Šibenski zlatnik s irokezom: Istukao sam ih glavom! Bojao sam se samo da ću se izgubiti u dvorani! (FOTO)

Znate li da se u šibenskoj sportskoj riznici čuva zlatnik s Balkana? Nije, doduše, velik, ali na Poljani je sa simpatijom dočekana vijest da je 11-godišnji šibenski karatist Toma Mileta osvojio zlatnu medalju na Balkanskom prvenstvu u Istanbulu. A učenik je Osnovne škole "Juraj Dalmatinac" i gotovo jednako nadaren u rukometu, nogometu i malom nogometu.
– Nemam pojma kako sve treninge usklađuje sa školskim obvezama!? Kažu da ga na rukometnim turnirima u pravilu proglašavaju najboljim igračem i da odlično funkcionira kao zadnji vezni u pionirima HNK Šibenik. Uvjeren sam da će se Toma za jedan sport opredijeliti u pravom trenutku – kazivao nam je njegov trener Ivan Zoričić, koji ga je pratio na putu u tursku prijestolnicu.

Zanimljivu priču o simpatičnom šibenskom dječaku dodatno podgrijava teza o obiteljskom sportskom naslijeđu. Ljubav prema karateu naslijedio je od majke Marijane, koja se u mladosti također znala "pobiti" na tatamiju. Njegov otac, dosadašnji šibenski dogradonačelnik Danijel Mileta, dugo se vrzmao među koševima, baš kao i dida Tome. I tako stižemo do pradjeda Ante Lukete Riga, veslačkog reprezentativca i nogometaša slavnog šibenskog Osvita. Jednako svestranog kao što je Toma.

Zlato iz Istanbula nije u suprotnosti s Tominim ocjenama u školskom imeniku. Razgovor za novine htio je obaviti žurno kako bi stigao učiti za provjeru iz zemljopisa. S ambicijom da šesti razred osnovne škole završi sa svim peticama u svjedodžbi.
– Toma nije samo odličan učenik, već i nevjerojatno drag, samozatajan momčić. Gotovo se posramio kad sam mu pred cijelim razredom čestitala na zlatnoj medalji – kazala nam je njegova profesorica Zrinka.

U razgovoru Toma, međutim, nije bio sramežljiv, ni "zakopčan do grla".
– U Istanbulu sam se više bojao da ću se izgubiti u velikoj dvorani nego da neću ostvariti uspjeh! Malo sam strepio samo u prvoj borbi protiv mog vršnjaka iz Turske, za kojega je navijala cijela dvorana. Presudila je trenerska taktika i – moja glava! Poslije zlatne medalje malo sam bio ljut na mamu jer nije vjerovala u mene – opisao je Toma borbu za balkansko zlato.

Mladi se Mileta poslije Turske domogao još jednog zlata. Proglašen je najboljim igračem malonogometnog turnira, za koji se prijavio sa svojom "škvadrom".
– Pobijedili smo šibensku Crnicu i Vrgorac. Zadnjih sam pet minuta igrao s ozlijeđenom rukom, ali to nisam prijavio svojim suigračima. Da im ne poljuljam vjeru u uspjeh – gušta Toma, kojemu je zaštitni znak irokeza na glavi.

Mladi Mileta je odavno prestao biti anoniman među hrvatskim rukometnim nadama. U Ljubuškom je proglašen najboljim igračem turnira, dok je posebne komplimente dobio u Splitu.
– Petar Metličić i Ivano Balić pozvali su me da se preselim na Gripe, u njihovu rukometnu školu. Odbio sam ih jer već dvije godine sudjelujem u zadarskom kampu najtalentiranijih mladih rukometaša Hrvatske – ne krije zadovoljstvo Toma.

Nogomet spominje na zadnjem mjestu. Vjerojatno i zbog toga što je mama dugo krila od oca da Toma vježba na Šubićevcu.
– S osam godina sam napisao u školskoj zadaći kako su mi dvije najveće želje da budem profesionalni sportaš i da mi na natjecanju svira hrvatska himna. Jednu sam već ispunio u Istanbulu. Nadam se da ću i drugu. Pitanje je samo u kojem sportu – završio je Toma.