Velemajstor Marko Livaja i spretni Filip Krovinović pokvarili su Narančastima i Funcutima blagdansko ozračje. Sukrivac je u nešto manjoj mjeri jamačno i sudac Ante Čulina. Njegov kriterij suđenja bio je sve samo ne ujednačen. Pogotovu, kad je riječ o dodjeli žutih i crvenih kartona. Devet žutih i dva crvena kartona zagrebačkog arbitra zaslužuju, nema sumnje, detaljnu analizu.
Šibenčani su, neovisno o tome što je Hajduk djelovao kvalitetnije, svojim pristupom zaslužili bod. Pogotovu, kad usporedimo ne tako davna izdanja Narančastih u duelima s jednako jakim suparnicima (Hajduk, Dinamo). U dvobojima, koji su bili nalik na igre mačka i miša, kad Šibenčani nisu prijetili ni iz prazne puške. Posebno bolna za Funcute je usporedba sa splitskom utakmicom dalmatinskih prvoligaša. Ne toliko zbog glatkog poraza (0:4), koliko zbog mizerne statistike od samo tri prekršaja, načinjenih u Poljudu.
I ni slučajno se ne slažemo s TV-komentatorom, bivšim Hajdukovim prvotimcem Hrvojem Vejićem „da su Šibenčani u igrali grubo u posljednjoj jesenskoj utakmici“.
Sve, ruku na srce, navodi na tezu kako je novi trener Rajko Vidović uz nemalu pomoć prvog suradnika Ivana Božića, šibensku momčad, koja je djelovala bezvoljno i beznadno preobrazio u „prave“ ratnike. Istodobno, povratkom Španjolca Ikera Poza Narančasti su ostvarili barem mali napredak u prijeko potrebnoj pas-igri, bez koje će teško osigurati prvoligaški mir. Uostalom, za razliku od nekih nogometnih mudraca (ili „mudraca“) talijanski internacionalac Gennaro Gattuso nije štedio komplimente na račun šibenske momčadi.
- Samo pohvale igri i pristupu nogometaša Šibenika. Odigrali su dobro, pogotovu, kad je riječ o visokom stajanju u obrambenoj fazi. Nisu se zatvorili u mišju rupu – kazivao je vrlo izravno talijanski trener, kojega pamtimo i kao velikog ratnika na travnjaku.
U tom smislu Talijan Gattuso i šibenski (privremeni) trener Ivan Božić bili su zapravo unisoni.
- U prvom poluvremenu sveli smo Hajduka na jedan, jedini udarac. Ni u jednom se trenutku nismo povlačili ili, ako hoćete, uvlačili u svoj kazneni prostor. Presjekao nas je, dakako, crveni karton. No, nismo gubili nadu ni s igračem manje, vjerovali smo u mogućnost tranzicije. Kao što vjerujemo našim igračima. Mnogi su ih proglasili „drugoligaškim“, a mi ćemo, siguran sam, na proljeće dokazati kako su oni sposobni igrati ravnopravno u društvu najboljih – više nego izravan bio je Božić.
Za dobru pripremu proljeća Šibenčanima je potrebna i brza, ali precizna analiza prijeđenog puta u dvije dosadašnje prvoligaške etape. Suhe brojke govore o različitim učincima trojice trenera, koji su ove jeseni dobili priliku za rad na Šubićevcu. U 11 kola Mario Carević osvojio je 11 bodova, jedan bod u tri utakmice inkasirao je Marko Kartelo, dok je Rajko Vidović u 6 kola utržio 4 boda.
Statistika, međutim, malo vara. Šibenski pad poslije sjajnog i, što kriti, pomalo sretnog starta od 9 osvojenih bodova počinje već za Carevićeve „vladavine“. U 5 preostalih kola prve jesenske etape bivši trener osvojio je samo dva boda u dva mršava remija (Varaždin, Istra) na domaćem travnjaku i katastrofalnu gol-razliku od 1:9.
Iako nerado kritiziramo domaće stručnjake teško se oteti dojmu kako se kratkotrajna „vladavina“ Marka Kartela doimala kao neuspjeli eksperiment s nadarenim trenerom, koji je po mnogim ocjenama odradio dobar posao na stabilizaciju rada u omladinskom pogonu na Šubićevcu.
