Kad smo prvi put ušli u ovu kuću, iako je sve bilo bijelo, prostor je djelovao znatno manji nego sada. Tamne nijanse su prostor definirale, otvorile te učinile znatno luksuznijim, ali i smirenijim za boravak. Crni tonovi su zapravo odgovor svemu zatečenom. Ovaj objekt smo, naime, kupili u visokoj ‘roh - bau’ fazi, pa nismo imali mogućnost sudjelovanja u odabiru materijala koji su odredili vanjski izgled kuće, iako je kuća oblikovno odgovarala upravo pravcu u kojem smo željeli usmjeriti uređenje cijelog objekta. Zbog toga nam je bilo važno da objekt definiramo do kraja pomno osmišljenim dizajnom i tako unesemo dio naše osobnosti u interijer - pričaju nam Katarina i Siniša Burić, vlasnici urbane vile imena Joe Residence, koja se nalazi u naselju Srima, nedaleko od centra grada Vodica. Vila je to površine od gotovo 200 m2, a smještena je na parceli veličine 500 m2.
- Iako je objekt dvojni, izmicanjem volumena postigao se određeni stupanj intime. Tlocrtna površina zatvorenog dijela prizemlja iznosi 85 m2. Površina prvog kata iznosi cca 100 m2. Volumen prvog kata čini nadstrešnica prizemlja, koja je orijentirana prema bazenu.
Na krovu je djelomično natkrivena terasa koja odgovara tlocrtnoj površini prvog kata. Na uređenju interijera radila je šibenska arhitektica Sanja Bralić, inače naša dugogodišnja prijateljica. Budući da se jako dobro poznajemo, nismo imali nikakvih problema u dogovoru u kojem smjeru trebamo ići s unutarnjim uređenjem. Suprug i ja zadali smo određene smjernice, no arhitektica je dobila prostor za kreativnu slobodu - prisjećaju se vlasnici vile koja nas je zaintrigirala, kako smo već napomenuli, svojim izrazito tamnim uređenjem, koje ne viđamo baš tako često.
U prizemlju su smješteni boravišni dio, dnevni prostor koji je otvoren prema bazenu i bazenski prostor sa zonom za odmor i opuštanje. Središnji garderobni blok dijeli prvi nivo na više odvojenih zona, tj. boravak, kuhinju i stubišni prostor. Sve su to zasebne prostorije koje su vizualno povezane.
- Komunikacija između prostorija je zanimljivo projektirana, tako da bez obzira na to što su prostorije povezane ostaje osjećaj intime boravka u svakom kutku stana - tumače dok se penjemo na prvi kat, koji je rezerviran za spavaći dio. Sastoji se od tri spavaće sobe, dvije veće i jedne manje, studio sobe. Glavna soba ima terasu koja se nalazi iznad bazena te ‘walk in’ ormar, koji je ujedno i komunikacija s pripadajućom kupaonicom. Druge dvije sobe su površinom nešto manje i dijele zajedničku kupaonicu.
Na posljednjoj etaži je smještena prostrana terasa koja kvadraturom odgovara veličini cijelog objekta. Centralni stubišni blok, pak, dijeli terasu na dio za odmor s jacuzzijem i dio s roštiljem, za blagovanje. - Kuća je koncipirana kao zatvorena cjelina te su njeni prostori, iako se radi o dvojnom objektu, introvertirani i, koliko je bilo moguće, odvojeni od okoline.
Povučena je od prometnice kako bi se stvorio miran prostor za odmor i boravak, a prednji dio parcele je ograđeni parkirališni prostor. Budući da se parceli pristupa prometnicom koja povezuje cijelo mjesto, omogućena je brza veza prema moru, ali i obližnjim gradskim centrima - objašnjavaju vlasnici Burić i ističu kako im je kod uređenja najvažnije bilo da svaki prostor kuće bude pomno osmišljen kao uvod u idući. Ukratko, da postoji prostorni logični koncept.
- Uvod u dizajn objekta je sam ulazni prostor iz kojeg se s lijeve strane otvara pogled na prostrani dnevni boravak, dok je s desne strane smješten gostinjski WC. Na centralni zid postavljena je poznata slika, pozicionirana tako da se kraj zastora na slici točno preklapa s prekidom boje na zidu.
Prostor je osvijetljen diskretnom muzejskom rasvjetom poznatog brenda, a tu je svoje mjesto našla i baršunasta klupa hrvatskog dizajna. U dnevnom boravku dominira zidna tapeta koja djeluje poput apstraktne slike koja definira cijeli prostor. Time se dobiva osjećaj boravka u prostoru koji više asocira na prostor nekog javnog objekta, nego obiteljske kuće.
