Nije se trebao zaokružiti cijeli jedan tjedan, manje od sedmice danabilo je potrebno da bismo ostali bez dvojice gigantskih doajena glumačkoga poziva i umijeća u nas; prostor između ponedjeljka i subote bio je nekovrsni limb čije rubove činila su dva preminuća: smrt Mustafe Nadarevića i smrt Špira Guberine…
Evoga, taman se navršava ta bolna godišnjica otkako su lani otišli od nas omiljeni nam Mujica Mujo (22. studenog) i mili naš Špiro Špula (27. studenog).
I jedan i drugi bili su podjednako vrhunski i kao kazališni i kao televizijski i kao filmski glumci. Televizija ih je, zacijelo, i vinula u orbitu široke popularnosti i interpretacijske odličnosti, što se može ponajvećma pripisati sjajnim tumačenjima u nezaboravnoj seriji Velo misto, što ju je Joakim Marušić snimio po fantastičnom scenariju Miljenka Smoje.
Jedinstvenost tog televizijskog projekta počiva i u samoj dramaturgiji gdje su, takoreći, većina likova glavni glumci, a kreacije Nadarevića (Duje) i Guberine (Strikan, škovacin Jozo) učinile su te likove besmrtnima.
Mustafa Nadarević rođen je u Banja Luci 2. svibnja 1943., i, bio je taman deset godina mlađi od Špira Guberine, koji je u Šibeniku danje svjetlo bio ugledao 1. ožujka 1933. Uz nevjerojatnu omiljenost u puku, zajednička im je značajka bila i neporeciva ostvarenost u branši, a obojica su i dogotovili školovanje diplomiravši na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Rođen u vihoru Drugoga svjetskog rata, kao dječak Nadarević se s obitelji često selio, počam od Zagreba, pa Bosanskog Novog gdje pohađa osnovnu školu, do gimnazije na Rijeci i najzad fakulteta u Zagrebu.
Glumačku karijeru mladi je Mustafa započeo u kazališnoj družini "Viktor Car Emin", eda bi prve ozbiljnije nastupe ostvario u Zagrebačkom kazalištu mladih. Čitav svoj radni vijek provest će u ansamblu Drame HNK Zagreb, ali će često gostovati i u HNK "Ivan pl Zajc" na Rijeci, HNK Split i na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Ostvarit će iznimno širok repertoar ulogâ, vrlo različitih i po stilskim razdobljima i po žanrovskim odrednicama. Nadarević ide u red onih naših najvećih glumaca koji mogu odigrati doslovce sve: i tragične likove i komedijaše, i ljubavnike i naivce, i vojnike i progonjene…
Takvih je glumaca uvijek malo, i prepoznajemo ih u Fabijanu Šovagoviću i Radi Šerbedžiji. Ili Josipu Gendi…
Svejedno je li na filmu, televiziji ili u kazalištu, Mustafa Nadarević je bio virtuozan u svakom svojem pojavljivanju. Među više desetaka filmskih rola, pamti se njegov Don Fernando u Kiklopu (1982.), decentni intelektualac koji famozno izgovara one čudesne mudrosti Ranka Marinkovića.
Antun Vrdoljak će ga ponovno zvati i kad bude snimao Glembajeve po dramskom predlošku Miroslava Krleže (1988.). Njegov je Leone Glembaj upravo nenadmašan, možda i uloga života, pri čemu je Nadarević demonstrirao široku lepezu izražajnih i emocionalnih stanja, mimike i gestikulacije što mogu poslužiti za elementarnu nastavu glumačke nadgradnje.
U svojem je matičnom kazalištu u Zagrebu odigrao začudnu nisku klasičnih naslova, bivajući nerijetko i među uzornijim istumačiteljima konkretne dramske dionice. Prvu glavnu ulogu u HNK Zagreb odigrao je donoseći naslovni lik u drami Lorenzaccio Alfreda de Musseta, u režiji Vlade Habuneka.
