Vanja Dadić ove je godine proglašena šibenskom ikonom stila; Šezdesetsedmogodišnja umirovljenica ne zamara se modom, ali zna što i kako iskombinirati...

Nije lako biti ikona stila (smijeh)! Neki mi još i danas čestitaju, zovu, šalju poruke, iako je proglašenje bilo još 6. ožujka. Eto, tražite me i vi novinari... Ne bi da sam ja sad neka velika zvijezda... A sad ću morati pazit što i po kući nosim – rekla je u šali druga šibenska ikona stila Vanja Dadić kad smo se Nikolina i ja pojavile na vratima njezina stana na Gorici. Da podsjetimo, ikonom stila postala je zahvaljujući organizatorima izbora "Šibenske grandece", na čelu s Udrugom "Volim Šibenik", koji su od prošle godine uveli i proglašenje ikone stila, ili modne ikone Šibenika, po njihovu izboru.

Prva ikona stila bila je Šibenka Nada Josipa Škarica, koja svakodnevno, desetljećima, prolazi ulicama grada besprijekorno i sa stilom odjevena. Druga ikona stila Vanja Dadić bivša je zaposlenica Turističke zajednice Šibensko-kninske županije i turistički vodič, umirovljenica koja koristi zakonsku mogućnost i radi četiri sata dnevno u Galeriji Jurja Dalmatinca, također na Gorici. Ni ona šibenskim kalama i skalama ne može proći nezapažena. Njezin stil odijevanja i besprijekoran izgled ne može se ne primijetiti, a iznimno ju "ljube" fotoaparati lokalnih portala.

Samo teke šminke

– Kad mi je javljeno da sam ikona stila, bilo je to prekrasno iznenađenje jer, htio to netko priznati ili ne, svakoj osobi, bilo ženi ili muškarcu, godi kad drugi primijete da je njezin ili njegov stil nekom oku lijep, privlačan. Iskreno, nikad nisam bila opsjednuta odjećom, odijevanjem i izgledom. Rekla bih za sebe da sam esteta. Uvik sam se volila lipo oblačiti, mater je bila krojačica i ona je meni i sestri šivala odjeću. Imala je oko, nikad joj nije trebao kroj, znala je iskombinirati i tako smo sestra i ja uvijek bile lipo odjevene. Mater bi vidjela u modnim časopisima neke modele, pa po tomu kombinirala nama. Meni je bilo normalno da na sebe stavim odjeću u kojoj se osjećam ugodno, da istaknem koji detalj, teke se našminkam – ne previše. Uglavnom sam bila, a i danas sam, u hlačama, najviše zbog posla i putovanja jer se u njima najbolje osjećam. Ali, parfeme... Uh, njih volim. Obožavam. Oni su moja opsesija od rane mladosti do dandanas. I životni san mi je kao mladoj ženi bio raditi s kozmetikom. I doživjela sam to – rekla je na "startu" našeg razgovora Vanja.

Plavuša Vanja, otkad je poznajem, ima svoj stil odijevanja. Nikad napadno, nikad neukusno, nikad klasično ni po zadnjoj modi, ali u svakoj je prigodi odjevena "sa stilom". Drži do sebe, ali nije rob vlastita izgleda. Sve je u nje ukusno, odmjereno i umjereno, a opet drukčije od drugih.

Ništa preskupo

Za oko su mi odmah zapele dvije lutke na ulazu u dnevni boravak pune ogrlica. Vanja je primijetila moj pogled.
– Nije vam to ništa posebno skupo. To su moje "đinđe", a puno znače kod odjevnih kombinacija. Samo jedna ogrlica ili prikladne rećine kao detalj mijenjaju vas kompletno. S obzirom na to da sam s devetnaest godina otišla vanka, imala sam priliku upoznati druge kulture, mode, običaje i ljude te tako naučiti upoznati i sebe. Shvatiti što mi paše, što volim, a što ne. U krajnjem, i što mi stoji s obzirom na moju visinu od 162 centimetra. Zbog toga što sam niža rastom nikad nisam nosila cipelu s izrazito visokom potpeticom, ali malo "pete" ženi daje gracioznosti – rekla je uvodno.

Šibenka je, po majci iz Doca, po ocu iz Zablaća. Nakon završene srednje ekonomske škole u Šibeniku otisnula se u bijeli svijet, što je sedamdesetih godina prošlog stoljeća za ženu bila rijetkost.

