Prošlo je 30 godina od prve utakmice Šibenika u HNL-u: ‘S gostovanja smo se vraćali noću da nas ne pogode granate‘

Šibenski prvoligaš ove godine obilježava 90 godina od osnutka. Iako se nogomet u Krešimirovu gradu igrao i znatno ranije, 1. prosinca 1932. godine osnovan je RSD Šibenik, preteča današnjeg HNK Šibenik. Prvu loptu u grad podno Šubićevca donio je Joso Rora-Juras iz Beča 1913. godine, a prije Šibenika postojali su, doduše neslužbeno, klubovi Heroj i Zrinjski. Prva javna nogometna utakmica odigrana je upravo između ta dva kluba 1915.

To je daleka prošlost, ali 90. rođendan nije jedini jubilej koji obilježava šibenski klub. Ovo je i 20. godina da se Šibenik natječe u 1. HNL, s dva dulja prekida u kojima je skliznuo čak i do 3. HNL, ali se uspješno vratio na veliku scenu. Prilično neprimjetno prošla je i 30. obljetnica od prve utakmice Šibenika u HNL-u, koja je odigrana 29. veljače 1992. godine. Šibenik je gostovao na Kantridi u 1. kolu prve (službene) sezone HNL-a, te izgubio 2:0 od Rijeke. Za Šibenik su tada zaigrali: Tafra, Muriqi, Mujakić, Petković, J. Bulat, Bobanović, I. Bulat, Računica, Pešić, Ninić, Vuković. Ušli su još Blažević i Jurić, a u momčadi su tih godina bili Maretić, Đaković, Lađević... Trener te momčadi koja će ostati upisana u anale kluba kao prva koja je zaigrala u prvom prvenstvu neovisne Hrvatske bio je Nikica Cukrov.

Velika većina aktera iz te utakmice i dalje je aktivna u nogometu, bilo u Šibeniku, bilo u drugim klubovima u Hrvatskoj. Primjerice tadašnji trener Nikica Cukrov, koji je danas skaut kluba.

- Trideset godina je prošlo od tada… Davno je to bilo. Čega se sjećam? Iskreno, najviše putovanja do Rijeke koje je trajalo nekih 15 sati valjda, inače traje 3-4 sata vožnje. Bilo je to ratno vrijeme, Šibenik je stalno bio pod granatama, okolica također, išli smo zaobilazno autobusom preko Paga, pa trajektom do Karlobaga i pravac Rijeka. Vraćali smo se noći s ugašenim svjetlima da nas ne bi pogodile neprijateljske granate - prisjeća se Cukrov.

Same utakmice se ne sjeća odveć, bila je to momčad satkana većinom od domaćih mladića, koja je postala prvoligaš zahvaljujući plasmanu u 2. saveznoj ligi, a također i sudjelovala na turniru Slobodna Hrvatska u Istri.

- Mi smo svoj status zaslužili na terenu, a ne administrativno. Bili smo odmah do naših najboljih klubova Dinama, Hajduka, Rijeke, Osijeka, Zagreba. Igrali smo s velikim ponosom, ali iskreno, bili smo u posve neravnopravnim uvjetima u odnosu na druge klubove, posebice one iz Zagreba. Trenirali smo pod granatama, jednom je na treningu na Šubićevcu granata pala na 10 metara od mene. Geleri su "pošpricali" zid stadiona, parkirane aute… Nogomet je bio u drugom planu i najvažnije je bilo pojaviti se tu, zaigrati - kaže nam Cukrov, koji je 1991. i početkom 1992. na treninge dolazio s terena u uniformi HV-a čiji je bio pripadnik, kao i dobar dio prvotimaca. Primjerice Goran Pauk, koji je sudjelovao u nezaboravnoj akciji obaranja neprijateljskih zrakoplova s legendarnim "oba su pala"!

U momčadi koja je istrčala na Kantridi je bilo dosta domaćih mladića, od braće Bulat, vratara Tafre, Petkovića, Bobanovića, Vukovića, Računice, te Crljena, Petrovića, Zorana Slavice…

- Stvarno vrijeme leti, proletjelo je tih 30 godina kao u hipu, iako se puno stvari i ne sjećam. Znam, međutim, dobro da smo te 1992. i 1993. igrali domaće utakmice u Splitu, Solinu, Žrnovnici. Trenirali smo pod granatama, a prvu domaću utakmicu smo na svom Šubićevcu ugostili HAŠK Građanski i slavili sa 3:1 - prisjetio se Zoran Ninić, koji je tada imao 22 godine.

Od te 1992. godine Šibenik je prošao scile i haribde, ostajao prvoligaš dva puta političkim odlukama samog vrha države zbog neravnopravnog statusa u ligi uzrokovanog ratnim djelovanjem. Ispadao je dva puta, ali se i vraćao, prolazio beskućništvo, neimaštinu, skliznuo i u 3. HNL, bio pred bankrotom prije 10-ak godina. Ali i igrao finale Kupa, zaigrao u europskim utakmicama… Da ne govorimo koliko velikih igrača dao Lijepoj našoj, i onih koji su na Šubićevcu vratili status ili ga tek stekli.

Navijači se nadaju da je ono najgore vrijeme ostalo iza i da konačno dolaze ljepši dani za slavljenika iz Krešimirovog grada.