Nekako s proljeća, kako je otpjevao legendarni, ali nažalost pokojni Kemal Monteno, budi se i Dalmatinska šansona u Šibeniku. I formalno, i stvarno. Ovih dana raspisan je natječaj za nove skladbe, koji će trajati do 5. svibnja.
– Znate već našu staru navadu da mi veći dio repertoara "krojimo" u izravnom dogovoru s izvođačima i autorima. Uvjereni smo da ćemo na taj način lakše doći do "pravih" uradaka ili da pjevači radije izvode skladbe, koju su osobno odabrali, polako "kuhali", u suradnji s autorima. No, glazbene zakone valja poštovati. Ne smije se preskočiti javni natječaj. Mnogi nas pitaju zašto smo se odlučili za relativno kratak rok od samo mjesec dana. Pa, računamo da ćemo se u kraćem roku lakše, uvjetno rečeno, "obračunati" s malom armijom od dvjestotinjak izvođača i autora, koji žele zapjevati u Šibeniku. Nismo, doduše, ove godine osvojili Porina, ali zanimanje za "Šansonu" ne jenjava – pojasnio nam je Branko Viljac, jedan od ravnatelja "Dalmatinske šansone".
Drugi, umjetnički ravnatelj Dušan Šarac je, kažu, sa smiješkom "amenovao" više nego atraktivnu listu izvođača za tzv. staru večer, koja će ovog ljeta biti retrospektiva najboljih pjevača i izvođača u minulih 19 godina. Uostalom, valja se pokloniti pred imenima kao što su Massimo Savić, Neno Belan, Hari Rončević, Tedi Spalato… Imenima, od kojih "boli glava". Naravno, u pozitivnom smislu tog izraza. Neslužbeno, već se zna da će zapjevati i klape Cambi, i Bonaca. Potonje je ime i malo iznenađenje, jer se zna da iskusni šibenski "klapaši", poslije deset uzastopnih nastupa na bini ispred Gradske vijećnice, nisu idućih devet ljeta bili u festivalskom programu.
– Ovo je jubilarna, 20. Šansona, pa je red da se mi, Šibenčani nađemo zajedno na okupu. Vjerujem da će u takvom ozračju i festival biti kvalitetniji, ugodniji, zanimljiviji – uvjeren je Viljac.
Da Viljac nije tek puki demagog govori i najava da bi se u retrospektivnom programu "Dalmatinske šansone" mogla pojaviti i Gabi Novak. Dakako, sa skladbom "Šibenska nevista"! Njezin nastup vjerojatno bi označio i definitivno pomirenje "Šansone" s obitelji Dedić, koja je, ruku na srce, bila zaštitni znak ravnateljima, skladateljima i izvođačima u prvih desetak festivalskih godina.