Milivoj Boranić Mita prvi je u trolistu šibenskih stručnjaka (Boranić, Mile Nakić, Aco Petrović) koji su bili izbornici u više zemalja. Mita je funkciju veslačkog izbornika obavljao u Egiptu, Jugoslaviji i Turskoj, a samo ga je želja da se, konačno, skrasi u rodnom Šibeniku spriječila da preuzme i selekciju Grčke. Naš sugovornik je već zakoračio u 91. godinu, pa i nije bila baš jednostavna ćakula s njime. Sjećanja, mahom sportska, vukla su ga u svim smjerovima i različitim desetljećima minulog stoljeća.
– Gotovo sam cijeli životni vijek posvetio veslanju, ali se posebno rado sjećam početaka šibenske košarke, igrališta pokraj zaboravljene zgrade Preparandije (o.p. blizu sadašnje Jadranske banke). Zadranin Gagić bio je predsjednik, a ja tajnik košarkaškog kluba. Igrao je onda i Joško Vukov, brat pjevača Vice, i Branko Gojanović Lasica, koji će kao prvi od Šibenčana odjenuti dres reprezentacije. Ja sam istodobno bio aktivan i u odbojci. Posebno pamtim lozinku "Violina i snovi", koju smo u igri imali ja kao dizač i dr. Tomislav Vrcić, šibenski Zadranin, kao smečer – krenuo je u svoja bogata sjećanja šjor Mita.
Nasserova potpora
Spomenutoga košarkaškog reprezentativca Gojanovića put je vodio u Zadar, koji je godinama bio i stalna adresa Milivoja Boranića. Mita je predavao u zadarskoj gimnaziji, te istodobno bio gotovo rastrgan između košarke, veslanja i nogometa.
– Pedesetih godina minulog stoljeća u zadarskoj su košarci i nogometu prednjačili stanovnici naselja Arbanasi. Od košarkaša posebno pamtim braću Maršan, od kojeg smo mlađeg zvali "dugorukati" jer su mu ruke doticale koljena. U zadarskom sportu važne uloge imali su i Šibenčani. Ne samo Gojanović i ja. Branko Periša je vjerojatno najbolji predsjednik KK Zadar svih vremena. U povijesti zadarskog nogometa značajnu ulogu imao je i Peko Maričić, djed nove ravnateljice NP-a Krka Nelle Slavice. Bio sam posebno aktivan u zadarskom nogometu i u doba kad se kao nova, mlada zvijezda pojavljivao Joško Skoblar – rado Mita spominje svoja zadarska ljeta.
Ostaje dvojba je li za Boranićev boravak u Egiptu bila važnija njegova stručnost ili svjetski Pokret nesvrstanih, koji je uz Josipa Broza Tita predvodio i egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser. No, sportska povijest te afričke zemlje spominje da je Šibenčanin Mita čak 13 godina vježbao najbolje egipatske veslače na rijeci Nilu.
– U Kairo sam došao najprije sam, bez supruge i djece. I mjesec dana oklijevao da preuzmem egipatsku reprezentaciju. Nisu bili zadovoljni ruskim trenerom koji ih je vodio prije mene. Prihvatio sam funkciju izbornika tek kad su prihvatili staru, jugoslavensku formulu, po kojoj su najbolji veslači nastupali za splitski "Mornar". Da posadu čine vojnici i policajci, nadareni za veslanje. U Egiptu mi nije falilo ni ptičjeg mlijeka. Neizravno nam je veslanju uvelike pomagao i predsjednik Nasser. Ne slučajno. Jedan od njegovih ministara, Zakarya Muhedin, bio je predsjednik Veslačkog saveza. Zato se i dogodilo da je prilikom posjeta Tita Egiptu upravo moja kći Ljiljana uručila cvijeće jugoslavenskom predsjedniku – ne bježi Boranić od vremena nesvrstanih.
Olimpijada u Münchenu
Egipćani su i poslije 13 godina Boranićeva rada s veslačima na Nilu bili uporni da Mita ostane njihov izbornik. No, nostalgija za Šibenikom bila je presnažna. Kod cijele obitelji.
