Trče Mirlovčanke za balunom da ih okom pratit ne možeš

Dan žena i to međunarodni, a one ne propuštaju trening. Ma ne može ih, kažu, ništa spriječiti osim ozljede ili bolesti. Ne zna se koja je ljepša, pa se uhvatile baluna i trče za njim da ih okom pratiti ne možeš! Mlade, od 14 do 22 godine, pa kako i ne bi.



- Žensko, pa igra nogomet. Umjesto da ste se uhvatile nekog drugog "ženskog" sporta, kao recimo...rukometa, košarke, plivanja...i nisam dalje znala koji sport navesti. Pokušala sam zbuniti djevojke, ali bez uspjeha.
- Ma koji drugi sport. Mali nogomet ja zakon. Imam dva starija brata i nekako sam uvijek s njima igrala na loptu, a što drugo nego nogomet. Trenirala sam ja i karate dvije godine, ali nogomet mi je uvijek bio prva ljubav. Za Mirlović igram mali, a veliki nogomet za splitski "Marijan", oglasila se Anđela Rajčić i na pitanje kako to sve stigne sa sigurnošću rekla - za nogomet sve! Njezina majka Nada je tajnica kluba, sportski tip, i sama je igrala nogomet. S njom u društvu su bile Mira Petković iz Vrpolja  i Hrvojka Slavica iz Šibenika, čije kćerke Antonija i Buga također igraju za Mirlović Zagoru, ali i za ŽNK "Marijan".



A gdje su očevi?
- Tate u ovom slučaju nemaju nikakvu ulogu. Tata ne prati ništa i nema veze s ovim. Mama je najveća podrška, odgovori Anđela.
- Da nije nas mama ne znam kako bi cure dolazile na trening, ali ne damo se, dodaje Nada. Eto, bio je to još jedan dokaz na sam Međunarodni dan žena da su žene iz Zagore emancipirane i ne trebaju tutore. Mame su mame, ponosne na svoje nogometašice, dolaze s njima na treninge, odlaze na utakmice. A imaju i zašto. Igraju u prvoj Hrvatskoj malonogometnoj ligi za žene, nedavno su na posljednjem turniru u Zagrebu u postigle nevjerojatne rezultate, upisale su sve tri pobjede i drže šesto mjesto u ligi.



Cure su talentirane, ambiciozne, vrijedne i zaljubljene u nogomet, marljivo treniraju u lošim uvjetima – na betonskom igralištu pored škole u Mirlović Zagori i po kiši, suncu i buri. U školskoj dvorani na Meterizama su privremeno, dva puta tjedno su dobili termin za trening, a do kada će to trajati ne znaju.
Hvale ih i trener Joško Nakić i predsjednik kluba Ive Nakić koji se na sve moguće načine snalaze kako bi zbog malog budžeta klub opstao i napredovao. Cure nemaju nikakvu naknadu, same financiraju putovanje, kupuju opremu....Ako se Ive na snađe i ne pridobije nekog sponzora ili donatora, jer s 10.000 kuna koje godišnje dobiju iz proračuna općine Unešić je premalo. Sad kad pronose ime svojeg sela diljem Hrvatske, općine i županije, red bi bio da ih se u tom financijskom dijelu drugačije gleda.
Poštenije kod raspodjele sredstava za sport.



Ne zato što su žene – nego zbog toga što su jedini ženski malonogometni klub na području županije, jedan među najuspješnijima u Hrvatskoj, klub s puno potencijala, volje i planova. No, o tomu ćemo opširnije pisati u "Šibenskom listu" slijedećeg tjedna. I za sve što čine, na Dan žena u 22 sata kad je trening počeo, njihovi muški članovi su ih ugodno iznenadili – dobile su ne poklon ružu, kao i njihove majke, a bilo je slatkiša i sokova. Majka Nada je, a kažu nam da to čini uvijek kad idu na put, spremila fritule. Mirlovčanke, samo naprid, ne dajte se!