Funcuti ispali iz prve lige: donosimo tri razloga zbog kojih Šibenik 1983 nije izborio opstanak u eliti

Šibenski Narančasti nisu uspjeli izboriti ostanak u Prvoj futsal ligi. Porazom od Osijeka na Baldekinu završili su ove kvalifikacije, te će sljedeće sezone u konkurenciji sa Splitom, Murterom i ostalim drugoligašima sa juga tražiti put za povratak među elitu. U posljednjem kolu Funcuti su odlučivali sami o svojoj sudbini, jer im je u goste stigao vodeći Osijek, momčad kojoj su Narančasti u dvorani na Zrinjevcu odnijeli bod, iako su bili blizu potpunom uspjehu, no ovoga puta Osijek je slavio, ruku na srce, zasluženo.

Tijekom cijelog tjedna u gradu se stvarala atmosfera za ovaj susret u kojem je Šibeniku 1983 igrala samo pobjeda. Poznati sportski djelatnici pozivali su na Baldekin, koji je bio dobro popunjen, a Funcuti su svojom pjesmom od prve minute davali ton šibenskoj igri. Od samog početka u igri Narančastih osjetio se grč, a posebice teško je bilo s obzirom da su gosti igrajući zonu i vrebajući brzu kontru imali nešto lakši posao, s obzirom na ozljedu Franje Matkovića, organizatora igre kod Šibenčana, koji je tek u igri sa vratarom igračem stupio na parket.

Doduše niti gosti nisu bili kompletni, no njihovi nositelji igre Lima, Pandurević i Šalaj bili su tu, i upravo oni su bili najveći problem Šibenčana. Šibenčani su otvorili sa raspoloženim Wellingtonom, koji je u 4. minuti svladao Živkovića, ali se ispriječila greda, da bi samo minutu kasnije Živković zaustavio njegov odličan udarac, šteta što je samo minutu kasnije došlo do ozljede Wellingotna koji je pokušao igrati i dalje, ali se vidjelo da vuče nogu.

Gosti izdržali pritisak

Utakmica se otvorila u 12. minuti kada je nakon jedne lijepe akcije sa desne strane Jurić poentirao za šibensko vodstvo. Vjerovali smo tada da će u igri gostiju doći do pada, poglavito zbog fanatične atmosfere koji su stvarali šibenski Funcuti, no umjesto toga uslijedio je preokret. Već u istoj minuti gosti brzom polukontrom poravnavaju preko Šimašeka, da bi tri minute kasnije Gelo donio i vodstvo Osijeku.

Osječani su bili bolji protivnik

Nikša Stipaničev/Cropix

Kada je Pandurević u nastavku pogodio za 1:3, Prva liga bila je sve dalje. Teo Strunje tada poziva minutu odmora i u posljednjih deset minuta kreće sa igračem vratarom. Tu ulogu preuzeo je ozlijeđeni Franjo Matković, koji je pokazao koliko je nedostajao igri Narančastih u ovom susretu. Šibenik je stvarao šanse koje su redom promašivali Šućur, Kosor i Škugor, no upravo Škugor je pogotkom vratio nadu, da bi dvije minute kasnije Pandurević slučajno između dvojice neodlučnih Šibenčana pogodio praznu mrežu, a onda i Damjanović koji je doslovce ispucao loptu koja je na njegovu sreću više slučajno nego htijenjem završila u mreži za 2:5.

Niti to nije ugasilo nadu domaćih koji i dalje igraju sa vratarem, da bi uz niz promašenih prigoda ipak golovima Šućura i dva puta Kosora došli do poravnanja. Ostalo je još dvije minute nade za Narančaste koji su i u tom periodu opasno prijetili, da bi se Živković u gužvi dočepao lopte koju je iz ruke ispucao i pogodio praznu mrežu za konačnih 5:6 i veliko slavlje gostiju za povratak u elitu. Narančastima ostaje žal za propuštenim.

