Prošle su duge tri i pol godine kako nas je napustio Oliver Dragojević, no fali kao i prvog dana. Za njegov rođendan 7. prosinca, prisjetili smo se najvažnijih slika iz života glazbene legende koji je barem jednom svakoga od nas taknuo u srce – kako svojim bezvremenskim pjesmama, tako i nepatvorenim šarmom i jednostavnošću.
Otkako je u srpnju 2018. izgubio bitku s teškom bolešću, njegovi Splićani najradije spominju kako je cijeli svoj život bio i ostao jedan od „njih”. Iako su mu tijekom karijere mnogo puta nudili da dođe živjeti u Zagreb, pa čak i u neke europske metropole, Oliveru tako nešto nikada nije bilo ni na kraj pameti.
Split je volio svim svojim srcem, a pogotovo je cijenio što je tu mogao živjeti život „običnog” čovjeka. Svaki je dan s obitelji bio vani na kavi, kad god je imao vremena išao bi na ribarnicu, a moglo ga se vidjeti kako sjedi na klupi na Rivi i uživa u pogledu na more i brodove.
Susjedi iz njegove ulice u centru grada, gdje je živio zadnjih dvadeset i nešto godina, kažu da bi svakog prolaznika pozdravio, bez obzira je li ga poznavao, ili mu se nekamo žurilo. "Nikad se ne bih odselio iz Splita jer guštam u njemu. Čim živiš u Splitu i ako zapravo živiš, ne možeš biti nekomunikativan ni umišljena zvijezda", govorio je Oliver o svom gradu.
Vela Luka u srcu
Ne može se zaboraviti i koliko je volio Vela Luku na Korčuli, koja mu je bila stalan dom do druge godine života i odakle su podrijetlom bili njegova majka Kata, spremačica, te otac Marko, radnik u Lučkoj kapetaniji. Oliver je bio njihovo peto i najmlađe dijete.
Tri su mu sestre umrle prije nego što je došao na svijet, a brat Aljoša, koji je 2011. također podlijegao karcinomu, bio je tri godine stariji od njega.
Vela Luka je splitskom pjevaču bila njegova oaza mira u kojoj kao odrastao čovjek provodio svako ljeto sa svojom obitelji. Na njegovu želju sahranjen je na mjesnom groblju Sv. Roka, a u ekskluzivnom intervjuu koji je u travnju 2019., Oliverova udovica Vesna Dragojević dala magazinu Gloria, otkrila je da grob redovito posjećuju njegovi obožavatelji iz cijele Hrvatske, pa i šire.
Pričajući o njezinim i Oliverovim planovima za starost, Vesna Dragojević je priznala da su njih dvoje u Vela Luci namjeravali provesti ostatak života zbog čega su prije više od deset godina tamo kupili još jednu kuću. Od njegove smrti u njoj joj društvo najčešće prave sinovi, snahe i unuci.
"Sa mnom su sinovi Dino i Damir, njihove supruge Nevena i Vanda, Dinova djeca Duje, blizanci Lucija i Toni te Damirovi mališani Vinko i Margita. A svaki dan dođu i Davor, njegova žena Karmen i njihovi sinovi Marko i Luka koji borave kod Karmeninih roditelja", ispričala nam je ljetos Vesna, na treću godišnjicu Oliverove smrti, u čiju čast u Vela Luci svakoga ljeta brojni glazbenici nastupaju na koncertu „Trag u beskraju”.
Morski vuk i obiteljski čovjek
Na spomen Olivera mnogima je i jedna od prvih asocijacija - more. Kao strastveni morski vuk živio je za ljeta i odlazak na pučinu. Uvijek je isticao da mu od luksuza ne treba ništa, osim broda i ribičkih štapova za lov velikih riba. Dok je njegov bivši brod bio vezan u ACI marini u Splitu, često je znao dio dana provoditi u kabini i to gledajući njegovu omiljenu tv seriju „Malo misto”. Znajući za njegovu inficiranost morskim plavetnilom, njegov suradnik i veliki prijatelj Zlatan Stipišić Gibonni u svom ga je oproštajnom govoru nazvao kapetanom.
"Želio bi reći svom Kapetanu da je sve kako triba. I da je sve ovo more samo za njega", tužno je ustvrdio Gibonni na komemoraciji za Olivera u splitskom HNK u kolovozu 2018.
Oliveru bliski ljudi uvijek će prvo reći da je iznad svega bio obiteljski čovjek. U braku s Vesnom proveo je pune 44 godine, a 2009. bračne su zavjete tajno obnovili u crkvi u Vela Luci.
Kad su se zaljubili u njezinom rodnom Dubrovniku Oliver je nastupao s grupom Batali i široj je javnosti bio nepoznat. Njemu je tada bilo 25 godina, a Vesni šest manje. Imali su skromnu svadbu, u stanu Oliverovih roditelja na Gripama, koji su prve godine braka dijelili s njegovim bratom Aljošom i njegovom obitelji.
U intervju za Gloriju poslije Oliverove smrti, Vesna je ispričala da je tajna njihovog braka bila u tome što su imali iste stavove. Nisu vozili skupe aute i odjeću, ali su sinovima Dinu te blizancima Davoru i Damiru osigurali budućnost. Oliver je Vesni i pomogao da prebrodi najteži period u njihovom braku nakon što je u prvoj godini braka rodila mrtvu djevojčicu.
