Majka i otac otišli su u Njemačku, a on je ostao! Od odlaska iz Knina odustao je zbog - taekwondoa, sporta u kojemu već godinama pokazuje golem talent, a potvrdio ga je na Europskom prvenstvu u engleskom Manchesteru gdje je došao do svoje prve velike seniorske medalje - bronce. Josip Teskera novi je dragulj Knina, piše HRT.
Od njegova udarca drhti 'pola' Europe! Sam protiv svih! Tako se može opisati Josipov put do uspjeha. Dragan Pinjuh, trener u Taekwondo klubu DIV Knin kaže kako Josip već dvije godine živi bez roditelja koji su otišli trbuhom za kruhom u Njemačku.
- Ja sam rekao - dok mi god tu ništa ne fali, ja ću ostati ovdje i vjerovao sam da mogu uspjeti. I stvarno ne znam kako bi se sad snašao da promijenim sredinu. Znači, da odem do Splita koji je na samo sat vremena odavde ili do Zagreba, a kamoli da idem van Lijepe naše, priča Josip.
Bilo je, a i danas bude teških trenutaka, makar se ovaj 21-ogodišnjak u međuvremenu potpuno osamostalio. Najveći problem nisu mu opasni suparnici, već - skidanje kilograma prije turnira.
- Par puta bi znao u dva sata po noći reći 'mama, nije mi više do života'! Normalno, uhvati ga panika prije natjecanja. Nekad se malo opusti, pojede više. (...) Jednom prilikom je rekao 'ne ljutim se, mama, ti si tu, baš zbog toga da ukažeš ako ja skrenem lijevo ili desno. Normalno, on je dijete još, priča Josipova majka Marina za HRT.
Mladić porijeklom iz Kijeva živi sam. Trener Dragan Pinjuh preuzeo je ulogu 'drugog' oca.
- Kad se tako odvojiš s 18 godina od roditelja ili oni od tebe - ima tu dosta stvari van treninga. Najmanji problem je trening. Ja mislim da sam mentalno jako jak. Kako u borbi i na treninzima, tako i van toga svega, prisjeća se Josip.
- To je odmah bio dogovor i čini mi se da se isplatilo na kraju. Njima je isto stvarno gore OK i financijski je lakše. Jednako tako meni da pomažu, ako nekad nešto zafali, kaže trener Dragan.
Roditelji su ponosni na svoga sina jer Josip, uz treninte - istovremeno i studira na Kninskom veleučilištu. Prošle je godine završio prvu godinu. Bilo je lakše jer zbog COVID-a nije bilo puno treninga, a nastava je bila online. Drugu godinu sada polako 'rješava'. U zadnje vrijeme je bilo teško, bilo je dosta turnira. Teško je, ali izvedivo, zaključuje Josip za HRT.