Od kada nam je euro ušao kroz vrata, a s njim pridošla i lavina kovanica, najtraženija roba postali su mali novčanici. Traže se na sve strane, u nekim od trgovina robe široke potrošnje, u dućanima s cipelama i remenjem, u samoposlugama, u dječjem asortimanu za prvu ruku, na pazarima, prodavačice nam vele nam vele kako svaki drugi kupac ima samo jedno pitanje, ‘imate li možda male novčanike za kovanice‘.
Traže se kao suho zlato. A znate točno i koji? Ne oni veliki s pustim odjeljcima za papirnate novce, dokumente i kartice. Nego oni mali, s patentom ili klik klap kopčom. Točno nalik novčanicima što su ih naše organizirane bake uvijek držale na sigurnom u borši, ili džepu travese.
-Pomama! To je nevjerojatno koliko upita imamo, masa svita s vrata pita za njih. Momentalno ih nemamo, ali s obzirom koliki je interes, nema nam druge nego ih šta prije nabaviti i staviti u prodaju. Dok još traje to ludilo za njima – veli nam prodavačica iz jednog shopping centra.
-Da jeli se traže, svaki čas uleti neko u dućan i pita ‘a imate li možda one male novčanike, ma znate one male za novčiće‘. Šuška im taj sitnež po džepu, razlita se po borši, ko će ih nać, ko će ih skupit. Nisu to kovanice ka one prije. Ovo je nešto konkretno. Vride. A lako ispadaju onako sitne iz velikog novčanika. Zato svit traži –priča nam prodavačica iz dućana u drugom.
Adio i zbogom, prošlo je ono vrijeme u kojem smo male žute lipice za sriću ostavljali na blagajnama. Pa kad bi nam prodavačica išla utrapiti koju, počeli bi se žestiti, replicirati kako nam samo bezveze pune novčanik, otežavaju boršu. Smetaju. Bogme, vremena su se promijenila, sada smo žutke s poštovanjem počeli gledati. Avancirale su, dobile su svoje čuvano, sigurno sklonište u našim torbama. A kako i ne bi kada već s nekoliko centi, još kada im se doda i koji euro, nešto konkretno pazariti možemo. Evo primjerice:
Za 0,95 eura na raspolaganju nam je u pekari klipić sa sirom. Volimo mi i kroasane posebno one koji se mogu naći za 0,46 eura. Kesica hrane za samce je 0,77 eura, a za euro i 32 centa imate i komad ženskog donjeg rublja. Malo smo povirili u akcije, evo ga, u jednom centru Barilla tjestenina je 0,99 eura, kilogram limuna prva klasa euro i 19 centa. A da vidimo što se nudi za ispod eura...
Kilo kelja 0,66 centi, koliko i 100 grama šunke u ovitku. Možemo mi i bolje, graham pecivo od 70 grama za prigriz u napadu gladi 0,14 eura, a ako mu dodate dodir paštete iz konzerve od 0,99 eura, i pojačate za slatko s pudingom od 0,46 eura, još su neki i fino marendali. Za jednu eurokovanicu od 50 centi i uz nju jednu od 16 dobit ćete 100 grama salame. Nema više lipice za srićice. Cent je od sada tražena roba.
S kovanicama ćemo davati i napojnicu u frizera, ili ako nismo snervani od dizanja, pardon zaokruživanja cijena kave, pića u kafićima i žuntu za uslugu. No kako čujemo od ugostitelja, od kada je euro svečano ušao u naš monetarni sustav, poraslo je kartično poslovanje. Sve veći broj ljudi tako plaća svoje račune, neki ugostitelji nam čak pričaju kako će to izgleda postati uobičajeni sistem. Nekima je to drago, jer kako nam je jedan naveo, cijela će priča postati transparentnija. A možda poluči i sretnim završetkom.
-E sada jeli to ljudima lakše dok se nauče s novim lovom, ili će kartice ući u masovnu uporabu, to ćemo vidit. Kako stvari stoje u ovih nekoliko dana, ovo je revolucija u plaćanju. Jeli to dobro? Je. Takvim transparentnim plaćanjem možda bi moglo doći do manjih poreza i nameta. Siva ekonomija će se smanjiti, doći će do poreznog rasterećenja. A onda bi mogla pasti i cijena, evo, primjerice, kave. Svima dobro – veli nam jedan splitski ugostitelj.
Živi bili pa vidili.