StoryEditorOCM
OstaloLJETNI SPEKTAKL

Ravnatelj Jakov Bilić otkrio dobre vijesti za sve koji žele na šibenski MDF: ‘Cijene ostaju po starom!‘

Piše Marija Lončar
22. lipnja 2023. - 19:29
Jakov Bilić: ‘Ukupni proračun MDF-a ostao je isti i iznosi 310.000 eura, odnosno 2,3 milijuna kuna’  Nikša Stipaničev/Cropix

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sve je spremno za ovogodišnji Međunarodni dječji festival (MDF), najveći kazališni, filmski, likovni i literarni festival u Hrvatskoj namijenjen djeci. U subotu, 23. lipnja na ljetnoj pozornici na Trgu Republike Hrvatske kod katedrale svetog Jakova i Gradske vijećnice, festivalska zastava bit će podignuta 63. put i vijorit će se sljedeća dva tjedna. Po čemu će se ovogodišnji festival pamtiti, što će se publici svidjeti, a što ne, komentirat će se i analizirati nakon 8. srpnja kada sve završi. Uoči početka festivala o svemu što donosi, iznenađenjima koje krije, a pomalo i problemima koji ga ne mimoilaze razgovaramo s ravnateljem šibenskog HNK-a Jakovom Bilićem.

Kad krene, dobro je

Je li sve spremno za 63. MDF, je li bilo otkazivanja u zadnji tren i što kaže vremenska prognoza?

– Uvijek kada radite ovako veliki projekt sa silnom količinom programa i ljudi, a ove godine imamo i umjetnike s Dalekog istoka, uvijek se može dogoditi nešto nepredviđeno. Naučili smo da kada predstava počne, tek onda možemo reći to je to. Jer, imali smo proteklih godina i nekoliko minuta prije početka programa srčanih udara... Nadam se, unatoč najavama Norvežana, da neće biti kiše i velikih pljuskova i da će ovaj put biti u krivu. Dakle, već u petak imamo generalnu probu svečanog otvorenja, a u subotu, 24. lipnja otvorenje uz izravni televizijski prijenos. Festival traje do 8. srpnja kada imamo našu premijeru “Dražen”, predstavu nastalu u koprodukciji sa zagrebačkom “Trešnjom”. Što se tiče kiše, kao alternativu imamo dvoranu na Baldekinu, ali o tomu nećemo razmišljati sve do subote u šest sati popodne, da ne prizovemo to nevrijeme.

image
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Festival je trebao biti otvoren s dječjim zborom “Zdravo maleni”, koji ove godine obilježava 65 godina postojanja. Zašto je to promijenjeno gotovo u zadnji trenutak?

– Prije mjesec dana došli smo u strahovite organizacijske i produkcije probleme oko tog projekta koji smo više mjeseci pripremali zajedno s HRT-om i njihovim dječjim zborom. Na sceni je u jednom trenutku trebalo biti oko 200 izvođača, od čega je samo 60 šibenske djece. Problem smještaja svih njih eskalirao je kada nismo mogli računati na smještaj u novom Studentskom domu na Palacinu, jer su radovi kasnili. Zbog našeg turističkog sektora i visokih cijena smještaja i hrane te drugih produkcijskih razloga nismo mogli glavom kroz zid. Morali smo dignuti ručnu i odustati.

’Ribar Palunko’

Dakle, umjesto slavljeničkog spektakla “Zdravo malenih” i njihovih gostiju, imat ćemo “običnu” kazališnu predstavu?

– To je “Ribar Palunko i njegova žena” u režiji Marija Kovača i izvedbi dramskog studija Koncertne i kazališne dvorane “Ivana Brlić Mažuranić” iz Slavonskog Broda. Premijera je bila nedavno, kada su već prošli rokovi za prijavu na MDF. Mario Kovač je urednik programa ulica i trgova, a jedan je od razloga što smo ih pozvali i to što smo razmišljali da naglasak ove godine damo na rad profesionalaca s djecom. Za razliku od, recimo, moje generacije, današnja jako voli taj pristup “djeca za djecu”. Otud i ideja da “Zdravo maleni” nastupe na otvorenju. Ta je proslava sada prebačena u prosinac kada je zbor imao prvi javni nastup. U “Palunku”, kako je Mario postavio predstavu, ima svega: i lutaka i glazbe. To je jedan, usudit ću se reći, glazbeno-scenski happening. Naravno, u protokolarnom dijelu sudjeluju članovi naše dramske radionice i “Zdravo maleni”. Sve skupa trebalo bi trajati malo više od jednog sata, nešto dulje nego inače, pa će vatromet biti oko 22.20 ili 22.30 sati.

Jesu li rasprodane sve predstave, jer je i ove godine bila velika navala i gužva za ulaznice, i online i pred blagajnom kazališta?

