Praćen grupom od pedesetak plivačkih entuzijasta među kojima je bilo djece s roditeljima, Domagoj Jakopović Ribafish ili jednostavanije – Riba - zaplivao je iz Brodarice prema obližnjem otoku Krapnju i započeo drugi dio svoga plivačkog i poučnog maratona RokOtok, sa željom da svih 50 hrvatskih naseljenih otoka spoji u 'prekrasnu priču o putovanjima, ekologiji i ljubavi'.
Prije dvije godine, u prvom navratu projekta, posvećenom svome preminulom sinu Roku, kojem je obećao da će zajedno posjetiti sve naše škoje, Riba je plivanjem povezao škoje južnog dijela Dalmacije, a u Brodarici je bila polazna točka za spajanje drugih 17 srednjodalmatinskih otoka u jedinstvenu RokOtok avanturu do 27. srpnja. Ipak povoljne epidemiološke prilike Riba je dočekao s radošću, no i dalje je preporuka svima u pratnji da se drže razmaka i budu na oprezu.
Tu rutu trebao je Ribafish isplivati lani, no spriječila ga je epidemija koronavirusa, te je s velikim veseljem dočekao nastaviti ispunjavati zavjet svome Roku. Projekt je dobio nagradu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za doprinos u promicanju pomorske kulture i proglašen je najljepšom pričom ljeta 2019. godine. Bude li sve prema planu, treći dio RokOtoka na sjevernom Jadranu ostvarit će narednog ljeta.
-Rok je sa mnom, sa svakim mojim zaveslajem. Daje mi snagu odozgo i vjerujte, da se toga nisam poduhvatio, ne znam ni sam kako bih podnio gubitak sina, kazao je Ribafish uoči ulaska u more na Brodarici. Početak drugog dijela RokOtoka nije toliko težak, riječ o svega 350 metara gotovo simboličnog plivanja, koliko je najmanji naš naseljeni otok udaljen od kopna. Zato će Domagoju trebati dobro zaveslati na ostalim rutama škojima srednje Dalmacije.
Nakon Krapnja slijedi Zlarin, potom Prvić, Kaprije, Žirje, Murter, Vrgada, Pašman, Ošljak, Rivanj, Sestrunj, Zverinac, Iž, Rava, Dugi Otok, te naposljetku, Ugljan.
-Poslije onoga horora na početku, 2019., kada je trebalo isplivati udaljenosti od 18 kilometara od Hvara do Visa, pa Mljet-Korčula, ovo djeluje dosta laganije. Tada sam ukupno preplivao 100 kilometara, a u drugome dijelu ipak će biti 60, međutim ni to neže biti tako lako, istakao je Ribafish.
Njegov mu je skiper koji ga prati u koracima i plivačkim zamasima, kazao naime, da su kurenti dosta jaki u tome dijelu Jadrana. No, uz njega je brod, spasilac, liječnik, a prate ga i profesionalni plivači iz klubova daljinskog plivanja u Zagrebu, a na jednoj od ruta pridružit će mu se i maratonka Dina Levačić. Ribi je važno da je njegovo plivanje javnost jako dobro primila, naročito poruku da djecu treba odgajati da vole prirodu, u njoj uživaju i čuvaju je.
U prvim zaveslajima srednjodalmatinske rute Ribu je pratio i Dubravko Dudo Šimenc, proslavljeni vaterpolski reprezentativac u dvojakoj ulozi. Ne samo što su prijatelji, nego je Dudo tu bio i službeno, kao predstavnik Hrvatske turističke zajednice.
-Najvažnije je da je poslije jednog mučnog razdoblja s koronom, Domagoj uspio nastaviti svoj projekt. S ovim se promovira ljepota naše zemlje, ekologija, a posebno je lijepo vidjeti djecu koja se tu okupljaju, zdušno plivaju i upijaju poruku ovoga Ribinog projekta, kaže Šimenc.
Koji minut poslije i on će se svući u kupaće gaćice i zaplivati put Krapnja, kao i dr. Nino Brajković, šef Objedninjenog hitnog prijama u šibenskoj bolnici. Pomislio sam da je dr. Brajković, inače oduševljeni jedriličar tu službeno, kao liječnik, međutim, došao je poput ostalih poduprijeti Ribafisha i njegovu plemenitu zamisao.
Doduše, dodao je smijući se, Šimenc recimo, tih par stotinjak metara koliko je do Krapnja, ispliva za marendu, a dr. Brajković će već izdržati. Ta je relacija šala mala i za Krešimira Lokasa, predsjednika uprave šibenske Vinarije Vinoploda d.o.o., koji je zajedno s ocem i bratom prekaljeni plivački maratonac, uvježban od malih nogu na poznatom plivačkom maratonu u Raslini, odakle je Lokas porijeklom.
U kupaćim gaćama je, udovoljavajući sinu i kćeri, završio i Vedran Škugor, šibenski pivar čiji craftovi njegovu prijatelju Ribafishu daju snagu. Riba ih prema vlastitom priznanju upravo obožava, s jednakim žarom kako more voli njegova pratiteljica na projektu, Čehinja iz Brna Nikola Stračarova. Govori izvrstan hrvatski 'po splisku' iz prostog razloga što je, nakon jedne studentske razmjene zavoljela grad pod Marjanom i nekoliko godina poslije svakog ljeta radila profesionalno u spasilačkoj službi na gradskim plažama.
Inače je kineziologinja, zaposlena na Sportskom fakultetu u Brnu i naravno, nije nikakvo čudo što Čehinja voli more: to je jednako prirodno kao što se brojni Dalmatinci godinama ne smoče u njemu, nego me je zanimalo kako bi žena ipak nježnije građe pomogla onako kršnom Domagoju da mu se, nedaj bože, nešto dogodi dok plivanjem spaja sve te silne otoke.
-Teško, ali uspješno, bez brige. Sve sam ja to naučila u tančine! - kazala je nasmijana Nikola.
Potom su, nakon skupnog fotografiranja zaplivali prema Krapnju, pjeneći more. Ionako ih je Riba sve zajedno, malo prevario. Pred njima nije bilo 350, nego više od 600 metara plivanja, jer je cilj, hotel Spongiola smješten poprečno u odnosu na Južnu valu, odakle su zaplivali.
-Na sljedećoj fotografiji bit ćete barem kilogram lakši! Vidimo se preko puta - poručio im je Domagoj namigujući.