Lucija Lovrić, 35-godišnja Šibenčanka, nesuđena ekonomistica i zaljubljenica u ples od malih nogu, učiteljica je argentinskog tanga koja zajedno s bratom vodi školu tog plesa u Zagrebu, a ovih je dana čaroliju tanga, za mnoge najljepšeg i najtežeg plesa na svijetu, predstavila i šibenskoj publici. Lucija je sa svojim partnerom Boštajnom Fajdigom iz Ljubljane s kojim već šest godina pleše, nastupila u sklopu 7. šibenskog plesnog festivala. U rodnom gradu vodit će i radionicu tanga, a sa svojim partnerom i još 20-ak drugih parova, majstora tanga, u subotu će na velikom plesnjaku nastupiti na trgu kod katedrale!
Večeras će plesnjak početi u 20,30 sati nastupom šibenskih "Sjena". Sat kasnije na pozornicu će plesni studio "Vindi" iz Varaždina, a kao šlag na tortu je tango - od 22 sata, u noćnim satima kako i priliči tom strastvenom argentinskom plesu!
Tango je, reći će Lucija, njena strast i njezin života, premda ga je počela plesati relativno kasno. Koliko joj se uvukao pod kožu govori i podatak da je prije desetak godina dizajnirala prve tango cipele proizvedene u Hrvatskoj. K tomu, jedina u Hrvatskoj radi tango šou.
A sve je počelo kada je nakon osnovne i srednje škole u Šibeniku, otišla u Zagreb na studij ekonomije.
-Moja priča o plesu nije ni mogla početi u Šibeniku. U to vrijeme nije postojala nikakva škola plesa, čak ni klasičnog baleta. Svirala sam gitaru i završila osnovnu glazbenu školu. No, strast prema plesu uvijek je bila prisutna. Stalno sam dobivala komplimente. Govorili su da imam mota. Osjećala sam da u meni čuči plesačica – govori Lucija.
Jedini susret s plesom u Šibeniku dogodio joj se u srednjoj kada je otišla na audiciju za prve šibenske cheerleadersice.
-Bio je to moj prvi javni nastup. Prvi put u povijesti šibenske košarke na utakmici su plesale „Funcutice“. Imala sam strašnu tremu, ali sve je super prošlo. Shvatila sam da sam, između ostalog, rođena za nastupe i pozornicu…
Lucija tango pleše već 12 godina.
-Argentinski tango drugačiji je od klasičnog tanga koji je zapravo sportski ples. On je šablonski, a tango je socijalni ples. Dolazi iz Buenos Airesa. To je muzika, ples i života! Volimo reći da ljudi u tangu uče neverbalnu komunikacija. To je vrlo važno da biste postigli harmoniju plesanja, jer za tango kažu da su to dva tijela, a jedno srce… Ljudi koji plešu tango puno ulažu u to, puno se i putuje, jer u svijetu postoje mnogi tango festivali, maratoni i vikendi gdje se ljudi okupljaju sa svih strana svijeta i gdje se pleše cijeli dan i noć! Tango je poseban svijet za sebe!
-Nikada nisam mislila da ću od plesa nešto napraviti jer sam kasno počela, ali sma brzo učila i već nakon pet ili šest mjeseci, postala sam asistentica svom učitelju! Danas najveći dio vremena posvećujem podučavanju drugih, ali i dalje radim na sebi – govori Lucija. Dodaje kako tango može svatko naučiti, čak i ako vam se čini da imate dvije lijeve noge. Uostalom, poznata je i njegova terapijska uloga u liječenju depresije te alzheimerove i parkinsonove bolest.
-Vjerujem da će tango biti moja ljubav do kraja života i da ću plesati dok sve budem mogla hodati… Jedino što mi je u tangu teško je to što je Buenos Aires tako daleko, jer tamo se tango zaista živi – rekla je Lucija najavljujući kako bi uz Zagreb, Split, Zadar i Rijeku, uskoro i Šibenik mogao dobiti svoju tango scenu u otvaranju koje će, posredno, i Lucija imati svoje prste!
