Kad iz splitske nogometne regije na Šubićevac stigne stoper s prezimenom Bilić onda Funcuti mogu samo pucati od zadovoljstva. Počelo je prije 30 i nešto godina sa Slavenom Bilićem, koji se preko narančastog dresa vratio u Hajduk, dospio do reprezentacije. Slijedio ga je Trogiranin Joško Bilić, koji se kratko zadržao na šibenskom travnjaku, ali je ostavio solidan dojam. Danas boje šibenskog prvoligaša brani Dugoraćanin Karlo Bilić, koji je ove jeseni, nema sumnje, baš kao i prethodna dva prezimenjaka, jedan od najpouzdanijih obrambenih igrača Šibenika.
Mnogi Vas smatraju najugodnijim iznenađenjem u igri šibenskog prvoligaša. Od prosječnog drugoligaškog beka prometnuli ste se u pouzdanog prvoligaškog stopera.
- Nije to baš lako objasniti. Mnogi su me nogometni prijatelji uvjeravali da je, ako imaš pristojnu kvalitetu, lakše igrati Prvu nego Drugu ligu. Nisam im vjerovao pogotovu što nisam bio standardni prvotimac u drugoligaškom Šibeniku. Sad mi je posve jasno da su u pravu. U Prvoj ligi je lakše zbog boljih travnjaka, korektnijih i boljih suparnika, koji te motiviraju iz utakmice u utakmice.
Slike iz splitske svlačionice sugeriraju da ste bili posebno motivirani protiv Hajduka u Poljudu.
- Ne bih to rekao. Onolika radost je posve jasna, jer nije mala stvar dobiti Hajduka na njegovu travnjaku. Otuda i tolika euforija u svlačionici. U tom smislu se nisam nimalo razlikovao od ostalih suigrača. Svi smo se pobjedi radovali kao mala djeca.
Kad već spominjete suigrače, većina šibenskih nogometaša igra bolje nego u rangu niže. Je li se dogodio poseban mentalni klik ili je, jednostavno, u pitanju dobar rad trenera Krunoslava Rendulića?
- Već od prve, riječke utakmice shvatili smo da vrijedimo, da Prva liga nije toliki bauk. Logično je da je tome pridonio dobar rad trenera i njegovih suradnika. Prihvaćam nerijetko spominjanu tezu da naša momčad ima prepoznatljiv trenerski rukopis.
Jesu li utakmice s Varaždinom i Slavenom na Šubićevcu i jedini propusti šibenske momčadi u dosadašnjem tijeku prvoligaške utrke?
- Priznajem naše grijehe u tim utakmicama. Uz napomenu da su one bitno različite. S Varaždincima smo odigrali u najgorem slučaju ravnopravnu utakmicu, ali je manjkalo sreće. Bolje rečeno onih nogometnih sitnica, koji nerijetko odlučuju o pobjedniku. Utakmicu s Koprivničanima bih najradije zaboravio. Bili su, jednostavno rečeno, bolji, te kaznili sve naše gluposti. No, ne bježim ni od stava da nam je sreća barem malo vratila dug za sve što je krenulo nizbrdo protiv Varaždinaca na Šubićevcu.
Ni Vi niste briljirali u toj utakmici, posebice kod prvog pogotka gostiju. A gotovo smo Vas htjeli preporučiti izborniku Zlatku Daliću da Vam barem simbolično uputi predpoziv za reprezentaciju protiv Portugala. Kao što je u zadnji tren pozvao Osječanina Milu Škorića.
- Škorić je sjajan igrač. Dokazao se i u europskim utakmicama ranije. Igrao je vrlo solidno i protiv Portugala. Daleko sam ja trenutačno od njegovih dometa. I ne vidim razloga da me se pozove 'pod zastavu'. No, ne odustajem od nade, koja je trenutačno kao insert iz filmskog evergreena 'Moje pjesme, moji snovi'.
Jedan ne baš sretni insert iz Vašeg života govori o Vatrenima, kao vašoj radosti i opsesiji.
- A tko to normalan ne navija za reprezentaciju svoje domovine? U mom se Dugom Ratu navijalo iz petnih žila, kad su Vatreni jurili do srebra ruskom ravnicom. Stvorila se euforija, kakva se teško može ponoviti. Osobno sam bio previše u transu poslije pobjede nad Rusijom. U mojoj se ruci našao topovski udar, ostao sam bez dva prsta.
Za razliku od tog transa, čini nam se, da rado posežete za grubom realnošću. Je li realno i da Šibenik posegne za pojačanjima ili sadašnji igrački kadar može i bez novih igrača osigurati opstanak?
- Nije riječ samo o našoj kvaliteti, kad je riječ o klupskim problemima. Prvotimci su na svojim leđima, ipak, ćutili sve teškoće i zapreke oko dolaska novog vlasnika i ine problrme. Na zadnjim utakmicama silno su nam nedostajali i navijači, koji su nas, primjerice, protiv Lokomotive prosto nosili do pobjede. Ne, nemam ništa, ama baš ništa protiv pojačanja. Svaki pravi igrač dobro bi nam došao. Da se lišimo brige oko golog opstanka, te na jesen smjelo krenemo u borbu za europske putovnice.
Prate li u Vašem Dugom Ratu igre Šibenika?
- Lagao bih, kad bih kazao da u mom mjestu nisu gotovo svi odreda hajdukovci. No, dobrim dijelom i zbog mene, raduju se i uspjesima Šibenika. Kad smo dobili Hajduka u Splitu, nitko me nije zadirkivao ili dobacivao nešto neugodno. Naprotiv, kao po nepisanom su mi pravilu svi čestitali na pobjedi i igri uz komentar 'Bili ste bolji'.
Vaše ste Dugoraćane opisali na jasan, simpatičan način. Što ćete, pak, na kraju razgovora poručiti Šibenčanima, posebice Funcutima?
- Želim im puno sreće i zdravlja u Novoj godini, uz obećanje da ih nećemo razočarati. Uz nadu da će i dalje biti uz nas - završio je Bilić.