Prije desetak dana nastupili su na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku sa skladbom "Ne dan moju tisnu kalu". Kažu da je najteže nastupati u svom gradu..., ali za Branimira Bubicu i klapu Sebenico to baš i ne vrijedi. Osvojili su drugu nagradu publike, a evo kakve dojmove nose s ovog izdanja "Šansone"...
– Uvijek je najteže, ali i najslađe nastupiti u svom gradu, ali s obzirom da mi je ovo bio 15. nastup na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku, s godinama se trema smanjila. "Šansona" je i ove godine bila na visokoj razini i mislim da je opravdala epitet "hrvatskog Sanrema". Puno dobrih pjesama i jedna posebna vibra već godinama ovaj festival održava na vrhu festivalske scene.
Ovo je bila uvertira za slavljenički koncert kojim 7. rujna i u Zagrebu obilježavate 20 godina karijere, dok klapa Sebenico slavi 10... Sigurno ste publici pripremili mnogo toga...
– Jako se radujemo tom koncertu jer nije mala stvar nastupiti u "Lisinskom". Koncert će biti na otvorenom, u predivnom prostoru "Lisinski Atrium", a što se tiče mjera, sjedala su s propisanim razmakom, te publika ne mora priložiti COVID potvrde, dakle svi mogu slobodno doći. U travnju smo održali slavljenički koncert u HNK-u Šibenik, a sad je red da to ponovimo u metropoli. Male izmjene su samo oko gostiju; u Šibeniku nam je u goste stigao Marko Škugor, dok će nam se u Zagrebu pridružiti naši prijatelji Ivana Kovač i Ivo Pattiera. Na koncertu ćemo se prisjetiti i moje klape Teuta, u kojoj sam započeo profesionalnu karijeru, te autorskih pjesama klape Sebenico. S našim ćemo dragim gostima zakantati koju i zapjevati neke od pjesama s kojima smo osvojili publiku posljednjih godina na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Poslije koncerta čeka nas lijepo druženje. Prava šibenska priča u srcu Zagreba.
Za svoj rad višestruko ste i nagrađivani, i od struke i od publike. Koliko vam znače ta priznanja?
– Sigurno da znače, i to puno. Osobno ako moram birati nagradu publike ili žirija, ona publike mi je srcu draža, ali ne ljutim se ni kad struka pohvali uloženi trud i rad, ha-ha.
Ovog ljeta, zahvaljuju mnogi na tome nebesima, moglo se manje-više nesputano pjevati, nastupati... Jeste li vi, u koncertnom smislu, utažili sva svoja očekivanja?
– Pa sigurno je bolje nego prošle godine, ali još to nije ni blizu kako bi trebalo biti. Neizvjesnost je velika u našoj industriji, kao i mnogim drugim, puno ljudi je u velikom stresu i stvarno jedva čekamo da se vratimo na staro. Organizacija koncerta je postala vrlo teška, troškovi organizacije su porasli, a kapaciteti su uglavnom smanjeni; dio publike ne dolazi, što iz straha, što iz neposjedovanja COVID potvrde; pretprodaje karata su u padu zbog neizvjesnosti, tako da glazbenici ovog ljeta uglavnom preživljavaju i čekaju neke bolje dane, čast iznimkama.
Onda ste uspjeli naći vremena za ljetni predah i odmor?
– Naravno, s obitelji svako ljeto odmaram u Luci na Dugom otoku, u obiteljskoj vikendici, a ovo ljeto sam u nekoliko navrata uspio pobjeći dolje i guštati s obitelji. A neka druga putovanja sam ostavio za rujan, kad malo padnu gužve.
Sa svojom klapom ste dugi niz godina. Postoji li neki nastup koji biste izdvojili kao jedinstven, i koje biste mjesto izdvojili kao najneobičnije na kojem ste zapjevali?
– Bilo je stvarno jako puno nastupa u ovih 20 godina, a možda jedan od najdražih trenutaka je bio zapjevati "Šibensku baladu" na Times Squareu u New Yorku, kad smo s klapom Sebenico imali mini turneju po SAD-u. A koncertno, najdraža dva nastupa su mi gostovanje s klapom Teuta na koncertu Miše Kovača u Šibeniku i slavljenički koncert koji smo održali prošloga travnja u šibenskom HNK-u u povodu mojih 20 godina i 10 godina Sebenica.
Prošle godine postali ste otac kćerkice. Život vam se vjerojatno višestruko promijenio...
– Sigurno najljepši trenutak u mom životu. Sofia je jedna vesela djevojčica koja u posljednje vrijeme ne prestaje govoriti, ha-ha. Život se promijenio, kao i svakom roditelju. Uz veliku pomoć baka-servisa, pokušavamo, i mislim da zasad uspijevamo, održati balans gdje imamo neko vrijeme za sebe, a opet smo stalno s njom. Da se ne ureknem, predivno razdoblje je iza nas i, nadam se, i ispred nas.
Na koju pjesmu vaša Sofia najviše reagira, što joj pjevate?
– Najdraže pjesme su joj "Kokolo" i "Zvončići", koje joj često zasviram na gitari, ali i brojne dječje pjesmice. Jako voli glazbu, voli plesati i tjera me da uzmem gitaru u ruke puno češće nego je to prije bio slučaj.