Uoći početka druge utakmice finalne serije doigravanja za prvaka u zadarskom Višnjiku dodijeljena su priznanja najboljim igračima HT Premijer lige u sezoni 2020/21. Laskavo priznanje za MVP-a lige otišlo je u ruke Henrika Širka. Posve zasluženo.
Dvadesetosmogodišnje krilo igrač je Gkk Šibenke, i uz Amerikanca Freemana i Crnogorca Mikovića bio je dio vodećeg terceta narančaste momčadi ove sezone. Širko je uoči početka nove sezone doveden kao veliko pojačanje za Šibenku što je svojim igrama i potvrdio.
-Fenomenalna je stvar za mene što sam bio najkorisniji igrač sezone, a posebno što sam to ostvario u dresu matičnog kluba – kazao nam je na početku razgovora uvijek posve otvoren i direktan Širko.
No, malo se zna da je ovaj po mnogo čemu osebujni košarkaš zamalo napustio Baldekin na sredini sezone.
- Moram biti iskren i reći da su se na početku sezone od mene tražile neke stvari koje nisam želio iznijeti u javnost. Naime, ja sam imao ugovor do Božića, i usprkos nekim pritiscima ja sam zbog mira u kući odlučio čvrsto ostati na Baldekinu do kraja sezone. Iskreno, nisam imao namjeru to.
Po Širku jedna je utakmica sve dvojbe prelomila.
- Pobjeda protiv Splita je digla cijelu momčad, pa tako i mene. Vidio sam kako je sve to utjecalo na ekipu. Atmosfera u ekipi i klubu se jako podigla, i meni se to svidjelo i odlučio sam definitivno ostati cijelu sezonu. I, eto to se na kraju isplatilo, i nagradilo me.
Širko je dijete Baldekina, Funcut u duši ali tek u 28.godini je zapravo dobio pravu priliku zaigrati u najdražem dresu.
-Neke se stvari proteklih sezona nisu poklopile, ali ova uprava je očito mene željela jako i uspjeli su. Naravno da mi je drago zbog toga, i bilo bi mi drago ostati i dalje u Šibeniku. Prošao sam dosta toga u karijeri, ali ova najteža pandemijska godina mi je svakako najdraža u karijeri. Ali, moram reći da sam imao potporu igrača, trenera i kluba. Kao velikom emotivcu Širku je silno nedostajao onaj poznati navijački zanos s Baldekina, pjesma i navijanje Funcuta.
- Silno mi je žao što navijaèi nisu mogli biti na tribinama. Eto, i Miković i Freeman koji su igrali i branili boje kluba kao da su oni ponikli na Baldekinu nisu također to osjetili i žao mi je. To bi bila sasvim neka drugačija priča. Ali, šta je tu je. Kako nama, tako i drugima, ali atmosfera na Baldekinu je uvijek posebna, inspirativna.
Šibenski apetiti sežu mnogo više od 8. mjesta, borbe za ostanak. Kako je Širku igrati u ekipi koja se mora zadovoljiti s takvim ambicijama?
- Jasno mi je da navijači i javnost koja navija i voli Šibenku, zbog tradicije, povijesti će reći kako je 8. mjesto loš rezultat, i da ih nipošto neće zadovoljiti. I, teško im je kontrirati. Međutim, toliko smo peha imali, nekoliko odlazaka u prisilnu izolaciju, ozljede, dva odlaska igrača pod nož. Nedostajalo je i sreće u nekim utakmicama, iscurili su neki koševi s obruča za pobjede. Presudili su neki detalji koji su odlučili hoćemo li biti bolje plasirani, boriti se za neko bolje mjesto u play-offu ili biti dolje. I, usprkos svemu uspjeli smo osigurati ostanak i na vrijeme osigurati play-off, što je po meni nakon svega ipak dobar rezultat. Ponavljam, nije lako navijačima koji su mislili na početku sezone da će to biti show, kada su vidjeli imena, roster…Razumijem ih, za njih je ovo 8.mjesto razočaranje. Ali, kada počne sezona uvijek se može dogoditi nekakav preokret i sve može otići u drugom pravcu. Mogli smo imati i jači roster, imati puno jače face u njemu pa se moglo jako podbaciti. Za mene je ovo ipak realnost. Glavnina tereta rezultata i igre pala je ipak na leđa trojice igrača, što se ogledalo i u statističkim pokazateljima na kraju sezone.
Je li možda nedostajao doprinos i dijela ostalih u ekipi?
- Nas trojica smo se najviše od svih satrali…Igrali smo stalno po 35-40 minuta. I, ne zato jer smo mi kvalitetnijih od ostalih igrača, ali mi smo to htjeli. Bilo je slučajeva kada su neki igrači u ekipi bili bezvoljni, da im nije uvijek bio voljni moment na visini, nisu grizli. Ali, većina je dala onoliko koliko je mogla u tom trenutku. Za mene je ovo bila najteža sezona u karijeri, jer sam igrao pod velikim pritiskom, bila su velika očekivanja od mene. Morao sam voditi ekipu na parketu, uz trenera koji mi je pomogao, ali i ja njemu. Nekad mi je bilo teško kada sam vidio da ga neki igrači ne poštuju, pa sam napravio neku scenu. Svi su dali koliko su mogli, ali to je njihov maksimum. S tri igrača se ne može igrati. Često nas je bilo samo šestorica na treningu, pa smo zvali juniore, kadete da možemo skupiti 10 igrača. Nikada nismo znali tko će se pojaviti na utakmici. Nekad je to bilo fantastično, kao kada smo dobili Splita i Cibonu, a nekada je to bilo negledljivo, jer se nije moglo.
Kako MVP lige gleda na budućnost kluba, naveliko se govori o promjenama, o dolasku Slavena Rimca na klupu, zaokretu u djelovanju šibenske košarke?
- Kao prvo smatram da je bilo nekorektno tijekom sezone izaći u javnost, u medije s pričom o dolasku novog trenera, novih igrača. To je za nas igrače bio samo dodatni pritisak, bože sačuvaj s moje strane gledišta. Može se pisati, pričati da će doći taj ili taj, ali dokle god se taj novi trener ne pojavi i predstavi neće se znati. Novi trener će vjerojatno imati svoje ideje koje nove igrače želi dovesti. Tako da se ne može daleko gledati u novu sezonu, jer praktički ni ova još nije gotova. Naravno da uprava radi svoj posao, da slažu priču za novu sezonu, i vjerujem da rade najbolje što mogu. Ja kao Šibenčanin sigurno želim da se klub stabilizira, ustroji i da krene napokon jednom prema gore. Uvijek ću dati podršku za takve projekte, i uprava će morati stajati iza svoga projekta. Neće im biti lako jer vrijeme brzo leti, tržište je neumoljivo.