Poslije ispadanja iz Prve lige slavnoj Šibenki ljeta 2010. godine nije bilo spasa. Ne samo zbog pada u niži rang, već nagomilanih dugova. Nije bilo ni dobre volje oko sanacije kluba. Naprotiv, oko "posmrtnih ostataka" potonulog prvoligaša motali su se različiti prosci s ne baš jasnim, ali ni sportskim namjerama. S viškom interesa, a manjkom emocija. Realno, jedini bitni čimbenik u tim trenucima predstavljala je Škola košarke "Dražen Petrović". Istodobno, pojavio se novi drugoligaš "Jolly JBS", koji će nekoliko sezona poslije donijeti šibenskoj košarci poseban gušt gradskog rivaliteta.
Iskrene šibenske emocije ćutile su se, ruku na srce, jedino kod kluba, što je nosio ime "Šibenik Starigrad", a u kojemu su konce vukli dva veterana Jeronimo Šarin i Josip Klisović. Bilo im je puno lakše, kad im se kao gradski vijećnik i (budući predsjednik kluba) pridružio Ante Gaćina. Kao zakleti Šibenčanin ruku im je pružio i ondašnji gradonačelnik dr. Ante Županović. S nešto novca i toliko potrebnim terminima za trening.
Mučan put
A sportski put je bio težak, mučan. Slavna Šibenka našla se u konkurenciji s momčadima iz Trilja, Sukošana, otoka Ugljana…U B-1 ligi. Tko zna bili uspjeli u nakani da uđu u viši rang da u odlučnoj utakmici u Preku protiv Otoka Ugljana nije sa 16 koševa uskočio veteran – trener Jeronimo Šarin?
Pobjedu (89:82), osim Šarina, ostvarili su još Mijalić (7), Banić (12), Petković, Gović (8), Rubelj, Boljat (2), Čičin-Šain (4), Gulin (2), Maleš (16) i Širko (22).
No, šibenski bi košarkaški tunel bio još dugo mračan da se u njemu nije pojavilo tursko svijetlo.
- Turska Dogus grupa se odlučila usidriti u šibenskoj luci. A ja sam im preporučio da budu sponzor Baldekinu – kazivao nam je proslavljeni Neven Spahija jedne zimske večeri u Istanbulu, dok je bio trener Fenerbahčea.
No, ni turski novci nisu pomogli da se Narančasti već iduće sezone vrate među prvoligaše. Pretekao ih je Poličnik, koji je na Baldekinu zapamćen i po neviđenom ekscesu. Točnije, brutalnom nasrtaju košarkaša Šime Buterina na splitskog suca Damira Basarića u trenutku, kad je Šibenka u derbiju vodila sa 65:55. No, možda je neuspjeh u prvom pokušaju dodatno stabilizirao klub i momčad. Novo prvenstvo vratilo je Baldekinu ne samo prvoligaški status, već i atmosferu, koja je mirisala na dane slavne Šibenke. Među 2000 gledatelja, koji su dobro napunili dvoranu u derbiju Šibenka – Sonik Puntamika (90:78) rame uz rame našli su se mladi Funcuti, te šibenske košarkaške legende Željko Marelja, Ivan Medić…
Evo momčadi, koja je praktički izborila prvoligaški status u toj utakmici: Junaković (28), Badžim, Grubišić, Mišić (3), Kalpić (3), Bašić (17), Blaće (2), Grgat (18), Vukičević (4), Čičin- Šain (17), Sandrić, Šamadan (6).
U suparničkom taboru sa 27 koševa briljirao je Teo Petani, koji će koju godinu poslije biti dirigent navijačkom zboru u slavlju prvoligaških pobjeda na Baldekinu.
Sjajna atmosfera
Poslije uspjeha na emotivan se način oglasio već spomenuti Neven Spahija:
- Tradiciju i ljubav, koja se prema košarci njeguje u Šibeniku, ne može nitko zatrti. Uvjeren sam da je 2000 ljudi na drugoligaškoj utakmici rekord u posjetu, koji će se u A- 2 ligi teško srušiti.
Kako je i Jolly JBS u međuvremenu postao prvoligaš, iduće sezone će Baldekinu donijeti neviđeni gušt gradskog rivaliteta, koji je, što kriti, u pojedinim trenucima uvelike i nepotrebno prelazio sportske granice.
"Ćutio se duh stare Šibenke. Funcuti su priredili sjajnu atmosferu. U gledalištu se sjedilo i na skalinama." To je samo dio rečenica, kojima je sportski tisak popratio prvi šibenski derbi. Preciznije, pobjedu Šibenke (73:61), u čijim je redovima sa 27 koševa briljirao iskusni centar Ljubo Šamadan.