S Ivicom Kunčevićem ostvario je antologijski nastup kao Pomet u inscenaciji Držićeva Dunda Maroja. Zatim će uslijediti suradnja s najvećim redateljima i redanje sve jedne za drugom važne role: naslovna u Cyrano de Bergerac Edmonda de Rostanda, Stjepana Miletića u predstavi Ostavka Čede Price, Nikolaja Petroviča Kirsanova u predstavi Očevi i sinovi Briana Friela po I. S. Turgenjevu, Don Zane u Marinkovićevoj Gloriji i Hasanage u predstavi Hasanaginica, koju je sam autorski potpisao prilagođavajući tekst Milana Ogrizovića, a ujedno se bio tu uspješno okušao i kao redatelj.
U HNK Split prvi je put nastupio u komadu Drama bez naslova A. P. Čehova, kad je tumačio ulogu Mihajla Vasiljeviča Platonova (3. III. 1989.). Režirao ju je Paolo Magelli, koji će Nadarevića angažirati i godinu potom na Splitskom ljetu pri radu na Euripidovoj Heleni (1990.), kad će tumačiti ulogu Menelaja, zajedno s Mirom Furlan u glavnoj ulozi.
To će im biti prvo zajedničko pojavljivanje u Splitu nakon serije Velo misto (gdje je Mira bila Kate), i, nažalost, Furlan će Nadarevića nadživjeti niti dva mjeseca…
Naredna produkcija u kojoj će Mustafa Nadarević gostovati u HNK Split bit će Šjor Bartulovi snovi Eduarda de Filippa iste godine, gdje će pod redateljskom redalicom Vanče Kljakovića odigrati ulogu Šjor Paška Bigulice.
Tu će se po prvi put susresti s Borisom Dvornikom nakon Velog mista (jasno, ne računajući vanjske produkcije, poput filma Kiklop). Slijedi potom uloga Vratila u drami San Ivanjske noći Williama Shakespearea na Splitskom ljetu (1992.), u režiji Krešimira Dolenčića, koji time nastavlja angažman nanovo pozvanog redatelja nakon izvrsne produkcije opere Hoffmannove priče Jacquesa Offenbacha (1990.).
Proteći će i pretilo desetljeće do ponovnog dolaska Nadarevića u Split, ali će to onda makar biti spektakularno! Govora je ponovno o Euripidu, konkretno o Admetu iz njegove Alkestide (2003.), u okviru festivala Splitsko ljeto i ambijentu Dubrava Strane u Tugarama, na prostoru negdašnje dične Poljičke Republike pod Mosorom.
U ovoj zgodi partnerica je Nadareviću potentna i također neprežaljena heroina i gotovo organska izvođačica stamenih starogrčkih tragedija – Zoja Odak. Režirao je Zlatko Sviben.
Najposljedniji put kad je Mustafa Nadarević nastupio na splitskim daskama, bilo je prije čipo 10 godina, kad je s redateljem Dušanom Jovanovićem briljantno izveo Willyja Lomana u kultnom djelu Smrt trgovačkog putnika Arthura Millera (2011.). I o toj se predstavi još uvijek govori…
Mimo Nadarevićeve nadarenosti u kolajni od šest predstava što ih je odigrao u Splitu, Špiro Guberina ostvario ih je u gradu pod Marjanom – ne bi čovjek to povjerovao – ukupno tri…! Čak, pola manje od Muje… I, sav je njegov splitski angažman od te tri produkcije stao unutar – sedam mjeseci… Tobože dvije godine, a kad ono – malo više od pô godine…
Prvo je u prosincu 1982. godine, svega dva kalendara nakon emitiranja Velog mista, sudjelovao u do dana današnjega po dobru prepričavanoj soareji Svečana večera u pogrebnom poduzeću Ive Brešana. Tu je slavnu predstavu bio režirao Splićanin Božidar Violić, a Guberina je bio – Tica.
Nakon toga, na pramaljeće malo iza blagdana Svetoga Duje, 11. svibnja 1983. Marin Carić upriličio je premijeru komada Prah i pepeo po motivima Ranka Marinkovića, u kojem je komadu Špiro igrao ulogu Tonka Jankina.
