Dođi u vaterpolo i za par godina bit ćeš u reprezentaciji, vrlo brzo igrat ćeš na europskim i svjetskim prvenstvima! Nije baš tim riječima Kiara Jakelić pozvala vršnjakinju i prijateljicu s brodaričke adrese da se okuša među vaterpolisticama Viktorije, ali istina je da je ta prijateljica, a zove se Andrea Marić, ekspresno stigla do reprezentacije prije par mjeseci i nastupila na Prvenstvu Europe, u Spaladium Areni.
– Kiara me je jedne zime, znajući da volim sport, uspjela nagovoriti. Prije toga sam par godina bila na jahanju, u Konjičkom klubu “Kolan”.
Kad sam došla u vaterpolo, puno se toga poklopilo. Trener Danko Jerković Doktor odmah mi je rekao: “Ti si visoka, ideš na branku.” Vratarske vještine pomalo sam učila uz Franku Erak, koja je isto stigla do seniorske reprezentacije. Njezinim odlaskom u Dansku, prije tri godine, u klubu sam dobila kapicu s brojem jedan – otkriva Andrea Marić, nepunih šest godina nakon što se prvi put pojavila na bazenu u Crnici.
Za to je vrijeme sa svojom generacijom, a 18 joj je godina, bila na brojnim velikim natjecanjima, nosila je kapicu Hrvatske od ruskog Kirišija (šesto mjesto 2019. na europskom U-15 prvenstvu), preko mađarskog Szentesa i Beograda do izraelske Netanye, s vaterpolisticama je obišla više od pola Europe. Posebno je naporno bilo minulo ljeto, kad je sudjelovala na tri velika natjecanja, praktički od kraja nastavne godine samo je putovala, trenirala i igrala. Bila je na U-19 prvenstvu Europe u Izraelu, pa na svjetskom U-18 u Beogradu i ljeto je zaključila seniorskim Prvenstvom Europe u Splitu. Njezina priča vezana uz nastup u Splitu doista je neobična.
Ispravna odluka
– Nakon Netanye i Beograda, izgledalo je da ću na odmor prije sredine kolovoza. Nisam izborniku Kuncu bila na popisu igračica za seniorsku reprezentaciju, kao peta vratarska opcija. Zbog nekih otkaza i bolesti, trenirala sam s njima u Crnici, ali još uvijek bez realne šanse da idem u Split, pa sam se pripremila za odlazak na školsku ekskurziju. Uvečer sam trebala krenuti na put, a istoga dana ujutro zovu me iz reprezentacije i pitaju bih li se, zbog dodatnih problema s bolestima, priključila djevojkama u Splitu. Bilo mi je glupo ne doći, ostaviti ih u takvoj situaciji – veli Andrea.
Je li Andrea ispravno odlučila?
– Iz današnje perspektive, jesam! Čak sam i dobila više prilike braniti nego na prethodna dva juniorska natjecanja, bila sam dio super ekipe. Iskustvo igranja s najjačima u Europi, pa i doživljaj samog bivanja na krcatim tribinama dvorane kad su naši muškarci igrali, neopisivi su, možda i neponovljivi.
Ona je bila dio brojne šibenske “kolonije” u reprezentaciji. U Spaladium Areni igrale su njezina klupska kolegica Ana Desnica te još dvije djevojke koje su vaterpolske vještine (na)učile u Crnici, Matea Skelin i Dina Lordan (aktualne članice Mladosti). Trebala je i peta Šibenka, Ana Goreta, a nju je ozljeda zaustavila u zadnji tren.
Iako je dala toliko reprezentativki, Viktoria danas nije blizu hrvatskoga vrha. Andrea i Ana nisu dovoljne da se može parirati konkurenticama, čak ni na nedavnom juniorskom prvenstvu države u Crnici...
– Teško se sad naviknuti na igru bez Ane Gorete, koja je otišla u Jadran. Ostale su uglavnom mlade igračice, bez puno iskustva. Porazi i sve više neobranjivih situacija su realnost, što me pomalo ubija u pojam, ali valja izdržati, imati strpljenja dok one malo ne očvrsnu i ne uigraju se.
Ovog će vikenda Andrea u Splitu s Viktorijom igrati na kvalifikacijskom turniru Kupa Hrvatske. Suparnice su redom jače, Jadran, POŠK i Mladost, ali i šibenske će djevojke dobiti nešto iskustva u postavi. Nakon gotovo desetljeća stanke, najave su da se vraća Antonija Živković-Radnić. Iz Primorja stiže Sara Vucelić, a opet će u sastavu biti i Lora Aladrović, Brođanka koja studira u Splitu.
Nova iskustva
– To će biti nova iskustva, prilika mlađima da se okušaju među seniorkama, a na nama je starijima da im budemo potpora.
Pitanje je koliko će dugo Marić biti potpora suigračicama. Maturantica je šibenske gimnazije. Uskoro će i na fakultet?
– Škola mi je na prvome mjestu. Ne izbjegavam treninge u kasnim večernjim terminima, ali mi zato baš nisu mili. Na bazenu smo do 11, dolazimo kući nešto prije ponoći, što nije normalno. Uz školske i sportske obveze, skoro da i nemam vremena za bilo kakve druge zanimacije, a voljela bih, recimo, naučiti i neke borilačke vještine. Idem u jezičnu gimnaziju, a u planu mi je otići u Zagreb, studirati neke jezike, pa i naučiti nove, poput španjolskog i francuskog. Možda mi budu koristili i u vaterpolskoj karijeri. Hoću li je produžiti, ovisi o tome koliko će mi vremena oduzeti studentske obveze. A voljela bih, stekla sam lijepa iskustva i dobra društva u ovom sportu, puno sam naučila.
Sad jedva čekam nova reprezentacijska okupljanja i pripreme, odnosno rad s trenericom Natašom Šerkinić, uz koju sam najviše naučila vratarske vještine – kazala je Andrea Marić.
Ona i Ana Desnica vrlo će brzo opet u društvo reprezentativki. Mini pripreme su par dana nakon turnira kupa, potom i turnir u Portugalu.
Ćaletina ‘asistentica’ u vodi
- Andrea Marić je odlična učenica, marljiva i poštena djevojka koja nije slučajno došla do seniorske reprezentacije.
Uvijek stabilna i staložena, izuzetnih sposobnosti i reakcija u situacijama kad su suparnice s njom “jedan na jedan”, poput peteraca ili kontri, vratarka kakvu bi svatko htio imati. Primjer je što se tiče odnosa prema suigračicama. Brine se o svima i u vodi mi je praktički desna ruka, već uči vratarskim vještinama svoje mlađe kolegice - bez riječi je zamjerke za svoju prvu vratarku Marijo Ćaleta, koji s Josipom Petkovićem u Viktoriji trenira vaterpolistice. On je i bivši izbornik. Baš u njegovu mandatu Andrea je dobila poziv za prve pripreme seniorske reprezentacije.