– Velika većina predstava je rasprodana. Ostalo je nešto ulaznica za javnu generalnu probu za “Dražena”, našu predstavu kojom zatvaramo festival. Također, za Vijetnamce i njihov vodeni teatar. Pozvao bih roditelje da osvijeste da je ta predstava nešto iznimno, jer nemaš priliku takvu vrstu teatra često viđati. Tu je uključena i vijetnamska tradicija, i bazen s vodom, i poseban način na koji glumci animiraju lutke. To vidiš jednom i tko zna kada ćeš opet. Oni nisu skloni nastupima u manjim sredinama, a nakon gostovanja na MDF-a idu u Pariz, pa i to ima svoju težinu, na neki način.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

Što govori statistika? Koliko će biti programa, sudionika, gostiju?

– Ove je godine oko 160 programa. To je nešto više nego prijašnjih godina, bez obzira na to što je turistički sektor sa svojim cijenama ove godine izišao, usudim se reći, izvan granica razuma. Nadalje, ove je godine 50 radionica s oko 1300 djece. Bilo bi ih i više, interes je velik, da situacija nije takva da grad jednostavno nema prostora da ih primi. Zato radimo i disperzije, i programa i radionica po okolnim mjestima. Grad raste, hrpa trgova se izgubila. Prije 13 godina, kada je rađena zadnja monografija MDF-a, imali smo 28 prostora u gradskoj jezgri, sada ih je 7, čak 21 manje. Dramskih programa je oko 70, bez obzira održavaju li se u kazalištu, na ljetnoj pozornici, po ulicama i trgovima ili u parku u sklopu “Monte librića”.

Sa svih strana

Koliko ima inozemnih predstava ove godine?

– Dolaze nam izvođači iz deset zemalja. Vijetnamci su, kako sam rekao, možda najatraktivniji, a posebno se možemo pohvaliti programom za bebe. Lani smo to radili s Portugalcima, a bebe i mame, očevi su to malo izbjegavali, izvrsno su to prihvatili i to je bio pravi bum. Zato smo ove godine, a to nitko sustavno ne radi u Hrvatskoj, napravili program za bebe do tri godine tako da imamo i predstave i radionice. To, zapravo, rade specijalizirane trupe i kazališta, a dolaze umjetnici iz Velike Britanije, Italije, Španjolske i Belgije. Otvorili smo im kazalište i oni su svi na pozornici: bebe, mame i glumci. Zato je ograničen broj sudionika.

Prvi put zagrebački HNK i Biennale, dolazi s operom za bebe na kojoj će biti oko 30 ljudi po izvedbi. U programu po ulicama i trgovima zanimljiva je kompanija iz Španjolske. Tu je i mostarsko kazalište sa “Zlatokosom” te Japanci sa svojom izložbom. Otpali su nam, nažalost, Finci iz nekih njihovih razloga te Palestinci koji su imali sjajan mjuzikl, ali njihov dolazak otpao je zbog, uvjetno rečeno, tehničkih razloga jer su se promijenili neki propisi ulaskom Hrvatske u Schengen. Želio bih reći, jer oko toga još ima prijepora, da MDF nije platforma na kojoj šibenska djeca trebaju gledati sama sebe. Ideja MDF-a je dovući svijet u Šibenik, da djeca imaju priliku vidjeti ono najbolje. Stoga smo u vezi s tim počeli ozbiljniju suradnju s veleposlanstvima i konzulatima u Hrvatskom da pripomogu u dolasku umjetnika koje bismo iz njihovih zemlja voljeli vidjeti na festivalu. Konkretni rezultati bit će vidljivi već sljedeće godine.

Ove godine MDF donosi posve drugačiji filmski program. Nema više igranih i animiranih svjetskih hitova za djecu, sve je u znaku kinotečnih i isključivo hrvatskih naslova.

U podne po zvizdanu

– Da, svi su filmovi hrvatski, od onih starih 50-ak godina poput “Družba Pere Kvržice” i “Vlaka u snijegu” do najnovijih kao što je animirani film “Cvrčak i mravica”. Naime, ove godine, prema uputi Ministarstva kulture, prvi put surađujemo s Pulskim filmskim festivalom, i oni su se odlučili za tu varijantu, a mi smo prihvatili. Vidjet ćemo kako će publika reagirati.

Program po ulicama i trgovima već godinama jako raste. Održava se i u podne po zvizdanu, a s druge strane u kazalištu, koje je u uglavnom bilo rezervirano za lutkarske i manje, intimnije, dramske predstave, ima sve manje programa. Zašto?

– Vremena su se promijenila. Naša publika nije od ogromne platežne moći. Zato od 160 programa imamo samo 28 koji se plaćaju, svi ostali su besplatni. Prije bi ljudi kupovali cijeli paket ulaznica za sve predstave. Sada su oprezniji. Lani smo, primjerice, prodali 4000 ulaznica manje nego 2019. godine. Sada se kupuju ulaznice za nekoliko predstava, a i roditelji više gledaju za koju dob je predstava rađena. Osim toga, u kazalištu nam je trebao prostor i za premijeru “Dražena”, a radimo i novu komediju s Ninom Kleflin. Želimo da iziđe u listopadu kako bismo je što više mogli igrati prije negoli nam kazalište zatvore zbog energetske obnove.

image
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Nakon dokumentarca o “Draženu”, stiže i kazališna priča o slavnom košarkašu. Možete li nešto više reći o novoj premijeri šibenskog HNK-a, predstavi “Dražen”, s kojom će biti zatvoren 63. MDF?

