Koliko god vaše poznavanje ljudske anatomije i zdravstveno obrazovanje u školi bili napredni, vjerojatno vam se po glavi još i dan danas motaju neka od najglupljih pitanja koje ste pročitali još davno u nekom od tinejdžerskih časopisa koje ste prelistavali preko velikoga odmora.
Bili ste mali, naivni i neiskusni, a zvučalo vam je i sasvim logično da se spolne bolesti (što god one bile) prenose upravo tako - spolnim putem. A onda je netko postavio pitanje o sjedanju na WC školjku i vaša su se mlada shvaćanja razbila u tisuću komadića.
Vjerovali ili ne, jedna je to od zabluda koju ljudi i nakon tinejdžerskih godina ponesu u život. I ustraju u njoj, koriste ju kako bi partneru zamazali oči i prikrili svoju nevjeru.
Klamidija?! Proklet bio onaj WC na kolodvoru..!
Šalu na stranu, istraživanja donose poraznu statistiku. Ne znamo kako, ali Internet i dan danas vrvi pitanjima na tu temu. Vrijeme je za razbijanje predrasuda.
Preko WC školjke (ne samo javne) možete, usitinu, "pokupiti" određene bolesti. Ali prva stvar oko koje biste trebali prestati brinuti, jednom zauvijek, spolno su prenosive bolesti. Nemoguće je zaraziti se preko doticaja s toaletnom daskom, rubom školjke, ičim vezanim uz "sjedalicu", piše britanski Metro News.
Tome unatoč, statistika pokazuje kako samo 2% žena sjedi na toaletu dok obavlja nuždu u javnom WC-u, 12% njih papirom pokriva sjedalo, a čak 85% čuči iznad školjke, prenosi New York Times.
Čime se možete zaraziti?
Seksualno prenosive (spolne) bolesti upravo su to - prenose se ljudskim kontaktom, no postoji i razlog što je ova zabluda preživjela puste godine. Bilo je lakše praviti se "blesav" i optužiti najlogičniju sljedeću stvar za svoju neugodnu boljku. Naročito je to tako kod roditelja tinejdžera, jasno da su mnogi htjeli da mit "živi".
Čak i spolne uši, koje doista mogu "putovati" na ručnicima i odjeći, teško da će preživjeti na tvrdoj, hladnoj površini poput WC školjke. Ušima je potrebna toplina ljudskog tijela, a njihove nogice koje su poput malih kandži ne mogu se uhvatiti za glatku plastiku ili porculan.
No s druge strane, tvrde površine mogu zadržavati neke bakterije i viruse i do nekoliko dana. Istraživanja su, od kojih brojna provedena i na školjkama u bolnicama, pokazala da na WC sjedalima obitava pozamašna količina opasnih mikroorganizama, uključujući i stafilokok otporan na antibiotik (bakterija koja "proždire" stanice), norovirus ("buba s kruzera"), Escherichiu coli, šigelu i streptokok - sve ih lako možete "pokupiti" prilikom sjedanja na školjku.
Ovi mikrobi su tu završili kao posljedica povraćanja ili vršenja nužde - većina ljudi pri zdravoj pameti školjci s vidljivim tragovima (tuđih) izlučevina, neće ni pristupiti.
Ono što zabrinjava je i karakteristika mnogih "modernih" školjki da povuku vodu uz glasan "pljus" i tako poprskaju osobu u blizini tragovima "produkta" i ostataka.
Rješenje? Antibakterijske maramice kojima ćete obrisati toalet prije nego sjednete. Dobra higijena prije i poslije, podrazumijeva se.
Na taj način vrlo su male šanse da se zarazite ijednom bolešću , osim ako ne dođete u izravan utjecaj sa zarazom, i to preko porezotine ili pak prenesete rukama do nosa, očiju ili usta. Netaknuta koža je snažna barijera protiv zaraze - pogotovo što je ona na predjelu stražnjice i bedara jako tvrda. Neusporediva s, primjerice, tankom kožom ruku izloženih brojnim faktorima.
Iako je pranje ruku u teoriji jedina zaštita, istraživanja su pokazala da su ostale površine u javnim toaletima prekrivene gotovo jednako, ako ne i gore, bakterijama koje se nalaze i na školjki. Naročito mjesta gdje se povlači voda, kvake, ručice za povlačenje papira... Kako izići "neoštećen"?!
Ponovno, antibakterijski gel za ruke. Možete ga kupiti u svakoj drogeriji, a vrijedi zlata.