Šibenčanin Dragan Zorica (47), član karate kluba "Osvit 1971", ove je godine dobio prestižnu Nagradu za nesebičan doprinos i zasluge za razvoj hrvatskog karate sporta, koju svake godine Hrvatski karate savez dodjeljuje pojedincima koji su zaslužni za razvoj karatea u Hrvatskoj.
Zorica je nagradu primio iz ruku legendarnog svjetski poznatog karatista Vjekoslava Šafranića i predsjednika Hrvatskog karate saveza Stjepana Čelana.
U ovom slučaju, bez premišljanja, možemo zaključiti da je nagrada stigla u prave ruke. Jer, karate je obilježio Zoričin život. On je gotovo dvije trećine svog života, kako sam kaže, "zaražen" tim sportom.
- Karateom sam se počeo baviti sredinom 80-ih godina. Imao sam tek 15 godina - prisjeća se Zorica svojih početaka.
Zanimljivo, tih godina su u Šibeniku sportski hit bili Šubićevac, Baldekin, ili Crnica. Manje više svi momci htjeli su u nogomet, košarku ili vaterpolo...
- Istina, ali i karate je bio hit. Bilo je puno Šibenčana, mojih vršnjaka, koji su počeli trenirati u to doba. Mene osobno je karateom "inficirao" brat Marijo. Iako je mlađi od mene, on je krenuo s treniznima nešto prije nego ja... i jednostavno sam se zaljubio. Privukla su me kimona, tatamiji... i brojne stvari koje su nama u to vrijeme bile nepoznanica, koje smo mogli gledati samo preko filmova. Toliko sam zavolio taj sport da mi je bilo nezamislivo preskočiti trening u Gimanziji ili u ex "Partizanu". Na žalost, puno momaka iz generacije se raspršilo i otišlo iz karatea - priča Zorica.
I vaš sportski put u karateu naprasno je prekinut. Razlog je bila viša sila - Domovinski rat.
- Najprije sam 89. morao ići u JNA. Poslije godine dana u Skoplju, "skinuo" sam se u ožujku 1990. godine. Već u proljeće 1991. godine priključio sam se postrojbama Specijalne policije. Oko tog odabira kod mene nije bilo puno dvojbi. Ipak, u relativno kratkoj karijeri uspio sam tri puta biti prvak Dalmacije u polusrednjoj kategoriji. Naravno, sve je to bilo prije Domovinskog rata - govori nam.
Karataš u ratu
Prošli ste sva ratišta na kojima su bile postrojbe Specijalne policije. Koliko vam je poznavanje vještine karatea pomoglo u tim teškim trenucima?
- Tom sportu dugujem ogromnu zahvalu. To što sam se karateom bavio prije Domovinskog rata puno mi je pomoglo u profesionalnoj karijeri. Karate vam pruža silno samopouzadnje, mirnoću, mogućnost odlučivanja u kriznim situacijama. Ako se karateom bavite od malih nogu, on vam usadi neke ljudske karakteristike, postane dio vas, nešto s čime živite svakodnevno. Teško mi je govoriti o nekim konkretnim situacijama, ali karate mi je puno puta pomogao u donošenju odluka u kriznim okolnostima. Karate mi je postao način života, ophođenja. Jednom riječju, izgradio me je kao osobu. Ovu prigodu bih iskoristio i zahvalio svim svojim trenerima koji su me učili karateu. To su Tvrtko Pašalić, Zvonimir Cigić i Ante Tanfara - veli Zorica, koji je još uvijek aktivan u MUP-u, a obnaša dužnost zapovjednika Interventne policije u Šibeniku.
Impresivan je i vaš ratni put.
- Kao postrojba bili smo na svim ratištima u šibenskom zaleđu. Sudjelovali smo u Rujanskom ratu, borbama na Šibenskome mostu, na Južnom bojištu, u akciji Oluja na Velebitu... - nabrojao je.
Gdje je bilo najteže?
- Svugdje podjednako! Ipak, najteže je bilo na Velebitu i to zbog teških klimatskih uvjeta - odgovara šibenski sportaš, ratnik i policajac.
Kazali ste kako vam je karate puno pomogao u kriznim situacijama. S obzirom na vaš posao zapovjednika Intervente policije, tih situacija sigurno nije malo...
- Naravno da nije. U svim kriznim situacijama uključeni smo kao postrojba. Do sada smo svaki put u danome momentu donijeli pravu odluku, a rijetko kada imamo puno vremena za razmišljanje. Ali, kada već inzistirate, izdvojio bih epizodu s osiguranja posjeta pape Ivana Pavla II. u Zagrebu 1994. godine. Bez obzira na ogroman broj ljudi koji su bili na središnjoj svečanosti na zagrebačkom Hipodromu, sve je prošlo bez ijednog ozbiljnijeg incidenta. Na moju sreću, ili žalost, baš u jednoj neugodnoj situaciji sam ja sudjelovao. Morao sam primijeniti svoje znanje iz borilačkih vještina i savladati jednu osobu koja je bila iznimno napadna i pokušavala doći vrlo blizu oltara - ispričao nam je Zorica.
Omasovljenje vještine
Dok niste postali zapovjednikom Interventne policije, u Specijalnoj policiji bili ste instruktor borilačkih vještina. Sada svoje iskustvo prenosite mlađim generacijama u KK "Osvit 1971", gdje ste trener.
- Rekao bih da sam se vratio na izvorište. Trenutačno radimo na omasovljenju karatea. Ovaj klub je imao dugu pauzu i sada se polako vraćamo. Pozivamo sve cure i dečke da slobodno dođu pogledati naše treninge utorkom i četvrtkom od 19 do 20,30 sati u dvorani "Ljubica" u Crnici. Ako im se svidi, neka nam se i priključe. U Šibeniku zasigurno ima talentirane djece i gušt je raditi s njima. Lagao bih kad bih kazao da ovi trenizni nisu i meni osobno zadovoljstvo, odnosno vrhunska razbibirga poslije stresnog posla, otkriva Zorica.
Obiteljski ste čovjek. Oženjen, otac troje djece. Među njima se krije i vaš nasljednik. Riječ je o sinu Marinu koji je izabrao malo drugačiji put od oca. Trenutačno je u Irskoj gdje trenira u klubu čuvenog Conora McGregora, majstora mješovitih borilačkih vještina.
- Istina, Marin je počeo trenirati karate u Šibeniku, ali prije deset mjeseci je otišao u Dublin s djevojkom. Tamo su oboje našli posao i kaže da je super zadovoljan. Ima dobru genetiku, trenirao je i nogomet i karate. Sada se upisao u klub Conora Mc Gregora i želi se time baviti. Marin ima 23 godine i može samostalno odrediti svoj životni put, a ja ću mu biti maksimalna potpora - zaključio je Dragan Zorica.