Plasman u doigravanje za prvaka postao je od te sezone lijepa navika Narančastih. Slično je bilo i u idućem prvenstvu, kad je još jednom visoko (86:70) nadigran Jolly JBS. Vrijedne bodove izborili su Radovčić (3), Badžim (7), Mišić (9), Kalpić (4), Bašić (17), Blaće (4), Marciuš (8), Vukičević, Španja, Šamadan (8), Petani (1), Vrkić (25).
Krenula je i priča o nadarenoj šibenskoj mladosti: Radovčić, Badžim, Kalpić, Vrkić… S petim mjestom u Ligi za prvaka Baldekin se ponovno približio hrvatskoj košarkaškoj eliti. Dovoljno, da natjecateljski apetiti počnu polako opet rasti.
No, pegula za pegulom pratila je Narančaste u idućoj sezoni. Kad se činilo da je sve krenulo u pravom smjeru, jer je stvoren snažan tercet Petani – Badžim – Krajina, potonji je morao "pod nož". Operirao je križne ligamente koljena, te prisilno pauzirao šest mjeseci. Potom su slijedile ozljede dirigenta Petanija i mandalinskog snajpera Bašića. Uzaludan je bio pokušaj da se problem borbe pod obručima riješi centrom Georgiosom Diamantakosom. Gorostasni Grk prijetio je suparnicima iz prazne puške. Pritajene ambicije da se izbori plasman u Regionalnu ligu rasplinule su se kao mjehur od sapunice.
Gradski derbi
Narančastima je posebno teško pao poraz (70:83) u gradskom derbiju s Jolly JBS.
- Prvi put otkako sam trener Šibenke nemam riječi, kojima bih objasnio svoju ljutnju. Sramota je jedina riječ, kojom se može opisati naš nastup u prvih 20 minuta gradskog derbija. Kazao sam namjerno "nastup", jer to ne mogu nazvati igrom- grmio je trener Šarin poslije utakmice.
Jedinu utjehu u Ligi za prvaka Šibenčani su našli u pobjedi (90:84) nad splitskim susjedima, kad je Bašić uvalio 28 koševa. Šibenski dres u toj utakmici nosili su još Radovčić (3), Šarić, Andabaka (8), Nakić, Blaće (4), Paić (7), Španja, Blažev, Vrkić (10), Petani(8).
Prevarili su se oni, koji su pomislili da će zajednička organizacija finalnog turnira Kupa Hrvatske na Baldekinu značiti i početak puta k fuziji dva šibenska prvoligaša, koja se činila razumnom u sportskom i financijskom smislu. Iako su Narančasti pokleknuli nesretno već na prvoj stepenici protiv Cibone, atmosfera na turniru je bila izuzetno sportska.
- Gušt je bilo igrati protiv Šibenke na Baldekinu. U atmosferi, u kojoj navijači nisu bili na našoj strani, ali koju sam doživio na najbolji način – oduševljeno je pričao aktualni hrvatski izbornik, a ondašnji trener Cibone Damir Mulaomerović.
Komplimenti, koji su pljuštali sa svih strana, nisu puno pomogli Narančastima da ostvare svoj san o povratku u Regionalnu ligu.
Iako su usred sezone čelnici HKS-a službeno izjavili "kako će za plasman u u ABA ligu biti presudan poredak u regularnom dijelu prvenstva Hrvatske", Vranković, Rađa i ostali posegnuli su za starom izrekom "Ja reka, ja poreka". Iako je Šibenka sa sjajnim pojačanjima (Ivanov, Halilović, Siriščević, Turkyilmaz), te ambicioznim trenerom Vladimirom Anzulovićem- Zulom prvenstvo završila na prvom mjestu, nove odluke Saveza ispriječile su se na šibenskom putu u Regionalnu ligu.
Zanimljiva je bila slika s tribina u doigravanju, kad su jedan do drugog sjedili predsjednik Šibenke Ante Grbac i vlasnik JollY JBS Josip Stojanović. Kao jasna najava skore fuzije dva šibenska prvoligaša. No, bilo je dovoljno šibenskih snaga da spriječe taj razuman potez. Animozitet prema Stojanoviću bio je jači od stvaranja baze za novu, jaku Šibenku. Stojanović se potom udaljio od košarke, a Šibenka od realnih ambicija da se ponove slavni dani s početka osamdesetih godina minulog stoljeća.