Iz prošlosezonske juniorske momčad put do dresa prvotimca pronašli su Ganac Morrison Agyemang i još mlađi Lovro Kulušić. Kao pouzdani indikator da nekad bogato šibensko nogometno vrelo, ipak, nije presušilo. No, mala je vjerojatnost da će ostali nadareni juniori moći riješiti nemalih briga stručni stožer Šibenika za nogometno proljeće, koje počinje usred zime, točnije 24. siječnja.
Pomoćni trener Ivan Božić, koji kao šibenski zet i bivši prvotimac dobro poznaje nogometnu problematiku Šubićevcu nije, za razliku od mudre šutnje tijekom natjecanja, pobjegao od javnog iskazivanja potrebe za pojačanjima.
- Nama su potrebna najmanje 2-3 iskusna igrača. Prvenstveno, kad je riječ o veznoj liniji, gdje su nam na raspolaganju nadareni, ali mladi, neiskusni igrači. Trebamo prokušane profesionalce, koji će donijeti toliko potreban mir na sredini travnjaka, te biti generatori pas-igre. Bolje rečeno, igrač, koji će biti produžena ruka trenerskih zamisli na travnjaku. Kao „poslovođa“ – više je nego jasan Božić.
Mogu li se neskrivene šibenske nogometne želje ostvariti u prvoligaškoj stanci, koja je kao nekad kratka ili traje samo jedan mjesec. Kad tome dodamo neizbježna lumpovanja u doba došašća i u razdoblju od Božića do Nove godine, onda su klupsko vodstvo i stručni stožer u nemalom vremenskom tjesnacu. Kao šlager, koji je dosadio svima šibenskim prijateljima nogometa počinje polako smetati svakodnevna priča o „nemogućem šibenskom travnjaku“. Otuda i dodatno pitanje u skladu s ne tako davnim hitom Dražena Zečića „Ima li nade za nas!?“
Šibensku vjeru u bolje proljeće podgrijala je, nema sumnje, informacija da su prije utakmice s Hajdukom podmirena sva dugovanja prema igračima, trenerima i svim djelatnicima Šibenika. Kao dokaz da su priče o dugovanjima bile, ipak, isforsirane. Bolje rečeno, da mi, šibenski novinari prelako iznosimo prljavi (ili na vrijeme neoprani) veš na vidjelo, za razliku od kolega iz drugih sredina. Bez zle namjere ćemo neisplaćenim šibenskim plaćama suprotstaviti podatak o milijunskim dugovima Hajduka, koje nitko nije spominjao, dok predsjednik Ivan Bilić (op.p. porijeklom iz Pakova sela) nije službeno izašao s preciznom cifrom.
Ako se vratimo problematici (pre)kratke prvoligaške stanke, onda vrijedi pitanje „Kome trebaju utakmice po blatnjavim travnjacima u prosincu ili one, koje se odigravaju po nesnosnoj ljetnoj vrućini“!?
Skraćivanje prvoligaške utrke nameće se, stoga, kao nasušna potreba. Je li rješenje u povećanju broja prvoligaša na 12 s tri prvoligaške etape, čime bi se broj kola smanjio na 33!? Ili je bolja varijanta zadržavanje „Lige 10“, ali s dvije etape, te kasnijim ligama za prvaka i „bedake“!? To je, nema sumnje, tema koju valja otvoriti na razini Hrvatskog nogometnog saveza. Pogotovu, kad veći broj utakmica ne donosi i višak prihoda klubovima, ako izuzmemo Hajduka, te donekle Dinama i Rijeku.
U predstojećoj, istina kratkoj stanci trebalo bi otvoriti ne samo ulazna već i izlazna vrata Šubićevca. Čemu gomilanje igrača, koji nisu sposobni krenuti u ljuti, prvoligaški boj!?
- Bolje dva kilograma zdravih nego deset kila „križanih“ jabuka – na duhovit je način jedan Funcut objasnio potrebu za igračkom fluktuacijom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....