Prigodnim programom šibenskog Komornog orkestra 28. srpnja ove godine ispred šibenske katedrale obilježena je 86. godišnjica rođenja šibenske glazbene legende Arsena Dedića. Arsen je nakon duge i teške bolesti i liječenja u Padovi, umro 17. kolovoza 2015. godine u 77 godini života, prije točno devet godina.
Otišao je kao pjesnik i glazbeni velikan naš sugrađanin, suradnik i prijatelj.
Ovo je prigoda da mu posvetimo ove retke.
Na poseban je način, sa svojim obojenim glasom što je poticao iz dubine duše, označio jedno razdoblje naše glazbene kulture. Nadahnuti partner bila mu je u životu i u glazbi kao pjevačica njegova supruga, tankoćutna Gabi Novak.
Pošto je u mladosti nakon završetka glazbene škole i prvih pjevačkih nastupa svoju karijeru nastavio u Zagrebu, Arsen nikada nije zaboravio svoj grad i Varoš u kom je rođen. Uvijek mu se rado vraćao.
Posebno za brojnih Festivala djeteta na kojima je sudjelovao i njegovih koncerata u Šibenskom kazalištu ili u okolnim hotelima, uvijek prepunima publike.
Iz ranije dobi Arsenova glazbenog opusa, sačuvali smo, pored nekoliko singlica, i dvije LP ploče s kraja sedamdesetih godina.
Jednu je u izdanju Kasetne produkcije TV Ljubljana s deset pjesama i drugu, sarajevskog Diskotona, s jedanaest pjesama. Iako među njima nisu hitovi poput pjesama „Moderato cantabile“,“Čovjek kao ja“ i drugi, vrijedne su ilustracije Arsenovog opusa.
Kroz dugo razdoblje imali smo prigodu susretati i slušati Arsena na koncertima i nastupima na Festivalima djeteta, šetati s njim šibenskom rivom, pričati zgode iz našega Varoša ili ploviti portom njegovim malim leutom “Ćentrunić“.
Bio je uvijek neposredan, u razgovorima iz dubine duše ulazio u životne situacije i isticao se iznimnom duhovitošću.
„Jedna mlada majka iz šibenske zagore“, pričao je Arsen u pauzi nastupa, „treća pratilja Miss Gaćeleza, tražila je svoje dijete da mu dade nešto za jesti. Dozivala ga je: Alberte, Alberte, ajde dušo, dođi kući da ti mama dade istoimeni keks!“.
Prasak smijeha u gledalištu!
A nakon jedne festivalske večeri, Arsen i Gabi s malim Matijom i s klapom „Jadrija“, došli su k nama kući, gdje se u dvorištu pripremala veselica. Pa smo svi zajedno zapjevali Arsenovu nostalgičnu pjesmu „Dida moj“.
Posljednje godine svojih nastupa u Šibeniku, 2013. na Međunarodni festival djeteta Arsen je došao s talijanskim pjevačem Sergiom Endrigom, kojeg je iznimno cijenio.
Zajedno smo se družili nakon programa, a Endrigo je bio pun hvale i ljubavi za Šibenik.
Htio je pokazati kao dobro vlada hrvatskim jezikom, jer podrijetlom je iz Pule. Ali ozbiljna bolest ga je već bila dotaknula.
Pjevali smo njegovu uspješnicu: “Kud plovi ovaj brod…“.
Na nesreću, njihovi životni brodovi odnijeli su ih zauvijek obojicu.
Gotovo da nije bilo Festivala djeteta na kojem Arsen ne bi pjevao djeci svijeta. Što je postalo i motom festivalske himne „Zdravo maleni“ skladatelja Alfija Kabilja.
Zadnji naš susret zbio se 2013. godine u Arsenovoj staroj kući u Ulici Nikole Tesle u Varošu, danas gotovo pustoj, kad smo bili pozvani na objed. Gabi je bila izvrsna kuharica. Servirala nam je sarme. Onako po zagrebački, prelila ih - vrhnjem!
Ali dvije godine kasnije, u kolovozu 2015. zatekla nas je tužna vijest. Umro je Arsen Dedić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....