– Naša premijera je 8. srpnja, a zagrebačka na Draženov rođendan 22. listopada. U godini kada obilježavamo 30 godina njegova odlaska, radimo predstavu o njegovu djetinjstvu. Draženovim košem na utakmici protiv Bosne, predstava završava. Ne ide dalje u njegov život. Prati njegovo odrastanje, prve košarkaške korake, ljubavi... Željelo se djeci i mladima pokazati da je važno steći naviku truda, odricanja i želje. To se u konačnici vraća. Predstavu radimo u koprodukciji sa zagrebačkom “Trešnjom”. Glume kolege iz “Trešnje” i naša glumica Ana Perković.

Najesen ćemo preuzeti alternaciju, pa ćemo imati i zagrebačku i šibenski priču. Naši glumci sada nisu u većoj mjeri angažirani, jer već sada radimo komediju kojom želimo otvoriti sezonu. Govorimo o glumicama Oriani Kunčić i Franki Klarić te novim članovima našeg ansambla Kreši Jeliću i Bojanu Brajčiću. Zato trenutačno samo Ana Perković glumi u “Draženu”, a najesen ćemo svi uletjeti u tu predstavu.

Veliko istraživanje

Redatelj “Dražena” je Paško Vukasović, glumac je i dobitnik nekoliko nagrada, a redateljskoj struci pristupa vrlo studiozno. Sretan sam i ponosan što radi tu predstavu jer je bio i sportaš, pa vjerujem da dobro razumije cijelu priču. Scenografiju potpisuje naš Frane Celić, kostimografiju Sara Lovrić Caparin, a glazbu Karlo Mrkša iz Zagreba, dok je Ivana Vuković dramaturginja. Dugo je trajalo istraživanje za predstavu, neke su stvari fikcija, ali zapravo je sve bazirano na razgovoru s obitelji i pričama prijatelja iz djetinjstva.

Dražena glumi student glume Toni Kukuljica koji s tom svojom kosom jako slični na Dražena. Mislim da će predstava imati dug kazališni život, ne samo zato što je to priča o Draženu, nego i zbog svog edukativnog karaktera. Željeli smo, pogotovo s obzirom na to da djeca i mladi danas toliko vremena provode na smartphonima i tabletima, ostati u granicama klasičnog teatra koji nam govori kako je bitno od malih nogu naučiti da bez muke nema nauke, kako se to nekada govorilo. Bez obzira na to koliko oni danas misle da im je sve dostupno!

image

Jakov Bilić

Nikša Stipaničev/Cropix

Cijene ulaznica po starom

– Naš je zadatak bio učiniti sve što možemo da ulaznice ne poskupe. Naravno da to iziskuje dodatni angažman. Već godinama koštaju 30 kuna. Ove godine jedino su Vijetnamci nešto skuplji i to zbog veće logistike potrebne za njihovu predstavu. Također, lani smo uveli prodaju ulaznica za svečano otvorenje, a prije su se dijelile prema protokolu sponzorima, donatorima... Sada je ono otvoreno za javnost, a cijena ulaznica je 6,6 eura, odnosno 50 kuna. Ukupni proračun MDF-a ostao je isti i iznosi 310 tisuća eura, odnosno 2,3 milijuna kuna. Jedan od razloga što nismo dizali cijene ulaznica premda je sve oko nas strašno poskupjelo, i naša je odluka da kupujemo opremu: razglas, rasvjetu, dio tribina, kamion za transport i tako smanjujemo troškove skupog unajmljivanja. Da to nismo napravili, realno gledano, imali bismo novca za četiri dana festivala. Na najam opreme prije je otpadala gotovo polovica festivalskog proračuna. Sada je taj iznos sveden na 150 tisuća do 200 tisuća kuna.

Više programa nego Splitsko ljeto i Igre zajedno

Umjetnici na MDF-u, bez obzira na to što je to festival namijenjen djeci, isto kao na ostalim nacionalnim festivalima, spavaju i putuju iz cijelog svijeta, a Šibenik se u cijenama smještaja i prehrane izjednačio s drugim turističkim sredinama. S druge strane, MDF ima više programa nego zajedno Split i Dubrovnik, kao dva najveća kazališna festivala u državi. Naravno da “Ježevu kućicu” ne možemo usporediti s “Hamletom”, niti je honorar glumca iz te predstave isti kao onoga tko pjeva operu na Peristilu. Ali ovdje govorim o materijalnim troškovima, tzv. hladnom pogonu. Troškovi su u tom smislu izjednačeni.

02. svibanj 2024 01:21