I danas, dvije godine i četiri mjeseca kasnije, Antonija Radić protrne kada se sjeti. Tek je četiri dana zagazila u 25. tjedan trudnoće kada se sve zakompliciralo toliko da je njezina Ema ugledala svjetlo dana – nespremna i sa svega pola kilograma teška.
– Uf, bilo je jako, jako stresno. Bolno. Pomagali su mi molitva, moji najbliži, njihova podrška i iskustva drugih mama – veli mama Antonija. A Ema, “velika” cijelih 29 centimetara, nije bila spremna odustati.
Mali se zvrk borio protiv svih bakterija i virusa, svih infekcija, dijagnoza, sepse. Ema se borila i izborila. Nakon 91 dana na respiratoru, 137 u bolnici – izišla je s dva kilograma i 240 grama teška. Za svaki se gram, zna to dobro mama Antonija, borila ko lavica.
– Ona je pola kilograma Božjeg čuda! Zahvala svakom liječniku, svim sestrama, nemam riječi za izraziti što osjećam – veli, te dodaje:
– Evo je, zvrk mali, sve mora biti po njezinu. Fajterica je i dalje. Anđeli s Odjela neonatologije odradili su svoj sveti poziv i sve su majčine molitve uslišene.
Psihološka pomoć
Ono što mamama nedonoščadi treba jest – psihička pomoć. Žene očekuju zdravo dijete, što je ljudski i normalno, bebicu kojoj će se radovati, za koju će živjeti, pa kada se nađu u situaciji kada se – doslovno – bori za svaki djetetov udah, izgube se.
Anita Kažimir, voditeljica podružnice Split Kluba “Palčići” to najbolje zna. Ona je imala sreću što joj je suprug bio podrška, njezina stijena, u potpunosti ju je razumio, podržavao, no okolina nerijetko znade majkama spočitnuti kako “ne vide dalje od diteta!”. A i zaborave mame na sebe, zaborave da su žene mimo svoje bebe, zato i jesu jedna drugoj najveća podrška. Tako su i nastali “Palčići”. Tu, priznaje Anita, odjednom više nije bila sama. Zbog zahvalnosti za sve koliko su joj “Palčići” pomogli, odlučila je uključiti se i pomoći ostalim roditeljima.
– Splitska Neonatologija ima ono nešto, ima dušu, imaju snagu i znanje, postanu vam obitelj. Kada svratim do njih, pa vidim malene “palčiće”, ne mogu se načuditi koliko su sitni. A tek poslije shvatim da je moja Lejla bila tri puta manja – veli nam Anita.
A što se sve to događa iza zidova bolnice, pojasnila nam je pedijatrica neonatologinja Marija Bucat, pročelnica Odjela neonatologije splitskoga KBC-a.
– Učestalost prijevremenih poroda je sada već šest posto, što je vrlo velika brojka; u našem rodilištu godišnje imamo oko 4400 novorođenih, pa računajte. Nedonošče ima specifične probleme, osobito nedonoščad ispod 1500 grama i novorođenčad na respiratoru, oni su životno ugroženi – veli nam dok raspredamo o foteljama koje im je darovao UNICEF, pa splitske majke napokon imaju priliku svojim “palčićima” pružiti zagrljaj.
– Brojne su studije pokazale kako kontakt “koža na kožu” povoljno djeluje sve organe i organske sustave, a osobito na neurorazvojni ishod nedonoščadi – kaže pedijatrica.
Novi inkubatori
Svega je na splitskoj Neonatologiji bilo, izvojevane su brojne bitke. Bebica rođena sa samo pola kilograma podignuta je iz mrtvih, a pano na hodniku odjela ima sve više fotografija svojih malih otpuštenih pacijenata. Rastu palčići. Trče, skaču, pjevaju, sve zbog ekipe ljudi u bijelom.
– Već deset godina smo u ovom prostoru. Imamo osam liječnika neonatologa, još sedam specijalizanata, 32 medicinske sestre; naravno da bih bila sretnija da nas je više, ali tako je kako je. Oprema je prije desetljeća bila vrhunska, ali ona stari, baš kao što starimo i mi – veli nam pročelnica Neonatologije.
Kako bi se situacija barem malo poboljšala, Rotary klub Split Novi pokrenuo je akciju prikupljanja novca za kupnju dvaju novih inkubatora i neonatalnog respiratora, što je Odjelu prioritetna potreba.
Tri neophodna uređaja stoje 563.000 kuna, a rotarijanci će, veli nam njihova predsjednica Irena Franić, učiniti sve da nabave opremu čim prije i time daju priliku za život malim pacijentima.