Dokapetan Hrvatske Ivan Rakitić otkazao je reprezentaciju. Iz njegova privatnog kruga reći će da je jako umoran, nema energije za još dva tjedna napora, govori se o zatezanju prepona, izbornik je spomenuo i zadnju ložu, te da se jednostavno ne osjeća spremnim koliko je potrebno za tako zahtjevan dvoboj.
No, koliko god to bilo dijelom točno, vjerujući da poznajemo Ivanove “unutarnje monologe” zaključujemo da reprezentaciji nije rekao “NE” ni zbog ozljede ni umora, već što je povrijeđen i ogorčen kao sportaš i čovjek. Da je njegova odluka revolt, zato je uzeo reprezentativni time-out, a bit će dobro ako to nije i konačno ‘zbogom’ Vatrenima. Ovog časa potpuno je otvoreno hoće li više ikad zaigrati ili objaviti oproštajno pismo.
Opet bez trofeja
Konstatirali smo već kako Rakitić nikad u Hrvatskoj nije dobio odgovarajuće priznanje za sjajnu karijeru i briljantne igračke domete. Iako to nije htio javno i izravno govoriti, godinama ga muči, osjeća se podcijenjenim, čak omalovaženim, ne doživljava respekt kakav bi morao imati. Znao se pitati je li to zato što je rođen u Švicarskoj ne Hrvatskoj, što iza sebe nema ni Dinamo ni Hajduk i nije ni u čijoj “štali”.
Paradoksalno je da čak i kad je bio prvak Europe i strijelac u finalu Lige prvaka 2015. godine nije izabran za najboljeg nogometaša Hrvatske nego je Oscar - zahvaljujući glasovima prvoligaških igrača - dobio Luka Modrić. Njegova tada javna kritika medija što u većem broju nisu došli u Berlin na finale zapravo je bila poruka - zaslužio sam da me se poštuje koliko i Modrića i Mandžukića. Jedino su ga Sportske novosti vrednovale nagradom za sportaša godine.
Temperatura 41 stupanj
Nakon Svjetskog prvenstva, na temelju kojeg je uvelike Modrić osvojio Zlatnu loptu, iako će bilo tko teško naći argumente da je Rakitić odigrao imalo manje kvalitetno, Ivan je jedan od rijetkih igrača koji su odradili kompletnu sezonu na visokoj razini. Do polufinala Lige prvaka bio je u borbi za trostruku krunu, a uvjerljivo je osvojio naslov prvaka Španjolske. Međutim, opet nije on dobio trofej za najboljeg igrača Hrvatske i definitivno nije nimalo iznenađujuće ako se zapitao - pa pobogu, što bi se moralo dogoditi da jednom kažu: ove sezone najbolji je bio Rakitić. Što? Igrači HNL-a koji glasaju još jednom su ga ignorirali i čini se aktivirali okidač da se ne pojavi u ovoj akciji. Zlatnu loptu za Modrića u 2018. podržao je i Rakitić, što su mu pojedini u Barceloni i zamjerili jer u Kataloniji postoji samo - Messi. Naravno da oštrica njegova nezadovoljstva nije uperena prema Modriću ili bilo kojem kolegi iz reprezentacije.
Da, Ivan Rakitić je iscrpljen. I od 4237 minuta provedenih na terenu u 54 utakmice, i od stresova zbog ostanka bez Lige prvaka što je bio najveći cilj, i od gubitka finala Kupa, i od stalnih medijskih napisa koji ga guraju iz Barcelone i sele po Europi, ali dojam je da je najviše umoran i ljut statusom u domovini koju je odabrao kad je mogao ostati u komociji Švicarske gdje je bio kapetan reprezentacije u mlađim uzrastima, i u čijem je dresu odigrao 104 utakmice te dao 15 golova.
Znao je imati temperaturu 41 stupanj i igrati kao u polufinalu Svjetskog prvenstva, ali odavno su krenula njegova razočaranja s pojedinim pojavama u hrvatskom nogometu. Još otkako ga je Igor Štimac 2012. godine verbalno išibao i poslao na klupu da bi u momčad uvrstio Josipa Radoševića u utakmici s Belgijom. Od pojedinih njegovih prijatelja znali smo čuti - Ivan Hrvatsku kruhom, ona njega kamenom.
Nakon Svjetskog prvenstva razmišljao je o oproštaju, ako je to učinio Mandžukić mogao je i Rakitić, a samo zbog domoljublja odlučio je ostati. Povijest govori koliko je to bitno za Vatrene. Još u kvalifikacijama za Brazil Igor Štimac dobio je otkaz nakon poraza od Škotske u Glasgowu gdje Rakitić nije igrao. U proteklom ciklusu izostao je iz nacionalne vrste i na Islandu i u Turskoj, tada smo konstatirali - kad nema Rakitića, Hrvatska gubi. Poražena je oba puta, a jedini razlog zašto nije nastupio bio je problem na relaciji s Antom Čačićem.
Zlatko Dalić preporodio je njegovu reprezentativnu karijeru, našao mu novu ulogu. Na prvom razgovoru u Kijevu prije Dalićeva debija Rakitić je gotovo odustao od Vatrenih, izbornik je našao način da mu podigne moral, izvrsno je odigrao i finiš kvalifikacija i Svjetsko prvenstvo, u Rusiji je poveo ekipu da “dobije za Modrića” Dansku na jedanaesterce, realizirao je odlučujuće penale i u tom susretu i s Rusijom, protiv Argentine dao ključne savjete izborniku kako ukrotiti Messija. I bio odličan.
Eskalacija svega
Otkaz koji mu je uručio Rakitić sigurno boli Dalića, on inzistira na obiteljskoj atmosferi i htio je s najjačim kadrom na Wales. Zbog kvalitete, ali i ozračja. No Dalić ovaj put ništa nije mogao napraviti. Ovakva njegova odluka eskalacija je svega što ga tišti godinama i u zadnje vrijeme. I u Barceloni gdje ga zatežu i ne stavljaju na stol novi ugovor, ali prije svega u Hrvatskoj u kojoj on, makar iza sebe ima pet sezona standardnog igranja u Barceloni, i dalje smatra da ostaje negdje sa strane.
Hrvatska protiv Walesa mora bez Rakitića. O njegovoj odluci sigurno će biti napisani brojni tekstovi i podrške i kritike jer je specijalan slučaj. Kad Hrvatska zove treba igrati i zaboraviti sve osobne doživljaje i povrijeđen ego, reći će mnogi kao načelan stav. Jedino tako može i vrijediti slogan “Iznad svih - Hrvatska”, i zato je ovaj otkaz iznenađujući.
Izgleda da vidi sve manje smisla u igranju za reprezentaciju, ali postoji i motiv Europskog prvenstva. Sada je najvažnije da i predsjednik HNS-a Davor Šuker i izbornik Zlatko Dalić odu do Rakitića i sve s njim raščiste. Hoće li dalje igrati ili neće. Dalić je nedavno bio u Barceloni i nije emitirao nikakve naznake problema... Izgubiti ga ne bismo htjeli, ali i on još jednom mora prihvatiti okolnosti kakve jesu. I da u dresu Vatrenih igra za državu i one koji ga vole. A znamo da je takvih puno među “običnim svijetom”.
Ništa veliko Hrvatska godinama nije napravila ako Rakitić nije bio na terenu i treba nam za plasman na Euro i na samom završnom natjecanju. Jer Ivan Rakitić ovog je časa po svim mjerilima, tako i cijeni na Transfermarktu, najvredniji hrvatski nogometaš!