"Najradije se sjećam naših zadnjih šesnaest godina, kad je on odlučio povući kočnicu te je manje nastupao, a više bio s nama. Ja sam uz Olivera uvijek bila sretna i ispunjena. Ne znam nijednog čovjeka kojeg je bilo tako lako voljeti. Nije morao raditi ništa posebno da biste se pored njega osjećali ugodno", povjerila nam se Vesna te 2019., kad je naglasila da je Oliver bio najnježniji otac na svijetu. Nije nikada, kazala je, podignuo glas, niti je rekao neku grubu riječ.
Najsretniji kao dida
O Oliverovoj privrženosti obitelji u Splitu su svi znali jer je gradom uvijek šetao u društvu s nekim sinom ili s Vesnom.
"Sinovi su mi uvijek bili na prvom mjestu, a najbolja stvar koju sam mogao napraviti za njih jest da ih pustim da sami odaberu svoj put. Ne smeta me što su umjesto glazbe odabrali da se bave turizmom. No, zato sam ih zarazio morem i ribolovom", našalio se jednom prilikom Oliver, koji je u zrelim godinama najviše uživao u ulozi dide.
Najstariji unuk Duje rodio se 2007. i sada pohađa osmi razred, a najmlađem Luki je godina i pol. Njegovo rođenje, kao i trogodišnjeg Marka, Oliver nije dočekao, no nema sumnje da bi ih obožavao, kao i ostalo petero starije unučadi kojima je, kako je jednom priznao, sve udovoljavao i dozvoljavao.
Pola stoljeća karijere
Od Oliverovog odlaska mnogi njegovi kolege tvrde da nema glazbenika poput njega - koji je još za života ušao u legendu. Karijera mu je trajala punih pola stoljeća, osvojio je čak 31. Porina i višestruki je pobjednik njemu omiljenog Splitskog festivala na kojem je njegov nevjerojatan glazbeni put započeo 1975., kada je nastupio s antologijskom pjesmom pokojnog Zdenka Runjića „Galeb i ja”.
Oliver je završio srednju glazbenu školu, svirao je usnu harmoniku, klavir, gitaru i klarinet, a jedini je naš pjevač koji je nastupao u najpoznatijim koncertnim dvoranama svijeta: njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji, bečkom Konzerthausu te u operi u Sydneyu.
Uz sve to, publika i kritika obožavali su njegovu rašpu u vokalu kojom je obojio sve svoje pjesme: od starijih „Magdalena”, „Ključ života” i „Ostavljam te samu „ do „Cesarice”. Upravo mu je ta pjesma iz 1993., koju je za njega napisao Gibonni, bila nova prekretnica u karijeri – jer su ga nakon nje počele slušati i mlađe generacije.
"Da bi se trajalo u glazbi, treba imati dobru pjesmu, vjerovati u ono što radiš i biti uporan kao konj. Ja u karijeri nisam ništa planirao. Glasnice mi su jednostavno potrošile od puno pjevanja, neprospavanih noći i cigareta", zaključio je svojedobno Oliver, koji je krajem 2017. trebao u Spaladium Areni održati dva slavljenička koncerta u povodu 50. godina karijere i 70. rođendana. No, no nije uspio. Zadnji put pred publiku je izišao na koncertu za borbu protiv raka u splitskom HNK u listopadu 2017. Njegova Vesna u tome je vidjela puno simbolike jer je za života održao preko 400-tinjak humanitarnih koncerata.
Ispraćaj dostojan hrvatskog slavuja
Oliverovih 357 dana borbe s rakom pluća njegovi najbliži i danas se nerado sjećaju. Kako nam je Vesna ispričala, njoj i sinovima svijet se srušio kad su u kolovozu 2017. doznali dijagnozu. Nije bilo dvojbe da je pred njima mnogo veći izazov nego kad je Oliver 2003. doživio blagi moždani udar.
"Po zanimanju sam medicinska sestra i u deset godina rada nagledala sam se puno pacijenata s tom dijagnozom koji se nisu izliječili. Oliverova bolest bila nam je svima šok i stoga što je baš tog ljeta bio u odličnoj formi. Stalno je igrao mali nogomet kojeg je obožavao, manje je pušio, a alkohol je puno prije toga izbacio iz života", priznala nam je Vesna u emotivnom intervju prije dvije i pol godine, u kojem je rekla i da je Oliver do kraja vjerovao da će se izvući. Želja za životom, pjesmom i morem nije ga napustila čak i kad je u ljeto 2018. - nakon nekoliko hospitalizacija i teške borbe - zadnji put završio u bolnici, u kojoj je na koncu i umro 29. srpnja u 4 sata ujutro.
Oliverov ispraćaj pamti se kao neponovljiv i nikada viđen. Od obožavanog glazbenika oprostilo se na stotine tisuća ljudi koji su se okupili na Rivi, a među njima su bili gotovo sve njegove kolege.
Lijes s njegovim tijelom do Vela Luke je prebačen posebnim katamaranom kojeg je uz sirene i zvonjavu iz crkve sv. Duje pratilo more malih brodica te brodovi MUP-a i Hrvatske ratne mornarice. Nebo iznad Splita gorjelo je od bakljada, a taj je spektakl organizirala Torcida jer je Oliver strastveno navijao za Hajduka.
Zna se i da neprežaljeni glazbenik nije volio slaviti rođendane, i da mu je život drukčije posložio karte, ovaj 74. vjerojatno bi proveo samo u krugu svojih najmilijih ili radeći. U njegovu čast Split će na taj datum uživo pjevati njegove pjesme, zajedno s Oliverom nećakom Petrom Dragojevićem koji nastupa na Zvončacu. Takvu proslavu izabrao bi i sam Oliver, koji je u posljednjim trenucima života skromno priznao da nije mogao ni naslutiti koliko ga ljudi vole.