Mediteranski almanah jadranskih motiva i autorâ posvema se bio uklopio u kazališnu duševnost što ju je odabirom naslova i načinom inscenacije bio oživio preko svakog reda prebrzo preminuli i rastalentirani Foranin Marin Carić…
Veliko finale ove Guberinine splitske teatarske trijade zaokružilo se već u sljedećoj produkciji per turnum, usve obilata dva mjeseca kasnije na Splitskom ljetu, kad je Ranka Marinkovića, "Viškog Voltairea", zamijenio francuski Voltaire glavom i bradom i – djelom! Bila je to premijera njegovog kanonskog teksta Candide, što ga je svojom redateljskom vizijom bio oprostorio opet splitski genius loci – Vanča Kljaković…
Da bi kuriozitet bio veći, u ovom su se projektu iznovice bili sastali kao partneri Špiro Guberina i Ivo Gregurević, Strikan i Netijak, svega koju godinu nakon dovršene i emitirane rečene serije Velo misto…
Dobrodušni je, i svakoj našoj duši blizak, Špiro Guberina, imao – "šprah-feler". Govorna mana i nužna terapija logopeda nisu ga odalečili od zvanja; štoviše, ustrajnim radom vrli je Šibenčanin pobijedio u svakoj glumačkoj utrci s preponama.
Mast je vadio kolegama vječnim susjedstvom s kašnjenjem; jerbo, početak svake predstave bio je pod napetim intenzitetom nervoze, budući da je na predstave u kazalište Guberina dolazio hiperdoslovce u najposljedniji čas…
Usto, privatno je bio veliki gospodin i drug, kolega i prijatelj; čovjek, u kojega se vazda isplatilo posvemašnje ulaganje povjerenja.
Odrastali smo uza nj identificirajući se s njegovom naravi uloge Špira Špule u televizijskoj dječjoj seriji Zlatna nit. Ništa manje važna nije nam bila ni njegova uloga u također za mladost stvorenu seriju Jelenko Obrada Gluščevića, gdje je skupa sa Zvonkom Lepetićem briljirao kao smantani i šašavi, trapavi Mate…
Ma, kolikogod da je igdje kao simpatična pojava bio prezentan, Špiro Guberina će u sveopćem pamćenju ovoga naroda i njegovog susjedstva ostati trajnim spomenom imbazdan kao škovacin Jozo ilitiga Strikan u više puta ovdje spomenutoj Smojinoj i Žakovoj seriji. To se tako dogodi ili ne: to, da te jedna uloga označi i obilježi zavazda.
I, toga se ne treba stidjeti, napose u slučaju o kojem je ovdje riječi; o slučaju, koji je školski primjer savršene glumačke realizacije i gradbe karaktera.
Ne treba ići daleko: dovoljno je pokušati zamisliti nekoga drugoga u ulozi smetlara Strikana, i, svaka će skepsa i predrasuda bit otpuhnuta u momentu, poput lakokrilog padobranca s glave maslačka…
Guberina je počeo u komedijama i operetama u svojem zavičajnom Narodnom kazalištu u Šibeniku. Poslije je sudjelovao na kazališnim daskama i pred televizijskim i filmskim kamerama u nebrojenim prilikama, uvijek ostavljajući za sobom jedinstvene izvedbene kreacije. Manje je znano kako je baš Guberina sinkronizirao glas Dide u filmu Kapetan Mikula Mali…
Prije no što se povukao u samačnost življenja jednog doma za starije u Zagrebu, nastupio je već kao starac u dvjema popularnim hrvatskim serijama kao epizodist. Isprva u popularnoj sapunici Larin izbor, a onda i u sjajnoj dramskoj seriji Loza.
Mustafa Nadarević i Špiro Guberina otišli su gotovo šotobraco, svatko na svoj način i svatko sa svojom vrstom muke. Špira je, premda pred pragom 90. rođendana, grizla i izjedala depresija, dok je Mustafu dugo gratao i razdirao karcinom pluća.
Nedostojno ma i za čovjeka, a kamoli za glumca kojemu – pored toliko maski s kojima je, vlastitim tijelom u tuđoj sudbini, zabavljao ili ražalošćivao publiku – nije bila ostala na raspolaganju neka životna garderoba i šminka, gdje bi kroz ljepšu i lakšu ulogu posljednji put obukao svoj kostim, onaj za pokop; i, ne bi li odigrao svoju zadnju, ovaj put pravu iza koje se zastor više ne otvara, muklu crnu smrt…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....