Kauč koji se proteže cijelom dužinom zida, položen uz zidnu tapetu, izgleda kao veliki tabure nekog javnog prostora. Polica u boravku je, pak, jedina dodana barijera koja stvara intimu prema koridoru hodnika, ali svojom otvorenošću nije prepreka promatraču - pričaju i tumače kako je hodniku anulirano osnovno svojstvo jer, osim što služi kao veza, prvenstveno je osmišljen kao zanimljivi kutak za odmor s vrlo promišljenim fotografijama koje su upravo stvarna slika njihovih vlasnika. Sve to dobiva novu projekciju u velikom ogledalu nasuprot.
Drvene stepenice hodnika suptilno su napravljene tako da se previše ne ističu, a ograda je izvedena od sajli, kako ne bi vizualno smanjila prostor. Nasuprot stubišta nalaze se prostrani ugradbeni ormari s ogledalima u cijeloj visini, kako bi se prostor vizualno proširio.
- Kuhinja je jasna, bez gornjih elemenata, sastoji se samo od velikog ormara i linijski položenih podnih elemenata. Napa je pozicionirana prema centralnom prolazu tako da djeluje kao velika slika na zidu. Crne fronte ormara i beton kao obloga donjih elemenata jako se dobro upotpunjuju, jednini akcent je dizajnerska zglobna lampa. Problem vrata ostave riješen je čeličnim okvirom s integriranim policama i mrežom, koji čine zatvoren niz i jasan tok kuhinje. Nasuprot kuhinji smješten je markantan stol, dug gotovo 270 cm.
Posebno se dizajnirao kako bi bio dovoljno velik za više osoba, a istovremeno nenametljiv. Materijal korišten pri izradi stola je kompakt, kojim se željelo dobiti određeni stupanj elegancije u kombinaciji s čeličnom konstrukcijom koja se proteže kroz cijelu kuću - kažu i dodaju da je drvena klupa za sjedenje postavljena uz cijelu dužinu zida i oslonjena na kubus obložen ogledalom, da bi se dobio dojam lebdenja. Što se tiče spavaćih soba, osnovna nit vodilja njihova uređenja bila je stvoriti mirne prostorije za odmor.
- U sobama jedino dominira rasvjeta. Opet su korištene tamnije boje, kako bi se dobilo na jednoličnosti prostora. Tako se ističu teksture u istoj ili sličnoj nijansi te isti dekor kao poveznica dvije sobe - kažu. Vlasnici naglašavaju da su cjelokupnim uređenjem željeli postići duh modernog, industrijskog dizajna koji odgovara i vanjskom oblikovanju. Drugim riječima, svi materijali korišteni su u mat izvedbi, preferirani su tamni tonovi te obloge i police kao pregrade.
Dominantni materijali su beton, čelik i drvo, sirovi materijali, bez pretjeranog opterećenja prostora, čime se uspjelo “za gušti” unaprijed definiranu bjelinu podnih ploha. Interijerom prevladavaju neutralni tamni tonovi, a njihovo međusobno pretapanje, velika količina prirodne svjetlosti, prostranost, visoka estetika interijera naglašena pomno biranim dizajnerskim komadima integriraju se s vanjskim oblikovanjem prostora. Poseban naglasak stavljen je na primarnu rasvjetu u obliku implementiranih “spotica”.
Dominiraju dizajnerska rasvjetna tijela kao što su, primjerice, ona s potpisom Flos. To nisu jedini dizajnerski primjerci u kući, pa tako u dnevnom boravku možemo pronaći kultni stolac Hans J. Wegner for Carl Hansen & Son, 1963. godine. Neki od dekorativnih elemenata naručeni su i dostavljeni, pak, iz nekih hrvatskih trgovina te prilagođeni samom prostoru na licu mjesta. Ostatak namještaja, koji je uglavnom rađen po mjeri, definirao je prostor tako da se prolaskom kroz kuću stalno dobivaju nove vizure i kadrovi koji se međusobno nadovezuju - pojašnjavaju vlasnici i dodaju kako je ova vila prepoznatljiva i po rasvjetnim tijelima čijem je odabiru posvećena velika pažnja.
- Arhitektica je prilikom projektiranja posebnu pozornost posvetila upravo pozicioniranju rasvjetnih tijela, definirajući tako kontraste, igru svjetla i sjene, jer, kako je rekla, interijer se formira sukladno raspoloženju, a upravo u tome nam može pomoći rasvjeta kao važan i dominantan element - ističu i dodaju da su u interijer integrirani i neki vrijedni predmeti koji imaju za njih poseban značaj, kao što je gramofon star oko 100 godina, koji je ujedno je najstariji predmet u vili, te slike, koje za njih imaju isto tako veliku važnost.
