Bernarda Bruno stiže i ove godine na “Dalmatinsku šansonu” i, sportskim rječnikom, brani lanjsku titulu pobjednice šibenskog festivala. Šibenska je publika već naučila na tu Hrvaticu iz Švicarske, koja se, nema sumnje, dobro nosi sa svojim hendikepom. Simpatična i zgodna djevojka potpuno je slijepa.
– Nije uvijek bilo lako prihvatiti da sam "drukčija", no nisam nikako htjela pristati na manje. Možda mi je trebalo nešto više vremena da neke stvari naučim, ali sam, uz Božju pomoć i veliku podršku moje obitelji, uspjela sve. Ili gotovo sve. Nikad mi moji nisu rekli "Ma ne možeš to", ili "Shvati, konačno, da si slijepa, da neke stvari u životu nećeš nikad moći“. Naprotiv, bodrili su me riječima "Naučit ćeš to, samo hrabro!" Istu zahvalnost dugujem mojim učiteljima i profesorima. Hvala Bogu, najveći dio mojih školskih dana bila sam odlična učenica. Na mome je kompjutoru bilo instalirano Braillevo pismo, program, koji sve čita – govori nam nam hrvatska Švicarska, pravog prezimena Brunović.
Razumljiv je tvoj glazbeni talent, ali manje je poznato da si zaljubljena u atletiku…
– Našla sam snage da otkrijem svoj talent u trčanju i plivanju. Ozbiljno sam razmišljala o karijeri u atletici, no glazba je bila logičniji, bolji izbor. Sretna sam što sam se na vrijeme okrenula notama.
Svoj si mir, čini se, našla i na studiju teologije?
– Sve sam ispite dala u roku. Zato je moje ljetovanje u Crikvenici mirnije, sretnije. No, moram biti uporna. Čekaju me još tri godine studija.
Crikvenica je tvoja tradicionalna ljetna destinacija…
– Moja obitelj odavno ima kućicu u Crikvenici. U blizini je i mala crkva. Svakodnevno puno plivam. Tamo sam stekla i prijatelje. Zašto bih to mijenjala?
Ni Šibenik, očito, ne želiš mijenjati. “Dalmatinska šansona“ je jedini hrvatski festival, na kojemu nastupaš…
– Šibenčani su me primili kao svoju. Ovo je prilika i da im javno zahvalim. To je i temeljni razlog što se ne prijavljujem na ostale hrvatske festivale zabavne glazbe. A kako sam dvaput slavila na „Šansoni“ teško je bilo naći pametan razlog da se ne prijavim i ovo ljeto!
Nisi nepoznata ni na švicarskoj glazbenoj sceni. Gotovo si pobijedila na natjecanju za Eurosong…
– Prije deset godina napisala sam skladbu “Confidence” (Povjerenje) i osvojila drugo mjesto na natjecanju za pjesmu Eurovizije. Pjesmom sam iskreno progovorila o tome kako sam polako kroz rad i molitvu našla smisao u životu s hendikepom. Kako sam se oslobodila straha od budućnosti.
Švicarska je, ruku na srce, poznatija po sirevima, bankama i čokoladi nego po zabavnoj glazbi. Kakva je tamošnja glazbena scena?
– Ima i tamo dovoljno nadarenih pjevača i glazbenika, no jako mali broj njih živi isključivo od nastupa. Većina njih ima još neki stalni posao uz glazbu. Lakše je, slažem se, proći sa sirom, čokoladom, satovima…
Pri kraju razgovora logično se vraćamo Šibeniku i “Šansoni”. Za jubilarni festival napisala si pjesmu “Ti i ja”. Vjerojatno sa željom da pobijediš i treći put?
– Silno bih se radovala bilo kakvoj nagradi. Najvažnije je, međutim, na bilo kakav način ostaviti pozitivni trag. U Šibeniku mi, kako rekoh, sve paše. I publika, i sjajni orkestar. Pjesmu sam napisala na engleskom, a onda ju je Robert Pilepić preveo ili prepjevao na hrvatski. Skladba je baš lijepa, vesela, puna energije. Volim i balade, ali brze su pjesme zapravo "moj teren". Moram dosta raditi i na koreografiji. Moj hendikep mi nije prepreka da se slobodnije krećem na bini – završila je Bernarda Bruno.
Ne može bez Međugorja
Zabavna glazba me ne sprječava da se bavim svojim omiljenim žanrom, duhovnom glazbom. Pjevam u crkvenom zboru i gotovo svake godine idem na MladiFest u Međugorju, koji se održava u kolovozu – otkrila nam je Bernarda.