‘Drniški geni su krivi...‘: Ecija Ojdanić slavi, majci Milenki je uputila nježne riječi, zajedno su prošle sve tragedije

Glumica Ecija Ojdanić posljednjih dana slavi niz sretnih događaja. Uspješno je sudjelovala na Berlinskom maratonu, a ovoga tjedna je i njezina voljena majka Milenka proslavila 75. rođendan.

Između ostaloga i zato je Ecija svoj uspjeh u Berlinu posvetila upravo njoj, objavivši na Instagramu niz fotografija i sljedeće riječi:

"Ovaj jubilarni, deseti maraton, posvećujem svojoj mami, koja slavi svoj 75. rođendan. Inače, ona je najveća protivnica mog trčanja. Ali upravo su ti drniški geni glavni adut za upornost, dosljednost i ludost za ovaj sport i ove rezultate. 

Nije PB, personal best, ali obzirom na okolnosti, odlično vrijeme, 3:32 kojim sam prezadovoljna. A o Berlinskom maratonu imam samo superlative. Fenomenalna organizacija, navijači duž cijele staze, predivan grad...".

"Svaka čast", "Bravo, čestitam!", "Svaka čast! Sretno mami! A mame su sve iste. I moja je ista", komentirali su pratitelji, a javila se i voditeljica Doris Pinčić Guberović koja joj je poručila: "Bravo Ecka naša! Ponosni smo."

Ecija je svoju majku u jednoj Instagram objavi opisala kao "nuklearnu elektranu pozitivne energije, ljubavi, optimizma".

Ecija Ojdanić često i rado objavljuje obiteljske fotografije iz svoga voljenoga Drniša, u kojemu se sa svojom zagrebačkom obitelji okuplja s voljenima kad god je to moguće. Upravo je ta bliskost i privrženost pomogla njezinoj obitelji da se nosi s velikom tragedijom, neizmjernim gubitkom, pogibiji Ecijinog brata u 19. godini.

O tome je naša popularna glumica otvoreno i govorila, a u jednoj posveti bratu na društvenim mrežama, uz fotografiju na kojoj su s majkom Milenkom njih dvoje kao djeca, ovako je napisala:

"Sretan ti rodjendan braco! Premda dugo godina nisi s nama, svako malo me poklopi taj osjećaj nevjerice, bijesa, nemirenja s činjenicom da već dugo ne možemo slaviti s tobom tvoj rođendan. I premda se pravim da sam naučila živjeti s tom količinom boli, ovakvi me dani poklope i vrate na početak... a tako se živo sjećam te sreće kad smo bili mi. Potpuni. I živjeli običan, presretan život ?. A ti bio najbolji brat, sin u svemiru. Volimo te, najdraži! P.S: Jakov ima tvoje oči, ramena, tanke noge i kvrgava koljena, Luka tvoj karakter.... i bude malo lakše kad osjetim da živiš kroz njih. I naša sjećanja. Ali to je sve premalo, previše premalo...".