– Otišao sam na prevaru ili obećao da ću se vratiti. A povratak mi nije bio ni na kraj pameti. U "Krki" me dočekala skupina nadarenih veslača i jednako nadareni trener Petar Kerić. Počeli smo redati uspjehe za uspjehom. Šteta je što nismo bolje prošli na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. Šest mjeseci smo radili sjajno, a onda na olimpijskoj stazi poraženi od, ruku na srce, boljih. Za zaveslaj ili dva. U "Krkinu" osmercu nastupila su i dva Zadranina, Josip i Romano Bajlo. Nismo ih mogli izbjeći kao pojačanje. Bili su prvaci države u dvojcu. Zato se radije sjećam velebne proslave 50. obljetnice "Krke" 1973. Košarkaš Darko Šare dao mi je dobru zamisao da na feštu pozovemo čuvene engleske osmerce Oxforda i Cambridgea, koji prije toga nisu nikad veslali izvan Otoka. "Krkaška" je sreća bila neizmjerna kad smo prvi stigli na cilj, na šibenskoj rivi. Englezi nam nisu mogli parirati – sa zadovoljstvom kazuje Boranić.
Što se događalo poslije veličanstvene proslave i povijesne utrke s engleskim osmercima, ostat će, očito, vječna enigma. O razlozima Boranićeva odlaska u Tursku malo tko rado govori, pa i Mita bježi od te teme.
– Mogu samo kazati da "Krku" nisam napustio drage volje. Odlazak u Tursku nije mi, neovisno o dobrim uvjetima, bio poseban izazov. Već sam bio u godinama kad čovjeku dosadi mijenjanje adresa, privikavanje na različite mentalitete. Lakše je veslače neke nove nacije naučiti tehnici veslanja nego se priviknuti na njihov način razmišljanja, životne navike... Nisam se u Turskoj zadržao previše, ali sam uspješno posegao za istom formulom kao u Egiptu. U reprezentaciju sam ugurao nadarene vojnike – kaže Boranić.
Mediteranske igre
U dvostrukoj ulozi veslačkog trenera i tajnika Organizacijskog odbora Mita je dočekao Osme mediteranske sportske igre u rodnom Šibeniku. O tome govori s posebnim ushitom.
– Šibenski odbor MIS-a je radio čuda. Ne samo na sportskom, već i komunalnom planu. Šubićevac je dobio reflektore, "Krka" hangar i stazu u Zatonu, uređena je prometna petlja na Ražinama, ispražnjene su vojarne JNA na Šubićevcu... A sve se događalo u neviđenom entuzijazmu. Možete li uopće zamisliti kroz prizmu sadašnjice da cijelu godinu svakodnevno zasjeda Organizacijski odbor, sastavljen isključivo od volontera!? Za to je, nema sumnje, najzaslužniji pokojni Vinko Guberina. Bez njega ćemo teško organizirati proslavu 40. obljetnice Mediteranskih igara – žali naš sugovornik.
Treneri Andrija Žeželj, Ridulin Bujas i Petar Kerić, te veslači Damir Trlaja, Ivo Despot, Stevo Macura, Zdravko Huljev, Zdravko Gracin Gringo i Janez Grbelja su šibenska veslačka imena koja Milivoj Boranić najradije spominje.
– Žeželj je poslije bio i predavač na beogradskom Fakultetu za tjelesni odgoj, koji smo zvali DIF. Od njega sam puno naučio kao trener. Damir Trlaja je bio vjerojatno jedan od najvećih svjetskih veslačkih talenata. Naizgled tanak, a zapravo snažan i eksplozivan. Na treninzima u šibenskoj luci samovoljno se znao nadmetati i s motornim brodom "Tijat" koji je plovio iz Prvića i Zlarina, a kojega je Damir veslajući znao pretjecati na relaciji od Šibenskog kanala do mula Krke – sa simpatijama Mita spominje Trlaju.
Nadareni smo, ali...
Milivoj Boranić nerado analizira aktualno stanje u šibenskom veslačkom klubu "Krka". Iako o tome nije htio govoriti, u zadnjih je dvadesetak godina, prema našim informacijama, rijetko stizao na veslački ponton u Docu.
– Nemojte me tjerati da govorim o klubu koji je duboko urezan u mom srcu. Uostalom, zašto bih na bilo koji način kritizirao predsjednika Dražena Crnogaću i trenera Milana Radečića, koji su u moje doba bili zaista nadareni veslači. Na kraju životnog i sportskog vijeka definitivno sam svjestan velike istine. Šibenčani su kao veslači oduvijek bili više nadareni od Splićana, no naši su susjedi po nepisanom pravilu imali više uspjeha. Zbog bolje logistike i ukupno boljeg rada u klubu. Posebice u "Gusaru" – završio je Boranić.
'Istječe mi garancija'
Do prije dvije godine Milivoja Boranića ste mogli svakodnevno viđati u redovnim rekreacijskim šetnjama Šubićevcem. Donedavno je bio i uspješni predsjednik Kuglačkog kluba Šubićevac.
– Sve je bilo lako dok nisu počela škripati koljena. Nije lako kad osjetiš da ti nogama polako "istječe garancija" – gorko se Mita našalio na svoj račun.