– Za mene je to bio jedan normalan slijed i da sam bila muško, bila bih pomorac, kao moj otac. Vjerojatno sam njegova duha, ničega me nije bilo strah niti mi treba vremena za pripreme. Nisam od onih koja ima "putnu groznicu" i dandanas nije mi problem otići na put. Najvažnije je da imam dokumente i novce, a ono što trebam kupit ću tamo gdje otputujem. Imala sam dvije želje: putovati i voziti auto. Prva mi se ostvarila, a vozački nikad nisam položila. Zašto, ni dandanas ne znam – kaže.

Engleska i Italija

Živjela je od 1971. do 1975. u engleskom gradiću Plymouthu i tamo je jedno vrijeme radila u "Richard shopu", gdje se susrela s engleskom modom.

– U Šibeniku nikad nisam ni vidila takav dućan. A engleska moda, oni njihovi šeširi, ta otočna zatvorenost... To je posebna priča, ali sam tu stekla veliko iskustvo u komunikaciji s ljudima, a budući da je Plymouth lučki grad, susretala sam različite ljude i kulture. Poslije sam prešla u jednu veliku robnu kuću, isto na odjel odjeće, ali sam uvijek s kata gledala u prizemlje gdje je bila kozmetika, koja me jako privlačila. Čim se otvorilo mjesto, prešla sam na taj odjel kao predstavnica kozmetičke kuće "Yardley" – kazuje Vanja.

Život u Engleskoj joj je omogućio da usavrši engleski jezik, a onda je sedamdeset pete otputovala za Italiju.
– Uhvatila me nostalgija i odlučila sam se vratiti u Šibenik, ali sam se na povratku za Hrvatsku zaustavila kod rodice u gradiću Monfalconeu pokraj Trsta. Došla sam je posjetiti i ostala nekoliko godina. Radila sam u kafiću i naučila jezik, a u Šibenik sam se vratila 1978. godine, zaposlila u "Dalmacijaturistu", jer sam govorila engleski i talijanski jezik, i tu bila sve do 1983. godina. Te godine prelazim u Turističku zajednicu tadašnjeg Saveza općina, današnju Turističku zajednicu Šibensko-kninske županije, u kojoj sam bila do 2018. i odlaska u mirovinu – govori Vanja.

Zimi volim crno

Posao pomoćnika u promociji u Turističkoj zajednici omogućio joj je bezbroj putovanja po europskim zemljama, gdje je s kolegicama odlazila na turističke sajmove te susrete s novinarima iz cijelog svijeta koji su dolazili u Šibenik, a ona im bila domaćin.

– Bila sam u gotovo svim zemljama, upoznala kulturu i svaku priliku koristila za kupit komad robe. Ne skupi, ali nešto što mi se svidjelo a nema u Šibeniku. Nije prije kod nas bilo trgovina poput "H&M" ili "Zare". Sjećam se jedne zgode, u vrijeme kad je "H&M" došao u Šibenik. Bila sam na sajmu, ne znam točno u kojoj zemlji, a tada se nosio tigrasti dizajn i kupim ja u "H&M" jednu košulju s tim dizajnom. Vratim se u Šibenik, obučem tu košulju i šetam se kad na Poljani ugledam ženu u istoj košulji. Nikad je više nisam obukla – kaže Vanja.

Danas trajnije komade odjeće, poput kaputa ili sakoa, koji se u kombinaciji s drugim komadima mogu nositi nekoliko godina i u raznim prigodama, kupuje u jednom poznatom šibenskom butiku. U zimskom razdoblju preferira crnu i općenito tamniju robu, a u proljeće i ljeto to su različite boje. Kako god bilo, Vanja je uvijek lijepo i ukusno odjevena, shodno svojim godinama i prigodama, te tjelesnoj građi.

– Ne mogu se ja sa 67 godina oblačiti kao netko tko ima 20 ili 30, ali mogu staviti neki "mladenački" detalj koji će me osvježiti – govori Vanja.

Kultura odijevanja

A kako gleda na današnje modne trendove među mladima?
– Mladima je danas svaka moda i svaka odjeća dostupna. Ima robnih kuća i prodaje se preko interneta, pa ako malo bolje gledate, djevojke su sve isto obučene. Konfekcijski, bez imalo mašte o detaljima kao što je bilo u naše vrime. Uz to, većina ih nije samokritična, a pod tim podrazumijevam da moraju biti svjesne svojeg izgleda i odijevati ono što uz njihovo tijelo paše. "Pojela" ih je globalizacija, a kulture odijevanja je jako malo. Nema ih tko podučiti, jer i odijevanje i šminkanje traži edukaciju, a mladima bih posebno savjetovala da se ne zapuste kulturološki. Čitati i gledati i uvijek dodati nešto svoje, jer kroz te dodatke stvaraju svoju osobnost – poručuje Vanja.