Olimpijski pobjednik i svjetski prvak uči šibenske rukometaše! Ta vijest zvuči poput prvotravanjske šale, međutim, istinita je! Vlado Stenzel, 83-godišnji legendarni rukometni trener, koji je, među ostalim, osvojio zlatnu medalju na Olimpijadi u Münchenu 1972. godine s reprezentacijom Jugoslavije i titulu svjetskog prvaka sa Zapadnom Njemačkom 1978. godine, počeo je raditi s rukometašima šibenskog Adriatica, koji će od ove sezone nastupati u 3. HRL- jug.
Unatoč poodmakloj dobi, Stenzel je u sjajnoj tjelesnoj kondiciji. On nije od onih trenera koji se zadovoljavaju samo teoretskim objašnjenjima, nego svojim učenicima bogato znanje želi demonstrirati i na parketu. Možda bismo mogli kazati da je Stenzel u rukometu ono što je Ćiro Blažević u nogometu. Barem po vitalnosti, jer Stenzel ima puno više trofeja u karijeri od Ćire. Stenzelu ne manjka ni ambicije. Rukometni "čarobnjak", kako su ga nazvali u Njemačkoj, gdje živi već više od četiri desetljeća, vjeruje u šibensku rukometnu magiju.
– Ha, imam ja energije, pa ja sam u cvijetu mladosti... U Šibeniku želim stvoriti veliku rukometnu momčad, najjaču u Hrvatskoj! Uostalom, u životu nisam ni naučio drukčije raditi – dočekao nas je "na prvu" Stenzel u dvorani na Meterizama, gdje trenira šibenske rukometaše.
Pokušali smo mu proturječiti tezom kako je to preoptimistično razmišljanje.
– Vjerujte, moguće je to s talentima kakvi se rađaju na ovim prostorima. U nekoliko treninga koliko sam ih odradio s ovim momcima, vidio sam da su motivirani "do daske". Naravno, sve treba svoje vrijeme. Šampionske momčadi stvaraju se najmanje četiri godine, premda sam ja šampionsku Njemačku stvorio i u kraćem vremenu. Da talenata u Šibeniku ima, svjedoči i podatak da je Adriatic dva puta zaredom bio kadetski prvak Dalmacije. Sada je vrijeme da ti momci naprave iskorak – govori Stenzel.
A on definitivno zna kako se stvaraju vrhunski rukometaši. Starije generacije sjetit će se imena Žagmeštera, Lavrinića, Milkovića, mlađi Balića i Metličića... Sve su to igrači koji su znanje crpili od Stenzela.
– Da, u Splitu sam dvaput bio savjetnik. U jednom od tih mojih boravaka u gradu pod Marjanom Metličić je bio 17-godišnjak, a Balić 16-godišnjak. Vjerujem da su i njih dvojica "pokupila" nešto od mog rada što im je koristilo u daljnjoj karijeri. Znate, Dalmacija je nepresušno vrelo talenata u nizu sportova, pa tako i u rukometu. Evo, trenutačno u reprezentaciji Hrvatske ima 50 posto Dalmatinaca. S druge strane, žalostan je podatak da Dalmacija nema niti jedan jaki klub. Zašto je tako, to bi se trebali zapitati i sami Dalmatinci – kaže legendarni rukometni trener.
Pitamo ga zašto je odabrao baš Šibenik za novi rukometni, ali i životni početak, budući da se na području Krešimirova grada želi skrasiti.
– Kao Zagrepčanec svaki godišnji odmor sam provodio u Dalmaciji. Nema mjesta u kojem nisam bio. I Šibenik je pobijedio sve ostale sredine. Kao prvo, Šibenik je najbolje mjesto za kupanje. Onda, tu imam frišku ribu, dobru pijacu, i što mi više treba. Uz to, imao sam sreću što sam susreo mladog Ivana Nakića, predsjednika Adriatica, koji ima osjećaj za rukomet – objašnjava Stenzel.
I neke rodbinske veze vas vežu za Šibenik?
– Istina, moja prabaka je bila Šibenka. Sjećam se kako me je moja baka vodila kod svoje none na kolače u Šibenik. Još su mi živa sjećanja na te njezine predivne torte... Ali, ja vam se ne volim baviti prošlošću. Mene zanima samo budućnost. Zato ću napraviti sve da Šibenik dobije imidž rukometnog grada – zaključio je Vlado Stenzel.
ZAHTJEV GRADSKIM OCIMA
Osigurajte nam uvjete za rad,
inače ovdje nemam što tražiti
Jedan od problema, barem što se Šibenika tiče, nedostatak je infrastrukture, točnije sportskih dvorana.
– Konkretno, naš klub trenira u apsolutno neadekvatnim uvjetima. Primjerice, prisiljeni smo da zajedno na treningu budu djeca i seniori! Možete zamisliti kako taj trening izgleda!? Nadalje, jednom tjedno treniramo na betonu. Znate, rukomet je sport s puno skokova i padova, tako da je treniranje na betonu kontra svih pravila. Inzistirat ću na tome da rukomet najmanje četiri puta tjedno ima na raspolaganju cijelu dvoranu. U tom smislu obavit ću razgovore i s čelnicima grada. Ako se u Šibeniku ne ostvare normalni uvjeti za rad, onda ja tu nemam što tražiti – jasan je Stenzel.
Za sada, Stenzel u Šibeniku radi volonterski. Dapače, troši vlastiti novac.
– Unajmio sam stan u Šibeniku, plaćam avionske karte iz Njemačke, sve iz svog džepa. Ali, ako nešto ne investirate, ne možete na koncu ni zaraditi – veli Stenzel.