Rijetko koji restoran može toliko romantično dočarati Dalmaciju kao što to radi šibenski Pelegrini

Od povijesnog ambijenta, preko tradicionalnih jela do detalja poput posuđa, Pelegrini gostima ponosno predstavlja dalmatinsku baštinu.

Kada biste nekome tko nikad nije bio u Hrvatskoj, a voli hranu, trebali dočarati što je Dalmacija, najbolji način bio bi da tu osobu uzmete pod ruku i odvedete je u šibenski restoran Pelegrini. Pritom možete ostaviti po strani sva priznanja, nedavno potvrđenu Michelinovu zvjezdicu i njihov utjecaj na razvoj hrvatske gastronomske scene, i bez riječi sjesti za stol, jer će njihova priča daleko bolje dočarati terroir i kulturno bogatstvo od bilo kakvih pompoznih riječi

Za početak, ambijent u kojem se nalazite povijesni je lokalitet, bilo da sjedite na Trgu četiri bunara, ili vam pogled zaokuplja šibenska katedrala. Pelegrini se ne bazira na skupocjenim namirnicama niti ima najširu vinsku kartu, prepunu glasovitih arhivskih vina. Zašto je onda toliko važan i poseban? Od prvog pozdrava iz kuhinje, koji dolazi u obliku kamenice iz bočate vode s granitom od limete i pjenušca, koji rade s obitelji Peršurić, jasno vam je gdje se nalazite, pa čak i da vam netko stavi povez na oči, donosi Dobra Hrana.

Tradicija s pomakom

U svaki slijed duboko je ukorijenjena dalmatinska baština. Jedan od najzanimljivijih sljedova poslužen je na okruglom tanjuru, koji je napravljen u suradnji s umjetničkim studijem Croker i podsjeća na šibensku kapu, simbol šibenskog područja. Posebno zanimljiv je zalogaj u formi burgera s pidoćem, a sugestija osoblja je da zalogaje jedete rukama da ste "ki doma".

Nakon toga slijedila je teletina s bižima, što je ponovno modernija inačica tradicionalnog dalmatinskog ručka. Koketiranje sa streetfoodom dolazi u obliku šibenske verzije fish & chipsa, što je ovdje morski pas s ricotta sirom, njokima od krumpira i pjenicom od algi. Posebno zanimljiva bila je kombinacija inćun terine s bananom.

Ipak, osobni favorit bio nam je tingul od patke s crnom paštom. Čak sudeći samo prema jednom jelu, evidentno je da je Pelegrini u daleko boljoj formi no što je to bio prošle sezone, kada su služili tingul od kokoši. Tingul, tingulet ili kokoš na tingul, staro je jelo, vrlo karakteristično za Dalmaciju, koje se najčešće služi uz njoke ili tjesteninu, a varijanta je gulaša. Jedan od najjednostavnijih recepata jest da se na luku pirjaju manje atraktivni komadi mesa, poput krilca, bataka, ponekad i iznutrica, a kasnije se doda i domaća šalša. Posebna delicija koja se znala pripremati u okolici Skradina je i fazan na tingul, koji se priprema s bijelim vinom. Varijanta s patkom toliko je snažno, moćno i ekspresivno jelo da ćete vrlo vjerojatno žudjeti za dvostrukom porcijom.

Vinska lista

Deserti su im također daleko bolji no što su bili prošle sezone. Nude sorbeto od maline kao preddesert, dok je glavni u znaku bresaka. Osim hrane, Pelegrini posebno pozornost obraća na vina. Mnogi hrvatski restorani imaju daleko moćniju i ekstenzivniju vinsku kartu, ali teško da ćete naći ijedan koji toliko romantično prezentira hrvatska vina. Već nekoliko godina Pelegrini surađuje s nizom hrvatskih vinarija, u početku su to bile većinom vinarije šibenskog područja, poput Bibicha, Grabovca i Barake, ali sada priču šire i na Istru. Tako se na njihovoj karti mogu naći i zajedničko vino s obitelji Pršurić te fantastično vino koje su napravili s Claijem. Za briljantan wine pairing zadužen je sommelier Branimir Vukušić, koji s neviđenim šarmom, dušom i toplinom pridonosi sjajnom servisu, koji je u Pelegriniju postao konstanta.

Pretočeno u cijene, degustacijski meni košta 955 kuna, dok ćete 4 slijeda platiti 760 kuna. Možda bi vrijednost za novac mogla biti nešto bolje pogođena, ali jedno je sigurno, iz Pelegrinija izlazite sretni, vrlo sretni, i nema puno mjesta u Hrvatskoj koja vas tako mogu razmaziti.