Nakon susreta igrači Šibenika buljili su u prazno, svjesni da su dali sve od sebe, no Prva liga je za njih gotova priča, stoga se sa razlogom moramo upitati je li zaista moralo biti tako. Šibenčani su tijekom cijele sezone imali problem sa obranom, no u ovom susretu pobijedila ih je momčad koja je u svojoj igri imala glavu i rep, momčad koja je znala po što je došla na Baldekin. Očito je da su jako dobro skautirali igru Narančastih, koji su se mučili na svaku postavljenu zonu, a kada u svojim redovima imate brzance kao što su Pandurević i Lima, onda je puno lakše doći do cilja. Osječani su uz tri pogotka sa svoje polovice na igru sa igračem vratarom, postigli i tri lijepa gola iz kontri na drugu vratnicu, što dovoljno govori o njihovoj igri.

- Ja moram čestitati Osijeku na plasmanu u prvu ligu. Također moram reći da smo mi podbacili, jer se nismo držali dogovora iz svlačionice. Znali smo da opasnost dolazi iz njihovih kontri i polukontri, govorili da ne smijemo gubiti lopte u prvoj zoni, nismo imali strpljenja u organizaciji napada, težili smo zadnjem pasu iz kojega su oni slagali te svoje kontre.

Zadnjih deset minuta smo preuzeli rizik i vratili se u utakmicu, ali jednostavno nismo imali snage, a rekao bih ni kvalitete da napravimo preokret. Mislim da ova momčad zaslužuje Prvu ligu, klubu sa ovakvim navijačima mjesto je u eliti, ja im se ovim putem ispričavam - tužno je završio svoj monolog Teo Strunje.

Funcuti su okupirali tribinu

Nikša Stipaničev/Cropix

Osječki pozitivan primjer

Za Šibenik 1983 sada je prijelomni trenutak. Dosta je bivših prvoligaša nestalo sa scene, no upravo je Osijek primjer da se upornim radom kako uprave, tako igrača i svih vezanih uz njega može vratiti u elitu i dokazati da im je tu mjesto. Ovaj krucijalni susret presudila su tri faktora.

Faktor 1: ozljede. U najvažnijem tjednu ozlijedio se Franjo Matković, koji je jedini iskazao organizacijsku kvalitetu. Očekivala se pomoć od Josipa Jurića, no njegov pristup i mogućnost treninga pokazali su da je futsal profesionalizam kojem se on nije posvetio. Wellington koga se čekalo, taman kada je preuzeo dirigentsku palicu se ozlijedio, u nastavku susreta nije bio ni sjena igrača iz početnih minuta.

Faktor 2: sreća. Greda Wellingtona, niz propuštenih prigoda u čemu je prednjačio prvi strijelac lige Šućur i tri više nego sretna gola kada su Šibenčani pritiskali pokazatelj je da Narančasti nisu uspjeli isprovocirati sreću da bude na njihovoj strani, a bez sreće nema ni dobrog rezultata.

Faktor 3: kvaliteta. Šibenik u ovom trenutku nema igrače poput Pandurevića ili Lime, koji mogu biti prevaga, koji su realizatori i kreatori, koji su spremni preuzeti odgovornost i koji su svjesni svoje kvalitete. Upravo to je odlučilo ovaj susret u kojem je bolja momčad izborila elitni razred, a o sudbini Šibenika 1983 odlučivat će potezi uprave tako da će se već sa rosterom za drugoligašku sezonu znati hoće li iz onog poznatog šibenskog dišpeta krenuti ponovno u borbu za elitu ili će se zadovoljiti sa prosjekom igranja u Drugoj ligi, jer kad je hrvatski futsal u pitanju, kaže se da je puno teže izboriti Prvu ligu nego ostati u njoj, a Narančasti, na žalost, nisu potvrdili to pravilo, zbog toga sada moraju ispočetka.