Teško su se pronalazile lijepe riječi za igru Hrvatske nakon poraza od Engleske u jučerašnjem susretu na Wembleyju. Doduše, utakmica je mogla završiti remijem, ali bilo je jasno da su domaćini bolja momčad i da „vatreni” gotovo nemaju šanse uzeti tri boda na početku Eura.
Dominacija Engleza najviše se ogledala u zadnjoj trećini terena i načinu na koji su do nje dolazili. Ako pogledamo postotak posjeda, Southgateova momčad nije značajno dominirala. Engleska je imala 52% vremena loptu u svojim nogama, a Hrvatska 48%, dok su i u udarcima na gol obje ekipe bile poravnate (svaka po osam). Uz sve to, najčešća linija dodavanja kod Engleza bila je ona između Tyronea Mingsa i Kierana Trippiera (21), a druga između Mingsa i Stonesa (16) - dakle, braniča.
Zbog toga ne možemo govoriti da su Englezi bili previše uvjerljivi, bez obzira na pritisak koji su stvorili u prvih 15-ak minuta utakmice, a koji je iznjedrio Fodenovu vratnicu i jedan dobar pokušaj Kalvina Phillipsa. No, razlika je bila u tome što su njihovi napadi djelovali opasno, dok je Dalićeva momčad u ofenzivi djelovala jalovo i nije uspjela stvoriti nijednu izglednu šansu.
Jedan od glavnih razloga za to bila je uloga koju je Dalić namijenio Anti Rebiću. Hrvatski izbornik odlučio je Milanovog igrača staviti u vrh napada umjesto Bruna Petkovića, ali mu je ideja bila da odigra praktički onu ulogu u kojoj je Dinamov napadač najbolji. Rebić je u fazi napada stajao visoko i prvenstveno imao zadatak zadržati loptu okrenut leđima prema golu i dobiti duel. No, to nije ono u čemu je Rebić najjači, a s obzirom na to da se često nalazio u duelu s fizički sjajnim Mingsom, njegov učinak sasvim je izostao. Od šest duela u kojima je sudjelovao, dobio je samo dva, dok je u 70. minuta provedenih na terenu uputio 13 dodavanja, od kojih je samo šest bilo točnih.
Ni druga Dalićeva ideja nije urodila plodom, iako je od starta bilo teško shvatiti kako bi trebala. Andrej Kramarić krenuo je s pozicije desnog krila, a s obzirom na njegove karakteristike bilo je jasno da neće tražiti ni dubinu ni širinu, već da će se prvenstveno spuštati u sredinu po loptu. To bi imalo smisla da je Hrvatska uspijevala zaprijetiti kroz igru u posjedu, ali kako su „vatreni” bili najopasniji po bokovima, zaista nije imalo smisla na poziciju desnog krila postaviti čovjeka koji nije igrač prostora i koji usto nije defenzivno odgovoran.
Njegovo sporo vraćanje u obranu i općenito indolentno sudjelovanje u defenzivnoj fazi često je dolazilo do izražaja i stvaralo probleme Hrvatskoj. Najočitiji primjer toga dogodio se u 37. minuti, kada je ostao visoko i nije zatvorio ogroman prostor koji se otvorio u sredini kada je Modrić ispao uz desnu aut liniju. Moguće je da je Dalić tada dao instrukcije svojoj momčadi da se brani u 4-4-2, ali teško je zamisliti da bi Modrić i cijeli vezni red onda tako naivno ispali. Ni u fazi napada Hoffenheimov igrač nije puno doprinio. S obzirom na Modrićevu ofenzivniju ulogu, Kramarić ga je često „gušio” svojim spuštanjem i limitirao mogućnosti Hrvatske po desnoj strani na isključivo traženje Vrsaljka u širinu.
Što se tiče hrvatske obrane, tu stvari od početka nisu funkcionirale. Englezi su bez problema prebacivali zadnju liniju Hrvatske dugim loptama, a iako je Dalić rekao da su sedam dana vježbali situacije u kojima je cilj bio da stoperi ne ispadnu, Domagoj Vida često je nepotrebno napuštao svoju poziciju i „plivao”.
Iako je Southgateova ekipa stvorila nekoliko šansi, Englezi su do pobjede došli zahvaljujući jednoj jednostavnoj okomitoj akciji koja im je prošla zbog toga što im je ostavljen ogroman prostor u sredini. Kovačić je u začetku akcije domaćina pomalo nepotrebno izašao visoko na Stonesa i ostavio ogroman prostor iza svoj leđa u kojem se Phillips našao sam. Gvardiol nije bio uspješan s uklizavanjem, Ćaleta-Car je izašao u Phillipsovo zatvaranje, Vida ispratio Kanea, a Vrsaljko presporo suzio prostor i zakasnio blokirati Sterlinga.
Zbog međusobnog "gušenja" Modrića i Kramarića, te Rebićevog nesnalaženja, Hrvatska je uglavnom bila opasna preko lijeve strane po kojoj su ordinirali Gvardiol i Perišić, dok su se pokušaji s desne strane uglavnom svodili na Vrsaljkove ubačaje. Gvardiol se dobro kretao u fazi napada i potencijalno je predstavljao opasnost za Engleze, ali nažalost, samo potencijalno. Kada bi se doveo u dobru situaciju često bi pogriješio u primanju lopte ili dodavanju, dok se u nekoliko navrata on mogao puno bolje iskoristiti. Znalo bi se dogoditi da se otvori međuprostor u koji bi se Rebić mogao spustiti i prolsijediti loptu za Gvardiola, a Perišić ući centralnije i tako otvoriti prostor za njega na krilu, ali "vatreni" takve situacije uglavnom nisu prepoznavali.
Još jedan očiti problem u fazi napada bila je i nekompatibilnost karakteristika veznih igrača s onima napadača, što je naglasio i Ivan Jurić u svojoj analizi za 'Slobodnu'.
- Za napad koji voli igrati na kontre, ne paše mu tiki-taka vezni red - rekao je trener Torina.
I Perišić i Rebić su primarno igrači prostora, a vezni red Hrvatske već je tradicionalno spor u ofenzivnoj tranziciji. Ali čak i uz tu činjenicu, Hrvatska bi gotovo sigurno izgledala bolje da Kramarić i Rebić nisu dobili uloge koje im definitivno ne odgovaraju.
Izgubiti na otvaranju prvenstva od domaćina koji su objektivno kvalitetniji nije strašno, ali zabrinjava nemogućnost Hrvatske da stvori izglednu šansu protiv ekipe koja je daleko od nepogrešive. Realno, Dalićeva ideja nije ni mogla uspjeti, jer niti je Kramarić dobar krilni igrač za ekipu koja neće značajno dominirati posjedom, niti je Rebić dobar centralni napadač kojemu će primarni zadatak biti zadržati loptu okrenut leđima prema golu.
Srećom, imamo još dvije utakmice, a u sistemu turnira u kojem dalje prolazi 16 od ukupno 24 ekipe ima vremena za napredak i rast. Nadajmo se da će Dalić u nastavku Eura vući logičnije poteze.