Slovenci ludi za šibenskim klapama - ne mogu bez "Masline", "Bonace", Škugora

Veličanstvena je bila završnica nedavnog velikog dalmatinskog koncerta u ljubljanskoj dvorani Stožice. Više od deset tisuća slovenskih ljubitelja pjesme, koja ima okus mora (i soli), ustalo je i zapalilo svijeće, dok je šibenska klapa "Maslina" pjevala po njihovu guštu. Ne samo dalmatinski evergreen "Da te mogu pismom zvati", već i na dobro uvježbanom slovenskom jeziku dvije popularne skladbe iz Dežele: "V dolini tihi" i "Slovenijo od kod lepote tvoje".
– Bilo je i red, i pristojno da naučimo te dvije, po meni, prekrasne slovenske pjesme. Kad ih izvodimo, to je daleko od kurtoazije ili jeftinog dodvoravanja. Mi ih pjevamo s guštom i tako punim glasom, ne samo srcem, zahvaljujemo svojim slovenskim prijateljima na ljubavi, koju nam iskazuju više od jednog desetljeća – kazivao nam je s neskrivenim poštovanjem prema slovenskim ljubiteljima dalmatinske pisme legendarni solist "Masline" Branko Bubica.

Nisu odoljeli

Njega vjerojatno najmanje iznenađuje ta zaluđenost Slovenaca dalmatinskom i šibenskom pismom. U jesen daleke 1973. godine Bubica je, kao solist jednako legendarne klape "Šibenik", upravo u studiju RTV Ljubljana snimao svoj LP-prvijenac "Kad bi ti dušo znala". Na njoj su se kao klapski autori pojavili i najplodniji šibenski skladatelji Arsen Dedić i Dušan Šarac. Ta je longplejka ostala nenadmašena do danas, zbog tiraže više od 100 tisuća prodanih ploča.
– Te godine mi nismo bili pobjednici Omiškog festivala, pretekli su nas vranjički ansambl DC i sjajna klapa "Trogir", ali su Slovenci inzistirali na nama. Vjerojatno zbog posebnog, pomalo herojskog šibenskog stila. U njega se zaljubio producent Tomaž Tozon, bariton svjetski priznatoga Slovenskog okteta. Uostalom, u Ljubljani smo snimili i službenu šibensku himnu, "Šibensku baladu" – sjeća se bas Dinko Gojanović Rakić, koji je, kao i Bubica, poslije klape "Šibenik" zapjevao s "Maslinom".
O infišanosti Slovenaca u šibensku klapu "Maslina" govori i "drugo poluvrijeme" ljubljanskog koncerta, "odigrano" u primoštenskom hotelu "Zora".
– Slovenci su u nemalom broju stigli u Primošten samo da bi nas opet poslušali! Riječ je o agencijskim gostima, koji stižu u Dalmaciju. Jedni beru mandarine u dolini Neretve, drugi obilaze rijeku Krku, a treći uživaju u klapskoj pismi – pojasnio nam je kontrabasist "Masline" Mate Višić.
Tragom svojih prijatelja iz "Masline" do kraja jeseni će i šibenska "Bonaca", te grupa "Dupini", u kojoj sviraju Šibenčani, bas-gitarist Goran Franić Njoko i klavirist Aljoša Draganić Vrančić.

Oproštaj od Olivera

– Već smo odradili koncerte u Mariboru i Ljubljani, a tek nas čekaju nastupi u Novom Mestu, Gorici, Celju, Kopru i, završni 2. prosinca na sjeveru Slovenije, u Slovenj Gradecu. Nama su ti nastupi i čast, i gušt. Riječ je o koncertima, kojima se Slovenci na poseban način opraštaju od Olivera Dragojevića – kazivao nam je frontmen "Bonace" Goran Gulin.
Silno su dirljivi, kažu, bili prvi koncerti u Mariboru i Ljubljani.
– Bilo je strašno, ali u pozitivnom, emotivnom smislu. Bavim se glazbom gotovo pedeset godina, ali ne pamtim toliko naboja i iskrenih suza. Ti koncerti su me malo vratili u život poslije Oliverove smrti. Imao sam na trenutke osjećaj da je naš prijatelj opet s nama. U pjesmama i na vratima dvorane, gdje je znao zapaliti cigaretu poslije koncerta. A kad je koncert završio, nastavili smo s pjesmom. I vinom. Sve do 6 ujutro – govorio nam je Njoko, koji se poslije Oliverove smrti preselio iz Splita u svoje Šepurine, na otok Prvić.
Dežela je polako, ali sigurno postala "pričuvna domovina" i Marku Škugoru, šibenskom slavuju, koji vozi paralelni (glazbeni) slalom. Točnije, gura samostalnu karijeru i usporedo nastupa sa svojim dalmatinskim prijateljima Vladom Garićem, Markom Pecotićem i Đanijem Stipaničevom kao "Četiri tenora". Kvartetom, koji je, baš kao i "Dupini", sretna splitsko-šibenska simbioza.

Markov kalendar pun

– Nije baš lako ni naći slobodne termine za samostalne koncerte, koje traže Slovenci. No, više sam nego ugodno iznenađen prijamom, koji smo u Ljubljani doživjeli kao "Četiri tenora". Ljubljanski pljesak daje nam nadu da bi naš glazbeni proizvod mogli plasirati i preko Alpa. U zapadnoj Europi. Dobrim dijelom i zbog repertoara, koji je pun evergreena – zadovoljno kaže Škugor.
U svoj slovenski program Škugor je ubacio i šibensku klapu "Sebenico", koju vodi njegov prijatelj Branimir Bubica. Očito, uvjeren da će i toj klapi otvoriti slovenska vrata.
U Markovom kalendaru već su upisani slovenski koncerti u Škofjoj Loki, Radlju ob Dravi, Mariboru… A njegov menadžer, zagrebački Skradinjanin Branko Paić ne misli se zaustaviti na tome!
– Brojni slovenski nastupi su samo uvod u velike koncerte u Zagrebu, Rijeci, Zadru i Splitu – najavljuje Paić.
Za kraj nije naodmet ponoviti informaciju, koja je "sletjela" iz američkog Dallasa, točnije iz Teksasa. U šibensku je (klapsku) pismu, posebice u "Maslinu" i "Bonacu", zaljubljen i trenutačno jedan od najpoznatijih Slovenaca, košarkaški wunderkind Luka Dončić! Kao još jedan dokaz da Slovenci više cijene našu glazbu, nego mi, Hrvati i Dalmatinci!