Loš dan “narančastih” ili gruba stvarnost!? S tom dvojbom završili smo gledanje TV prijenosa utakmice Sesvete – Šibenik (1:0). Prva teza ima jasan statistički argument u podatku da je to bila prva ovosezonska utakmica u kojoj “narančasti” nisu zatresli suparničku mrežu. Za drugu je tezu jednako bitan dojam da Šibenčani u sudaru s prgavim domaćinom nisu djelovali kao momčad koja je gladna novog uspjeha, kao i činjenica da se ligaški vrh silno zgusnuo. Da se vodeći Šibenik doima tek kao prvi među jednakima.
Ostalo je prokletstvo
Brine i pogodak što su ga gosti primili na već “tradicionalan” način. Mijenjaju se već nekoliko sezona vratari, srednji braniči i treneri, ali lopte nabačene sa strane ostaju boljkom šibenske obrane. Kao neko nogometno prokletstvo.
Kod jedinoga gola šibenski vratar Đaković se krzmao hoće li izići na centaršut s desne strane, dok je domaći strijelac nadskočio šibenske srednje braniče. Itekako ima smisla rasprava o tome je li uopće postojao taj slobodni udarac za domaćina, kako je svirao Zdenko Lovrić iz Đakova (op.p. sestra mu je udana u Grebaštici)!?
Teško se, naime, oteti dojmu da je prije domaći igrač faulirao šibenskog nego obrnuto. Slavonskom policajcu ne bi usahla ruka ni da je pokazao na bijelu točku u 42. minuti, kad je u kaznenom prostoru povučen Božić (op. p. riječ je o prekršaju koji je vrlo sličan onome, koji je dosuđen za Dinamo protiv Astane, kad se na podu našao Emreli). Međutim, neovisno o spomenutim (ne)spornim odlukama nema smisla alibi za poraz tražiti u suđenju.
Puno je teže saznanje da je igra Šibenika, unatoč terenskoj premoći, bila bezidejna i neefikasna, poglavito u nastavku utakmice. Primjerice, Španjolac Iker Pozo, koji je u Carevićevoj koncepciji zamišljen kao maštoviti razigravač, nije uputio gotovo nijedan opasan, upotrebljiv dugi pas na suparničkoj polovici tijekom 90 “i nešto” minuta.
Igrao je Pozo ziheraški, forsirajući kratka dodavanja, od kojih Sesvećanima nije prijetila posebna opasnost. Već prepoznatljiv šibenski presing na suparničkoj polovici funkcionirao je samo na početku susreta, ali bez ozbiljnijih napadačkih akcija. Nije bilo ni koncentracije Šibenčana u ono malo stvorenih dobrih prilika poslije uspješnih akcija u nastavku. Mahom odrađenih po lijevoj strani, gdje su domaćinu najviše prijetili Ivan Cvijanović i Carlos Torres.
Ostaje tajnom zašto su zamijenjena upravo ta dvojica igrača, a ne, primjerice, Božić, na čiji pogodak iz igre navijači Šibenika čekaju tek nešto kraće nego putnik namjernik, žedan vode u Sahari!?
No, bježimo od mudrovanja generala poslije bitke kao vrag od tamjana, ostavljajući Mariju Careviću i njegovim suradnicima da dokuče tajnu drugog ovosezonskog posrtanja, a još više razloge premoćne, ali posve nemaštovite, pa, što kriti, i neprivlačne šibenske igre.
Otud i dvojba s početka teksta, koja ima uporište i u nemaloj bodovnoj gužvi u gornjem dijelu ligaške ljestvice.
Da je rezultat bio obrnut ili da je u ratničkoj ali, ruku na srce, nekvalitetnoj utakmici minimalnim ishodom slavio Šibenik, na Šubićevcu bi se pred važan susret s Dugopoljem disalo punim plućima ili guštalo u više nego “pristojnoj” prednosti. Konačno, za “narančaste” je prilično bolno saznanje i da su posrnuli tamo, gdje se najopasniji suparnik u borbi za vrh Vukovar sretno i spretno izvukao pogocima u sudačkoj nadoknadi (1:2) poslije vodstva domaćina od 1:0.
Ne vjerujemo, naime, da bi, unatoč visokoj pobjedi na gostovanju u Vinkovcima, ozbiljan pretendent za društvo najboljih mogao biti Zrinski iz sela Jurjevca Punitovačkog!? Njihovo slavlje (4:1) protiv Cibalije samo nam je dodatno podgrijalo dojam iz prethodnog kola da je vinkovački klub ne samo financijski tanak, već da je i momčad igrački nemalo limitirana.
Zašto dodatno potenciramo tezu kako je Vukovar najopasniji suparnik Šibenčanima u borbi za goli vrh!? Prvenstveno, zbog kuloarskih informacija da idući šibenski suparnik Dugopolje nema prvoligaške ambicije.
Neugodna iskustva
No, to ne znači da se momčad iz općine u zaleđu Splita, koju krasi velika gospodarska zona, kani tako lako predati na Šubićevcu. Uostalom, Dugopolje prosto vrvi od iskusnih nogometaša (Ivan Rodić, Špiro Peričić, Marin Ljubičić…), a nije mali broj ni nadarenih, mahom posuđenih zagrebačkih i riječkih igrača iz Dinama, Lokomotive i Rijeke (Luka Ivan Lukić, Bruno Zdunić, Bruno Burčul, Ivan Šaranić…). Uostalom, Dugopolje je već po tradiciji u prošlosti bilo neugodan suparnik “narančastima”. Posebice u sezonama, kad je Šibenik, predvođen trenerima Mirkom Labrovićem i Borimirom Perkovićem, kao i ove jeseni grijao nade u prvoligaški povratak.
Pod reflektorima Šubićevca – utakmica s Dugopoljem igra se u ponedjeljak s početkom u 20 sati – “narančasti”, jednostavno rečeno, moraju dati precizan odgovor na dvojbu s početka teksta.
Obećanje o pojačanjima
Neuvjerljiva igra u Sesvetama samo nas je podsjetila na ljetno obećanje sa Šubićevca kako će se "na zimu posegnuti za pojačanjima, ako Šibenik bude konkurentan za prvo mjesto ili barem među tri najbolje plasirane momčadi". Nije riječ samo o obećanju, već i potrebi da se eventualni povratak u društvo najboljih dočeka s igračkim kadrom, koji neće trebati prevelike promjene. Vrijedi, dakako, podsjetnik da stručni stožer jedva čeka povratak u udarni roster rekonvalescente Marka Điru i Ivana Delića.