženstvenog imena Murine kuhala je na mulu ispred plažnog objekta po imenu „bičbar“ (pazi, naglasak!) Juka. Vesna Jukić, uglavnom naizust, ovako progovara:

- Tu su ti kuhale Nastja Alfier, Marina Anić, Darija Tabulov, ja, a pomoćni kuhari bili su Ojdana Alfier i njen brat Jerko Vukov, stari kužinski lisci.

Njihova zadaća, sudeći po Vesninu opisu, bila je svaki malo kušati, pogledati u nebo, pa u teću, zakolutati očima, zavrtiti glavom i kazati ono sudbonosno: još malo...ovoga. Ili onoga.

- A iz neke mire dođe jedan čovik viditi šta radimo. Mi ga pozvale da dođe u osam i kvarat kad bude gotovo i tek kad je doša s familijom, prijateljem Brazilcem i jednom našom šta živi u Brazilu, i još dvoje, i kad je stavio male okrugle očalice, skužili smo da je to Krešo Dolenčić! Rekao je da je bio na diplomskom našoj maloj glumici Luciji Alfier, i da će ona postati slavna i da će joj poslati sliku našega brudeta u Dubrovnik di je Luce na Igrama...

Napokon - ima li još šta reći o brudetu, a ne o svemu drugom?
- A, e, bio je odličan, znam jer sam uspjela komadićem kruha potrati jedan fil toća s dna teće. Svega je nestalo u par minuta. Tajna? Možda je u grmalju koji je ulovio ispod rive i ubacio u teću šibenski ginekolog Jozo Anić, žena mu je kuhala s nama. Tako je dokazao da se kao ginekolog osim u p...., razumi i u grmalje i u brudet - ovo govori Vesna, ja s tim nemam ništa, ja sam nevina, samo zapisujem ko mi šta kaže.

Manje kontakta

Murine su bile pete, a druga oštrička ekipa koja je, međutim, kuhala bez domaće publike, na Galinoj rivi, bila je nakon tri uzastopna prva mjesta i jednog drugog - ove godine četvrta. Izvjestiteljica za medije je jedna od sestara Lovrić, Jasmina, od ovoga ljeta - zašto se mi Šibenčani+Zlarinjani ne bi pohvalili!? - dekanica Farmacije u Zagrebu, a nastavljačica obiteljske profesije, jedne od najstarijih stomatoloških praksi u Šibeniku je njezina starija sestra Božena:

- Mi smo Krokete. U ekipi je bila i moja sestra Boža, zatim Vinka Krnić, Petra Radin, Daša Baošić Paulić, Marijana Nardić (koordinatorica), Gordana Marin. Osam godina mi skupa kuhamo brudet, rekla sam da smo tri godine bile prve. Osim tajne, u brudetu je još bio ugor, kapula, luk, pomidore... Ispala je odlična ova koncepcija, a i ispunili smo sve uvjete fizičke distance - osim oko teće.

- Ove se godine brudet prvi put nije prodavao - da se što više izbjegnu dodatni kontakti. Ove je godine možda bilo manje ugora - oko 2 kila po ekipi - ali je bio divan, svjež - govori dekanica Jasmina.

Ove je godine Brudetijada bila rasuta po cijelom mjestu, a tamo gdje su bile ekipe ugostiteljskih radnji, tamo su još dodatno priredili svega i počastili svakog namjernika - konoba Prslika je bila u tome zapažena na Trutinu mulu iliti Trutaču. Od Oštrice pa dalje kuhale su: Murine, Šimije, Prslika, Line koze, Krokete, Brankanela, pa gore uzbrdo na kontinentu Ugorići, Rudina, Ganga brci, pa prema Donjoj bandi Zrno soli, Hrebi i- Glatko brašno.
Jeste li primijetili neko normalno, nježno ime (osim Ugorića)? Teško.

Hostese u mornarskim majicama papamobilom su obišle sve lokacije, uzele latene pijate s uzorcima i nosile žiriju stacioniranom pored crkve, u čijem su sastavu teško i naporno radili: Marija Tabulov, Marija Gregov i Dragan Orlov.

Dvi ure najmanje marljivo su kuhali, a za par minuta teće su bile prazne.

Kad smo kod teće... čini mi se da je sljedeći na redu još jedan zlarinski urnebes: svjetsko prvenstvo u lovu ciplića na teću. Ciplići se, inače, vraćaju u more.

No, kako god okreneš, sve se na ovom svijetu vrti oko teće!